Resocijalizacija....sta sa njom? Kako dalje?
Posted: Tue Jan 04, 2011 2:09 pm
Ok, neko se skinuo, neko je na odrzavanju, i jedno i drugo je odlicno.
No, mene zanima, obzirom da me dop ucinio totalno asocijalnom osobom, osobom koja ne izlazi nikuda, ne druzi se ni sa kim (nikada se nisam ni druzila sa ljudima iz "miljea"i tu sam nekako sebe visoko drzala, kao, nisam ja "jedna od njih", imam svoj zivot, naoko ok, itd...), kako uopste izgleda prava resocijalizacija?
Da li ZAISTA moramo da sledimo onih 12 koraka, gde cemo nekim ljudima priznati sta smo radili, cak i ako nismo bliski nikad bili sa njima, ili to ne mora tako?!
Ja sam pocela sa drogama tako sto sam studirala psihologiju, pa su me nekako oduvek interesovala ta promenjena stanja svesti", i analiza istih....cula bih tu i tamo da je Heroin opasan i da se sa njim ne treba igrati, ali kao sto vecina ljudi preteruje i proserava se u svemu, pa i oko trave, mislila sam da se to meni nece desiti, ili ako se desi da cu ja to vec nekako resiti.Koja zabluda! Cvrc!
Jasno je kako zavrsih........tuzno i zalosno.....
Ja i sada svima u okolini izgledam NORMALNO, cisto, imala sam i posao, doduse usran, lepo izgledam, upadljivo sam privlacna (ne hvalim se, cak sebe tako nikad nisam ni dozivljavala, ali cinjenice tako govore, tako da ovo skroz objektivno kazem, nemam komplex vise vrednosti), sarmantna itd......dugo sam skrivala ovaj moj problem mada toliko sam otudjena od ljudi da nemam kome ni da se "izvinjavam", kao sto 12 koraka nalaze...Jedna osoba zivi sa mnom, ona zna, nikada nije imala taj problem i ta osoba zna......
E,sad,kako poceti sa resocijalizacijom? Znam, svako treba da nadje u sebi neki motiv, ja ih nalazim pa gubim i tako u krug......ucini mi se da sam na vrhu sveta i da cu bas eto, sad postici sve ono sto nisam mogla ali mi raspolozenje jako brzo splasne a psiha trazi "svoje".
Mrzim taj zacarani krug!
Ljudi moji, da li je stvarno moguce da se fizicki nas mozak toliko promenio da ga treba "reprogramirati"? Je li to BUKVALNO tako, istina ili su to fraze?
Mene jebe sto i kad se skinem i puna poleta krenem da zivim, ja se jako brzo vratim na staro a onda me to jos jace ubija i.....znate vec........zacarani krug
Kako vi sa resocijalizacijom? Koliko ljudi nije znalo a sada zna za vas problem ovisnosti? Da li je zaista nuzno da sve te ljude od kojih sam pozajmljivala pare zovem i objasnjavam im sta mi se desavalo?
Odmah da napomenem da ako to ucinim, prvo ti ljudi NIKADA to ne bi razumeli, a drugo, i ako bi se pravili da me razumeju vise me ne bi shvatali ozbiljno i da ih pozovem u nekom realno hitnom slucaju.......
Jeste li se i vi povukli u sebe zbog svog problema?
Da li AD moramo uzimati ili se nekako moze bez njih?
No, mene zanima, obzirom da me dop ucinio totalno asocijalnom osobom, osobom koja ne izlazi nikuda, ne druzi se ni sa kim (nikada se nisam ni druzila sa ljudima iz "miljea"i tu sam nekako sebe visoko drzala, kao, nisam ja "jedna od njih", imam svoj zivot, naoko ok, itd...), kako uopste izgleda prava resocijalizacija?
Da li ZAISTA moramo da sledimo onih 12 koraka, gde cemo nekim ljudima priznati sta smo radili, cak i ako nismo bliski nikad bili sa njima, ili to ne mora tako?!
Ja sam pocela sa drogama tako sto sam studirala psihologiju, pa su me nekako oduvek interesovala ta promenjena stanja svesti", i analiza istih....cula bih tu i tamo da je Heroin opasan i da se sa njim ne treba igrati, ali kao sto vecina ljudi preteruje i proserava se u svemu, pa i oko trave, mislila sam da se to meni nece desiti, ili ako se desi da cu ja to vec nekako resiti.Koja zabluda! Cvrc!
Jasno je kako zavrsih........tuzno i zalosno.....
Ja i sada svima u okolini izgledam NORMALNO, cisto, imala sam i posao, doduse usran, lepo izgledam, upadljivo sam privlacna (ne hvalim se, cak sebe tako nikad nisam ni dozivljavala, ali cinjenice tako govore, tako da ovo skroz objektivno kazem, nemam komplex vise vrednosti), sarmantna itd......dugo sam skrivala ovaj moj problem mada toliko sam otudjena od ljudi da nemam kome ni da se "izvinjavam", kao sto 12 koraka nalaze...Jedna osoba zivi sa mnom, ona zna, nikada nije imala taj problem i ta osoba zna......
E,sad,kako poceti sa resocijalizacijom? Znam, svako treba da nadje u sebi neki motiv, ja ih nalazim pa gubim i tako u krug......ucini mi se da sam na vrhu sveta i da cu bas eto, sad postici sve ono sto nisam mogla ali mi raspolozenje jako brzo splasne a psiha trazi "svoje".
Mrzim taj zacarani krug!
Ljudi moji, da li je stvarno moguce da se fizicki nas mozak toliko promenio da ga treba "reprogramirati"? Je li to BUKVALNO tako, istina ili su to fraze?
Mene jebe sto i kad se skinem i puna poleta krenem da zivim, ja se jako brzo vratim na staro a onda me to jos jace ubija i.....znate vec........zacarani krug
Kako vi sa resocijalizacijom? Koliko ljudi nije znalo a sada zna za vas problem ovisnosti? Da li je zaista nuzno da sve te ljude od kojih sam pozajmljivala pare zovem i objasnjavam im sta mi se desavalo?
Odmah da napomenem da ako to ucinim, prvo ti ljudi NIKADA to ne bi razumeli, a drugo, i ako bi se pravili da me razumeju vise me ne bi shvatali ozbiljno i da ih pozovem u nekom realno hitnom slucaju.......
Jeste li se i vi povukli u sebe zbog svog problema?
Da li AD moramo uzimati ili se nekako moze bez njih?