Komuna Mondo Nuovo
Posted: Mon Oct 24, 2005 3:02 pm
Vozdra ljudi. Dopingovao sam se sa tri kafe i nekako mi uspijeva da drzim kapke na pola koplja. Umoran sam i to, doputovao iz Nunica jutros.
I jutros mi se najmanje ide u komunu, dan je kao stvoren za citanje novina i sastavljanje 2-3 lucidna tiketa i eventualno neke pjesme, plus istovaranje kamiona i jebeni caj u pabu uz ljubomorne poglede na pica drugih ljudi... Ali jebiga. Dobro sam razmislio, vjerujem da mi ne ostaje nijedna druga alternativa (ako izuzmemo iglu u veni ili metadonsku terapiju, a ta mi alternativa, jebiga, vazda ostaje otvorena). Nekoliko puta sam sam pokusavao da se skinem i svaki put bih uspio... otprilike dvadesetak dana. To mi nije dovoljno. Ja bih tu apstinenciju volio zadrzati barem nekoliko narednih inkarnacija.
Ali eto, pricao sam sa dvojicom tipova koji su u komuni vec duze od dvije godine, sa dvojicom povratnika zato sto su pukli kad su izasli na ulicu i jos nekoliko onih sa pola godine i duze staza, bez nekih zescih pomaka u glavi... I sad nemam pojma, nije to pretjerano utjesno. A znam da postoje i pozitivni primjeri.
Donio sam dnevni program komune i spisak stvari koje moras na nabavis ili uradis, i prekucacu ga kad budem imao volje, mozda nekome bude zanimljivo da procita (Zelite li ? ). Katarina, tvoja kcerka je u pravu – jeste zajebano. Nije to neki strashan fizicki rad, vise je okupacija i zamajavanje (da ne kazem karanje u mozak), npr. posao za koji je predvidjeno 2 sata, mi uradimo za trecinu od toga i onda supljiramo. Ali ta dva sata ti ne mozes raditi nista drugo.. I ne mozes se odvajati od grupe (a ja nisam timski igrac), i moras zapisati na vratima svaki put kad si koristio WC, i moras i da prdis na italijanskom... I ako Sandro kaze da moras da se osisas, ti se osisaj. Sandrovo govno ima neki divan miris, neka njezna, cvijetna aroma; a ostala govna smrde. To je okej, Sandro je glava kuce. Momci od voska prave svijece, a na fino obradjene komade drveta peglom lijepe slike sa religioznim motivima. Osim toga, iza kuce je parkirano 40 tona gipsa i to brdo moras da preoblikujes u stotine, hiljade, milione malih bijelih Isusa i Marija i Madona i Stokuraca; zatim te male gipsane Isuse, Marije, Madone i Stokurce, zajedno sa svijecama i slikama, odneses na misu u crkvu, uhvatis pobozne babe na svoju nesrecnu sudbinu i pomognes im da se odvoje od tridesetak kuna, svaka... Dobro, nemam ja nista protiv gipsanih figura, ali stvarno ne znam da ih oblikujem, totalni sam antitalenat. I lose barim babe, ne ide mi to... Imas i nekoliko stotina kokosaka i taj broj se stalno umnozava, momci imaju svoj inkubator i stalno stancaju nove mlade koke. To bih mogao da radim, mogao bih da kupim jaja, da cistim govna i hranim kokice... Imaju i dvije svinje, od kojih je jedna trudna i ocekuje prinove. Imaju jato gusaka i jato pataka, drazesne ptice prilicno preplasene virusom koji nadire. I sa njima bih mogao da saradjujem. A kao stvoren sam za svinjara... Imaju i koze i ovce. Mogao bih se baviti i poljoprivredom, basta je ogromna i zemlja, jebiga, plodna. Nabavili su 20 kosnica i planiraju na proljece da nabave pcele. Ja med volim; volim i pcele, ali nisam siguran da one gaje ista osjecanja prema meni.
Ima ves masina, s tim sto se jako rijetko pali, kao i televizor. Cega i cape se peru u masini, a sve ostalo na ruke... Jedan nesretnik je kuvar za sve ostale po sedam dana. Mislim da je to pretjerano, ako ja budem kuvar sedam dana – cijeli slucaj ce dospjeti na novinske stupce, i to one sto pune crnu hroniku. "Manijak potrovao cijelu populaciju komune Mondo Nuovo u Gorskom Kotaru", "Dorucak ludog kuvara u Mondo Nuovo odnio 13 mladih zivota", vec vidim naslove u novinama. Hm... Taj nesrecni Servicio mora i da cita molitvu prije svakog obroka, mora da nauci dio Jevandjelja napamet (na italijanskom) i nakon sto ga izbifla, treba da lijepo objasni sta je pisac zelio da kaze (na italijanskom). Moras i da se pomolis za Sandra, njegovo zdravlje i dobar tek (na italijanskom). Moras i da se pomolis na slobodnu temu (na italijanskom). Za to vrijeme ti se obrok lijepo hladne i onda mozes da jedes. Nije precizirano koliko puta treba zvakati jedan zalogaj, tu je clanovima zajednice ostavljena puna sloboda. Nesrecni Servicio pere sudje poslije obroka. To je trenutno 14 tanjira i 14 viljasaka i 14 kasika i 14 casa.
A ekipa ljudi u komuni je sjajna. Vecinom su to momci iz Dalmacije, Zadar i okolina, u istim govnama kao i ja, i sa jakom zeljom da iz njih isplivaju, kao i ja. Ima i jedan moj zemo, iz Prozora... Nema nikakvih nacionalistickih sranja, jos jednom se potvrdjuje ono sto je dokazano na forumu – narkomani su uglavnom operisani od nacionalistickih sranja. Svi se povremeno osjecaju posrano i dobijaju moralnu podrsku od onih koji se ne osjecaju posrano tog dana. To je dobro. Dobro je i to sto stariji clanovi daju primjer mladjim kako se ponasati, poture tu i tamo svoja ledja. Dobro je i to sto Sandro ne zna ni rijec hrvatskog, pa mozes s vremena na vrijeme da mu se zajedljivo nasmijes iza ledja ( ja sam majstor te discipline). Momci uglavnom simpatisu Zadar u kosarci, a Hajduk u fudbalu.
Komuna Mondo Nuovo ima jos 9 kuca razbacanih po Italiji i cesto vrsi rotaciju clanova zajednice. Tako barem polovinu vremena koje odvojis na lijecenje - provedes u Italiji. Tamo su komune otvorenog tipa, dobijas mogucnosti izlaska u grad i to. Za Bozic ce svi iz Nunica da se transportuju u Sijenu i tamo zajebavaju neko vrijeme. To mi se dopada. Fino je i to sto komuna ima svoj casopis i ljudi misle da odvoje par stranica za moja sranja. Vise mi se svidja da pisem za novine, nego da pravim gipsane Isuse, Madone i Stokurce...
Od 21.00 do 22.00 imas pravo da pises pisma, trpas ih u koverte zajedno sa antraksom i razbacujes sirom planete. Od 22.00 imas pravo da spavas, sve do 06.00 ujutru. To trebas da ponavljas 730 dana da bi okoncao program.
Naravno, sudbina komune je prilicno neizvjesna ovih dana, posto su mene tamo primili. Sad trebam pokusati nemoguce – da izganjam vizu za Italiju na bosanski pasos i onda palim tamo.
Eto, to je to.
I jutros mi se najmanje ide u komunu, dan je kao stvoren za citanje novina i sastavljanje 2-3 lucidna tiketa i eventualno neke pjesme, plus istovaranje kamiona i jebeni caj u pabu uz ljubomorne poglede na pica drugih ljudi... Ali jebiga. Dobro sam razmislio, vjerujem da mi ne ostaje nijedna druga alternativa (ako izuzmemo iglu u veni ili metadonsku terapiju, a ta mi alternativa, jebiga, vazda ostaje otvorena). Nekoliko puta sam sam pokusavao da se skinem i svaki put bih uspio... otprilike dvadesetak dana. To mi nije dovoljno. Ja bih tu apstinenciju volio zadrzati barem nekoliko narednih inkarnacija.
Ali eto, pricao sam sa dvojicom tipova koji su u komuni vec duze od dvije godine, sa dvojicom povratnika zato sto su pukli kad su izasli na ulicu i jos nekoliko onih sa pola godine i duze staza, bez nekih zescih pomaka u glavi... I sad nemam pojma, nije to pretjerano utjesno. A znam da postoje i pozitivni primjeri.
Donio sam dnevni program komune i spisak stvari koje moras na nabavis ili uradis, i prekucacu ga kad budem imao volje, mozda nekome bude zanimljivo da procita (Zelite li ? ). Katarina, tvoja kcerka je u pravu – jeste zajebano. Nije to neki strashan fizicki rad, vise je okupacija i zamajavanje (da ne kazem karanje u mozak), npr. posao za koji je predvidjeno 2 sata, mi uradimo za trecinu od toga i onda supljiramo. Ali ta dva sata ti ne mozes raditi nista drugo.. I ne mozes se odvajati od grupe (a ja nisam timski igrac), i moras zapisati na vratima svaki put kad si koristio WC, i moras i da prdis na italijanskom... I ako Sandro kaze da moras da se osisas, ti se osisaj. Sandrovo govno ima neki divan miris, neka njezna, cvijetna aroma; a ostala govna smrde. To je okej, Sandro je glava kuce. Momci od voska prave svijece, a na fino obradjene komade drveta peglom lijepe slike sa religioznim motivima. Osim toga, iza kuce je parkirano 40 tona gipsa i to brdo moras da preoblikujes u stotine, hiljade, milione malih bijelih Isusa i Marija i Madona i Stokuraca; zatim te male gipsane Isuse, Marije, Madone i Stokurce, zajedno sa svijecama i slikama, odneses na misu u crkvu, uhvatis pobozne babe na svoju nesrecnu sudbinu i pomognes im da se odvoje od tridesetak kuna, svaka... Dobro, nemam ja nista protiv gipsanih figura, ali stvarno ne znam da ih oblikujem, totalni sam antitalenat. I lose barim babe, ne ide mi to... Imas i nekoliko stotina kokosaka i taj broj se stalno umnozava, momci imaju svoj inkubator i stalno stancaju nove mlade koke. To bih mogao da radim, mogao bih da kupim jaja, da cistim govna i hranim kokice... Imaju i dvije svinje, od kojih je jedna trudna i ocekuje prinove. Imaju jato gusaka i jato pataka, drazesne ptice prilicno preplasene virusom koji nadire. I sa njima bih mogao da saradjujem. A kao stvoren sam za svinjara... Imaju i koze i ovce. Mogao bih se baviti i poljoprivredom, basta je ogromna i zemlja, jebiga, plodna. Nabavili su 20 kosnica i planiraju na proljece da nabave pcele. Ja med volim; volim i pcele, ali nisam siguran da one gaje ista osjecanja prema meni.
Ima ves masina, s tim sto se jako rijetko pali, kao i televizor. Cega i cape se peru u masini, a sve ostalo na ruke... Jedan nesretnik je kuvar za sve ostale po sedam dana. Mislim da je to pretjerano, ako ja budem kuvar sedam dana – cijeli slucaj ce dospjeti na novinske stupce, i to one sto pune crnu hroniku. "Manijak potrovao cijelu populaciju komune Mondo Nuovo u Gorskom Kotaru", "Dorucak ludog kuvara u Mondo Nuovo odnio 13 mladih zivota", vec vidim naslove u novinama. Hm... Taj nesrecni Servicio mora i da cita molitvu prije svakog obroka, mora da nauci dio Jevandjelja napamet (na italijanskom) i nakon sto ga izbifla, treba da lijepo objasni sta je pisac zelio da kaze (na italijanskom). Moras i da se pomolis za Sandra, njegovo zdravlje i dobar tek (na italijanskom). Moras i da se pomolis na slobodnu temu (na italijanskom). Za to vrijeme ti se obrok lijepo hladne i onda mozes da jedes. Nije precizirano koliko puta treba zvakati jedan zalogaj, tu je clanovima zajednice ostavljena puna sloboda. Nesrecni Servicio pere sudje poslije obroka. To je trenutno 14 tanjira i 14 viljasaka i 14 kasika i 14 casa.
A ekipa ljudi u komuni je sjajna. Vecinom su to momci iz Dalmacije, Zadar i okolina, u istim govnama kao i ja, i sa jakom zeljom da iz njih isplivaju, kao i ja. Ima i jedan moj zemo, iz Prozora... Nema nikakvih nacionalistickih sranja, jos jednom se potvrdjuje ono sto je dokazano na forumu – narkomani su uglavnom operisani od nacionalistickih sranja. Svi se povremeno osjecaju posrano i dobijaju moralnu podrsku od onih koji se ne osjecaju posrano tog dana. To je dobro. Dobro je i to sto stariji clanovi daju primjer mladjim kako se ponasati, poture tu i tamo svoja ledja. Dobro je i to sto Sandro ne zna ni rijec hrvatskog, pa mozes s vremena na vrijeme da mu se zajedljivo nasmijes iza ledja ( ja sam majstor te discipline). Momci uglavnom simpatisu Zadar u kosarci, a Hajduk u fudbalu.
Komuna Mondo Nuovo ima jos 9 kuca razbacanih po Italiji i cesto vrsi rotaciju clanova zajednice. Tako barem polovinu vremena koje odvojis na lijecenje - provedes u Italiji. Tamo su komune otvorenog tipa, dobijas mogucnosti izlaska u grad i to. Za Bozic ce svi iz Nunica da se transportuju u Sijenu i tamo zajebavaju neko vrijeme. To mi se dopada. Fino je i to sto komuna ima svoj casopis i ljudi misle da odvoje par stranica za moja sranja. Vise mi se svidja da pisem za novine, nego da pravim gipsane Isuse, Madone i Stokurce...
Od 21.00 do 22.00 imas pravo da pises pisma, trpas ih u koverte zajedno sa antraksom i razbacujes sirom planete. Od 22.00 imas pravo da spavas, sve do 06.00 ujutru. To trebas da ponavljas 730 dana da bi okoncao program.
Naravno, sudbina komune je prilicno neizvjesna ovih dana, posto su mene tamo primili. Sad trebam pokusati nemoguce – da izganjam vizu za Italiju na bosanski pasos i onda palim tamo.
Eto, to je to.
