Forum za podršku u oporavku

Za početak da se predstavim i da samo kratko kažem da nikad nisam bila na ovakvim forumima do večeras. Sutra putujem i ne mogu da spavam i moj život tj.jedan dobar dio njega me je nagnao da evo zalutam ovdje.Ili to moja podsvijest radi??? Naime moj bivši suprug je u komuni već sad godinu dana i nemamo baš kontakta. Imamo dijete koje je u invalidskim kolicima i o kojem isključivo ja brinem. Godinama smo bili skupa,dok sam ja završavala fakultet on je propadao i dodirivao dno,a ja nikako nisam mogla da povjerujem da se baš taj prokleti vrag dešava,jer nisam imala iskustva s drogama,osim nekih članaka u novinama i po tv-u.Njegovi su također digli ruke od unuka i ne javljaju se,mada moram priznat da ponekad osjećam i olakšanje radi toga.Vjerovatno sam ja krivac,jer sam ga tužila za alimentaciju kao i obiteljsko nasilje isključivo premameni.Ali evo da ne pišem samo o crnim temama,vidim da ovdje se svašta dešava,ja sam samo htjela pitat vas koji imate možda više iskustva,da li je moguće da neko nakon toliko godina drogiranja ikad u životu postane normalna,odgovorna osoba i otac? Je li toliko mu spržen mozak da se baš nikad ne zapita šta je napravio od svoje obitelji,od djeteta kojem uopće nije bio otac ovih 10 godina i moje muke da se svakim danom borim za već bolesno dijete i da svakim danom skupljam snagu da preživim dan? Da li ovisnici imaju savjest? Da li imaju kajanje? Ne znam zašto mi je to palo na pamet,ali kako sam već spomenula,zalutala sam na ove stranice namjerno ili ne,ali u potrazi za nekim vašim iskustvima,LP,vaša malamaja55

.

da,nisam ni ja,ali eto ponekad gledam iz svog realnog svijeta i života i često se pokajem za neke stvari ili riječi,pa imam osjećaj da je taj njihov instikt za pravdu ili moral totalno uništen.Ne znam,daj Bože da se ja varam....ali nije lako živjeti danas u ovakvom svijetu i biti normalan....

Droga sve unisti, narkoman ne poseduje normalne osobine, sve se urusi....Ali postoji izlaz iz toga, postoji sansa za novi zivot.

saša-ex wrote:Droga sve unisti, narkoman ne poseduje normalne osobine, sve se urusi....Ali postoji izlaz iz toga, postoji sansa za novi zivot.

ja se duboko nadam da postoji i uvjerila sam se da jeste,jer je situacija specifična samim tim što je naše dijete bolesno i nepokretno....to ipak daje neku novu dimenziju i pogled na sve.Da li će bar to naše dijete uspjeti ga izvući na onaj pravi put? Iskreno,ja mu to želim i radi njega i radi djeteta...

Mozda se on jos vise i krivi sto mu je dijete bolesno da je on taj zbog cega je sve tako?

A sta tebe i dalje drzi za njega da se i dalje nadas nekoj zajednickoj buducnosti?