Forum za podršku u oporavku

sunrise wrote: ne shvacam zasto je zena tako jako vezana uz truta a ne muskarca koji bi trebao biti prvi da gura svu i cijelu obitelj,da bude donositelj novca da se zena njemu obrati za novac a ne da jadna zena mora sakrivati novcanik i djetetu govoriti nema mama pare

Draga moja sunrise (dobro nam dosla nazad, kćerkica ti je preslatka, mashalla )
Ono što sam ja naučila je da je i suovisništvo bolest. Nekad sam sebi postavljala isto pitanje koje si ti postavila, ali više ne. Isto kao što ovisnici trebaju mijenjati sebe, tako i njihovi partneri/ roditelji trebaju malo prekopati po sebi i uvidjeti šta oni kod sebe trebaju promijeniti. Nikome nije lako da se mijenja. Lakše nam se fokusirati na drugog, jer nemamo mogućnost da mijenjamo drugog. Tada smo u ulozi žrtve i samo se žalimo i kao trudimo se da "ga" promijenimo, jer je "on" problematičan. Ali, mi ne možemo mijenjati druge, nego samo i jedino sebe. Kada promijenimo svoje ponašanje, ovisnik više nema moć nad nama. On gubi tlo pod nogama i sve će napraviti da nas uvuče nazad tamo gdje je on moćan i može da manipuliše.
Ovisnost je vrlo složena bolest i svi koji su u ovisnikovom okruženju ili će ga pustiti ili će puknuti. Što ste duže s njim, njegova realnost postaje vaša i treba vam pomoć da se izvučete iz tog vrtloga. Znači, bliske osobe postaju ovisne o načinu života koji žive s ovisnikom. I ne znaju kako drugačije da žive. Možda mogu racionalno spoznati da je to pogrešno, ali nemaju snage da se iščupaju (to se vidi iz svake priče). Ali, svaka osoba treba u sebi iskopati snagu, jer sam ja uvjerena da mi svi imamo jako puno snage koje nismo ni svjesni... pogotovo mi žene (neka me muški izvine ))) znam da je ovo malo feministički... )))

nirvanai wrote:Mene promena plasi, njega, po njegovim recima,ne.

Slazem se da je prirodno da se plasis promene, ali mislim da on ima mnogo vise razloga za strah od tebe. Po meni ozbiljna kocnica za odlazak moze da bude finansijski momenat. Kada covek zavisi od nekoga u egzistencijalnom smislu, on mora da trpi neke stvari koje u drugacijim okolnostima ne bi (barem dok ne napravi sebi kakav takav teren za odlazak) sto, koliko sam shvatila, nije tvoj slucaj. Ti imas realnu osnovu za drugaciji zivot ili bar dobru startnu poziciju. Verujem da nisi ni svesna kakvo bi rasterecenje osetila kada bi ga napustila, ali samo pod uslovom da to radis iz razloga sto je tebi dosta zivota kojim zivis sa njim. Ukoliko to radis sa mislju da ce tvoj odlazak izazvati kod njega reakciju kakvu ti zapravo zelis i da ce epilog price biti onakav kakav bi ti volela da bude, od tvog zivota opet nema nista jer si, iako odvojena od njega, jos uvek na cekanju. Kako god okrenes ti u svojoj glavi moras da rascistis sta hoces a da li kod tebe, kada je on u pitanju, postoji nesto preko cega ne mozes da predjes i koje su tvoje granice izdrzljivosti i tolerancije to ti najbolje znas.

P.S. Drago mi je sto me ti nisi shvatila na pogresan nacin.

.

S nama su samo zato što nemaju gdje, vjeruj mi "nirvanai", moj muž je sebi stvorio 4 adrese ( kod mene, kod svojih roditelja, kod tetke i kod bake ), na koje se uvijek vračao i na svaku od tih adresa je pričao priću koja na tom terenu pali s tim da je sve te 4 strane uspio posvađati tako da nitko s nikim nema posla-(a takvi su odnosi i danas) i uvijek je on taj koji je ŽRTVA i koji priča svoju jadnu priću kako ga maltretiraju tamo odakle se upravo iselio i naravno kako nitko s nikim ne prića nitko ništa ne provjerava, već ga primaju u kuću nudeći mu gostoprimstvo, udoban krevet, toplinu doma, hranu kakvu god poželi, a on za uzvrat igra na osjećaje, nije mu problem ni pustiti suzu i to kakvu uvjerljivu suzu i dok ga se sažaljeva i tješi on manipulira i uživa u plodovima svoga kraljevstva-laže,krade novac, pokrao je svih nas i to puno puta, puno se njegovih dugova vratilo uz njegovo obečanje kako neće više.... Dosta dugo je on tako vladao svima nama, ali sve do jednog puta, kad su se sva vrata zatvorila, jednom jednostavno mora doći kraj na ovaj ili na onaj naćin, ali vrata su se zatvorila, svima je više došlo preko glave slušati njegove priće i vračati dugove, živjeti u strahu od običnog telefonskog poziva-hoče li ti netko javiti tužnu vijest, stalno kriti novac u vlastitoj kući, stalno prebrojavati, pa zaboraviš gdje si što ostavio, stalno neki strah i nervoza, vječna napetost i tjeskoba.
Za puno stvari smo krivi i mi suovisnici u cijeloj prići, jer zbog našeg ponašanja i postupaka i u prvom redu neznanja činimo krive poteze i na taj način samo dajemo podršku ovisniku u daljnjem drogiranju doslovno financirajući ga...

Cicibella wrote: Za puno stvari smo krivi i mi suovisnici u cijeloj prići, jer zbog našeg ponašanja i postupaka i u prvom redu neznanja činimo krive poteze i na taj način samo dajemo podršku ovisniku u daljnjem drogiranju doslovno financirajući ga...

Postoji nešto što se zove podržavajuće ponašanje. U ovom podforumu imate temu Edukativni materijali, pa se pokušajte prepoznati. Ne bih da govorim o tome ko je kriv, jer svi radimo ono što najbolje znamo u tom trenutku. Bitno je nešto promijeniti, nakon što dođemo do spoznaja kao ovo što si ti, draga, napisala gore.
Opet kažem, nije lako, ali je moguće. Samo se usmjeriti na sebe i svoje potrebe. Potražiti pomoć za sebe. Ali ništa ne može preko noći. Promjena je proces koji podrazumijeva snagu, strpljenje i upornost.

Kakogod, sretno

Ja vam jako preporučujem knjigu
Igre koje igraju narkomani dr. Zoran Milivojević

Potpuo se slazem sa Sanelom

ps.hvala za Kiku

Isto pitanje postavila sam na sajtu nikad-heroin i u potrazi za svime sto bi moglo da mi pomogne dosla do ovog foruma. Prvi put se srijecem sa terminom suzavisnik i shvatam ozbiljnost svega sto prozivljavamo pa evo iznijecu i ovdje svoje dileme.... Pokusavajuci da shvatim sta se desava samnom, zasto se nalazim u odredjenoj zivotnoj situaciji i kakve posledce na moj zivot ima bolest zavisnosti koja se desava u mojoj poridici dosla sam do ovog sajta i prvi put se srela sa pojmom suovisnik. Ukaratko imam brata koji je bio zavisnik 10 god, a zadnjih 2 apstinira. Da ne bih opisivla sve faze kroz koje samo prolazili ja i moja poradica i kojiko je sve to i mene uvuklo u probleme, ono sto se sada pitam je da li je dugogodisnji zivot u takvim okolnistima kod mene stvorio neku patolosku naviku i potrebu da nastavim da zivim tako i sa tim problemom jer sada kada moj brat i ja vise ne zivimo zajedno, vec par mjeseci, ja sma usla u vezu sa covjekom koji ima isti problem, covjekom koji je bio zavisnik 10 god, apstinira vec dvije i sada je napravio recidiv. Hvatam sebe u tome da umjesto da pocnem da zivim na drugi nacin, zdravije , organizovanije i oslobodjena problema koji me muci godinama, ja se negde ( u prvom momentu nesvjesno) nalazim opet u istoj situaciji , sa istim problemom u istoj borbi, ali sada s nekim drugim. Bojim se da su takve dugogodisnje lose zivotne okolnosti do te mjere ostavile na meni trag da mozda i nisam sposobna da izgradim zdrave i normalne odnose sa nekim i stvorim svoju zdravu i normalnu porodicu i nesvjesno trazim ona stare lose okolnosti.... Znacilo bi mi misljenje ljudi koji imaju slicna iskustva......

slažem se da je suovisnost vrlo gadna bolest
kad sve prođe još uvek oseća se strah od svega što se preživelo
još i danas uhvatim sebe kako kao paranoik gledam svaki pokret i svaki znak da nije opet
iako svestan sam da grešim ali tako je
a devojci sa #suzavisnici# savet
beži glavom bez obzira
zar ti nije dosta muka sa bratom
shvati imaš samo jedan i to kratak život