Moja sestra - dno dna
Posted: Thu Mar 24, 2011 11:50 am
„Uvijek naiđe ono čemu se najmanje nadaš“, e pa tako se ja nisam nadao ovakvom familijskom rasulu, totalnom raspadu jedne radišne, marljive, poštene familije koja je cijeli svoj život privređivala, borila, sad kad bi trebala u zasluženu mirovinu, desilo se nešto suprotno, vrag je pokucao na vrata.
Mjerodavna osoba ovih crnih epiteta i te crne sile koja je pokosila sve ono što smo imali je moja sestra koja je jad, bjeda, očaj, tamna strana života, čovjek bez duše, ona je dugogodišnji narkoman, ovisnik o heroinu.
Nadao sam se kratkom postu, ali jednostavno je nemoguće predočiti takve stvari u nekoliko natuknica, iskreno se izvinjavam Vašem gubljenju vremena, na čitanju ovog mojeg životnog problema.
Pisat ću samo ono što znam, a 80% onoga neznam jer nismo živjeli zajedno, školovala (SSS) se u drugom gradu, zaposlila se u trećem gradu, gdje je imala super posao (stalni) i fenomenalnu plaću od oko 6.000-7.000kn. A sada je opet doma kod nas, mukom i nesnosnim trpljenjem.
Sve je počelo s travom, naravno, pa pubertetske filozofije, mjenjanje tipova glazbe, punk-techno-psihodelica-cajke-sve živo, pa koncerti, pa ecstasy, LSD, pa svašta ostalo, sve u doprinos dobre zabave. Ja sam oduvijek odvlačio od toga, iako sam bio vrlo mlad, neiskusan, u prijepubertetskom stadiju života, ali duboko u sebi, znao sam da to nije nikako u redu šta radi. U to vrijeme imala je jako puno prijatelja-ica, puno veza sa mnogo momcima, no ni jedna veza nije dugo opstala, zato jer je ona uvjek bila najpametnija i vukla najdeblji kraj, oduvjek sam je smatrao veoma glupom, 100% nesposobnom osobom za normalne stvari, a za sve ono što je neprimjereno, kriminalno bila je na vrhu ljestvice, te je uvijek uspjela pronać način da izvrne stvarnost, da zajebe dobru familiju koja joj želi sve najbolje, nevjerojatan je lažljivac i kriminalac.
Uvijek sam mislim da mene nemože niko preveslati, da sam ja živi detektor laži, no u zadnjih 5 godina mislim suprotno, da koliko sam god prošao u život, završio fakultet, radio, jednostavno ne mogu nadmašiti i prokužiti laži, obmane, varke i kriminal kojim se bavi moja sestra.
Većinom se družila sa nekim ljudima koji nikad nisu bili na dobrom glasu, tako je doživjela puno prometnih nesreća, gdje je izgubila slezenu, lomljene kosti, ogrebotine na licu, ali nikad nije odbila najniži sloj ljudi na zemlji, bilo je puno problema sa policijom, e ljudi kakve sam ja sramote preživljavao, koliko sam ja izgubio dragih prijatelja zbog nje, to nije normalno. I ja sam se promjenio.
Svatko u familiji dobio je neku novu bolest, od tlakova, dijabetesa, hemeroida, ćireva, sve zbog nje, vjerujte mi. Bojim se najgoreg, bojim se infarkta mojih dragih roditelja, djeda i bake, koji su na kraju živaca, majci je ustanovljeno predinfarktno stanje, a ja sam sve luđi. U međuvremenu toga svega, vikanja nad njoj, pregršt razgovora, psihijatara, bolnice sestre milosrdnice, ništa se nije pomoglo. Otišla je u komunu, iz koje je pobjegla, tamo joj više nije dozvoljen pristup jer su takva pravila. Ona je skroz ili na hepovima, pa revija, pa šta ja znam na čemu sve ne, pa opet heroin, i tako u krug.
Izgubila je prste lijevoj ruci, prste na desnoj nozi, tromboza, stalno je bolesna, neke prehlade, gripe, totalno bez imuniteta, preskupi lijekovi, proračun se smanjuje iz dana u dan, katastrofalno, krade,
nestaju stvari...Ukrala je stvari u vrijednosti od oko 15.000kn + nakit i ono što još nismo primjetili, uglavnom moje stvari.
Pišem malo nepovezano i šturo, budete shvatili
Bila je 2 tjedna u komuni, pobjegla je, došla je doma, jedva sam navikao na skoro normalan život i opet je došlo prokletstvo u kuću, moja sestra. Navodno da nije htjela toliko moliti pa je zbog toga dobila ukor, hmm, neznam!? Postoji li koja komuna u RH za žene, a da se ne treba dolaziti na one kolokvije, jer obaveze nam ne dozvoljavaju takva odstupanja od posla, ali stvarno, a u zadnje vrijeme je i lova upitna, nekamo bi je strpao, i da nema izlaza..A gdje je to?! Tu zastajem, tu neznam dalje...........
Par dana prije odlaska u komunu uzeo sam joj mobitel, s namjerom da ga više ne vidi. E da ste vi vidjeli koje je to onda bilo divljanje?!?! Ponašala se ko u egorcistu ona napadnuta cura, ali nisam joj ga dao, a ni neću..Nema ni internetsku vezu, jer je prodala laptop.
Počeo sam sakrivati lice pred ljudima, nekad sam bio omiljen, ja sam se toliko izmjenio, iskompleksirao da me više rijetko ko zove, nisam zabavan , stalno sam u nekoj depresiji, strašno.
Bojim se samog sebe, vjerovali ili ne. Prilikom svađe sa njom dobio sam prijetnju da će me neki njezini iz podzemlja srediti, da ću najebati, da će mi život skroz potonuti, tom prilikom su je moji dugački živci spasili brutalnih batina, dok puknem puknem.. Puno puta se voze neki čudni auti oko kuće, trube, nešto signaliziraju, bojim se da u jednom trenutku ne puknem i jebeno prebijem te ljude, vojničkog sam nastroja pa me priroda navodi na to. Ako nekog od tih uhvatim, bojim se da ga ne ubijem, pa da robijam zbog takvih vodozemaca, neživih bića, a moj akademski život bi se ugasio, to bi bio smak svijeta.
Ukratko
Javit ću se, a molim da se javite i Vi, ukoliko imate kakav prijedlog, sugestiju ili kritiku, hvala.
Mjerodavna osoba ovih crnih epiteta i te crne sile koja je pokosila sve ono što smo imali je moja sestra koja je jad, bjeda, očaj, tamna strana života, čovjek bez duše, ona je dugogodišnji narkoman, ovisnik o heroinu.
Nadao sam se kratkom postu, ali jednostavno je nemoguće predočiti takve stvari u nekoliko natuknica, iskreno se izvinjavam Vašem gubljenju vremena, na čitanju ovog mojeg životnog problema.
Pisat ću samo ono što znam, a 80% onoga neznam jer nismo živjeli zajedno, školovala (SSS) se u drugom gradu, zaposlila se u trećem gradu, gdje je imala super posao (stalni) i fenomenalnu plaću od oko 6.000-7.000kn. A sada je opet doma kod nas, mukom i nesnosnim trpljenjem.
Sve je počelo s travom, naravno, pa pubertetske filozofije, mjenjanje tipova glazbe, punk-techno-psihodelica-cajke-sve živo, pa koncerti, pa ecstasy, LSD, pa svašta ostalo, sve u doprinos dobre zabave. Ja sam oduvijek odvlačio od toga, iako sam bio vrlo mlad, neiskusan, u prijepubertetskom stadiju života, ali duboko u sebi, znao sam da to nije nikako u redu šta radi. U to vrijeme imala je jako puno prijatelja-ica, puno veza sa mnogo momcima, no ni jedna veza nije dugo opstala, zato jer je ona uvjek bila najpametnija i vukla najdeblji kraj, oduvjek sam je smatrao veoma glupom, 100% nesposobnom osobom za normalne stvari, a za sve ono što je neprimjereno, kriminalno bila je na vrhu ljestvice, te je uvijek uspjela pronać način da izvrne stvarnost, da zajebe dobru familiju koja joj želi sve najbolje, nevjerojatan je lažljivac i kriminalac.
Uvijek sam mislim da mene nemože niko preveslati, da sam ja živi detektor laži, no u zadnjih 5 godina mislim suprotno, da koliko sam god prošao u život, završio fakultet, radio, jednostavno ne mogu nadmašiti i prokužiti laži, obmane, varke i kriminal kojim se bavi moja sestra.
Većinom se družila sa nekim ljudima koji nikad nisu bili na dobrom glasu, tako je doživjela puno prometnih nesreća, gdje je izgubila slezenu, lomljene kosti, ogrebotine na licu, ali nikad nije odbila najniži sloj ljudi na zemlji, bilo je puno problema sa policijom, e ljudi kakve sam ja sramote preživljavao, koliko sam ja izgubio dragih prijatelja zbog nje, to nije normalno. I ja sam se promjenio.
Svatko u familiji dobio je neku novu bolest, od tlakova, dijabetesa, hemeroida, ćireva, sve zbog nje, vjerujte mi. Bojim se najgoreg, bojim se infarkta mojih dragih roditelja, djeda i bake, koji su na kraju živaca, majci je ustanovljeno predinfarktno stanje, a ja sam sve luđi. U međuvremenu toga svega, vikanja nad njoj, pregršt razgovora, psihijatara, bolnice sestre milosrdnice, ništa se nije pomoglo. Otišla je u komunu, iz koje je pobjegla, tamo joj više nije dozvoljen pristup jer su takva pravila. Ona je skroz ili na hepovima, pa revija, pa šta ja znam na čemu sve ne, pa opet heroin, i tako u krug.
Izgubila je prste lijevoj ruci, prste na desnoj nozi, tromboza, stalno je bolesna, neke prehlade, gripe, totalno bez imuniteta, preskupi lijekovi, proračun se smanjuje iz dana u dan, katastrofalno, krade,
nestaju stvari...Ukrala je stvari u vrijednosti od oko 15.000kn + nakit i ono što još nismo primjetili, uglavnom moje stvari.
Pišem malo nepovezano i šturo, budete shvatili
Bila je 2 tjedna u komuni, pobjegla je, došla je doma, jedva sam navikao na skoro normalan život i opet je došlo prokletstvo u kuću, moja sestra. Navodno da nije htjela toliko moliti pa je zbog toga dobila ukor, hmm, neznam!? Postoji li koja komuna u RH za žene, a da se ne treba dolaziti na one kolokvije, jer obaveze nam ne dozvoljavaju takva odstupanja od posla, ali stvarno, a u zadnje vrijeme je i lova upitna, nekamo bi je strpao, i da nema izlaza..A gdje je to?! Tu zastajem, tu neznam dalje...........
Par dana prije odlaska u komunu uzeo sam joj mobitel, s namjerom da ga više ne vidi. E da ste vi vidjeli koje je to onda bilo divljanje?!?! Ponašala se ko u egorcistu ona napadnuta cura, ali nisam joj ga dao, a ni neću..Nema ni internetsku vezu, jer je prodala laptop.
Počeo sam sakrivati lice pred ljudima, nekad sam bio omiljen, ja sam se toliko izmjenio, iskompleksirao da me više rijetko ko zove, nisam zabavan , stalno sam u nekoj depresiji, strašno.
Bojim se samog sebe, vjerovali ili ne. Prilikom svađe sa njom dobio sam prijetnju da će me neki njezini iz podzemlja srediti, da ću najebati, da će mi život skroz potonuti, tom prilikom su je moji dugački živci spasili brutalnih batina, dok puknem puknem.. Puno puta se voze neki čudni auti oko kuće, trube, nešto signaliziraju, bojim se da u jednom trenutku ne puknem i jebeno prebijem te ljude, vojničkog sam nastroja pa me priroda navodi na to. Ako nekog od tih uhvatim, bojim se da ga ne ubijem, pa da robijam zbog takvih vodozemaca, neživih bića, a moj akademski život bi se ugasio, to bi bio smak svijeta.
Ukratko
Javit ću se, a molim da se javite i Vi, ukoliko imate kakav prijedlog, sugestiju ili kritiku, hvala.