Program od par dana
Posted: Wed May 19, 2010 5:10 pm
Uf sam ne bih znao zašto ovo pišem ,ali valjda program od nekoliko mjeseci je ućinio znatiželju jaču i od razuma?!Iskreno ne vjerujem da mi možete pomoći ,a iskreno ni ne tražim je tako da se ne trudite previše.Prije dok sam bio mlađi možda bi pomoć i potražio,ali sada kada sam u tridesetima nema smisla da lažem sam sebe više.Ovaj način života koji većina nas vodi društovo priznali vi to ili ne nama strahovito paše.Probao sam normalan život i nikada mi nije bilo gore vjerovali ili ne razbolio sam se.Budiš se ,ideš na posao,na poslu uvjek ti netko skaće po glavi,doma žena žuga,milion problema love niotkuda.U zatvoru mi je bilo bolje sto puta nego u tom tako zvanom normalnom životu.Većina nas priznala ili ne i li ne zna ili ne želi drugačije.Ja sam ova druga vrsta ne ŽELIM jer tada tek nisam svoj.Ovo je istina malo i samački život ali nagledao sam se svega i svačega,doživio stvari i proputovao da bi 10 knjiga mogao napisati bez problema. :snakeman: Kupio neke nekretnine pa izgubio,pa sagradio novu,masu automobila kupio,prodao,razbio,podjelio,dobio prijatelje pa ih izgubio,pomagao ljudima pa me oni zatvorili,oženio se rastavio,žena me opljačkala dok sam ja na robiji brojio dane,i sada živim s mačkom i spavam s jednom poznatom manekenkom koja mi pomalo ide na živce a i njeni poznati estrani prijatelji,jedino što mi je žao to što su mi živci postali strašno tanani pa puknem na svaki k, ma showu živi.Jedan tren nemaš za kavu a u drugom pun kao brod proklet posao a i proklet novac dođe i ode a da nisi ni svjestan toga.Ma ko ga j?!U ovom životu i s ovim načinom se tek osječam živ. Nije ovo hod po rubu zakona ovo je debelo u nelegalnim vodama, kada bi mi mogli staviti na teret sve što sam napravio u zadnjih par dana dobio bi robije da se usereš.Meni je to postalo normalno niti se više ne opterečujem s takvim sitnicama .Društvo mi je nešto slično meni avanturisti,razbojnici,ubojice,kriminalci,dileri,lopovi,provalnici,odbijači sefova itd.i tek se s takvom vrstom ljudi osječam dobro i pozitivno.Sada koliko će to trajati i kako će završiti oprilike sam znam tako da mi ni tu nemate što reći.Pere me malo depra jer me nije briga nizašto.Većina ljudi trći za poslovima da bi se bar nekako stambeno zbrinula u nekakvoj minijaturnoj krletci a ja imam toliko prostorija da u neke nisam ušao mjesecima da nema tj.čistaćice nebi ni znao za njih(žena me upila što je čistila taj dan).I živim u svemu tome s sivom domaćom mačkom koja mi je najvjerniji pratitelj i suputnik kroz život.Možda bi se jedino volio riješiti melankolije i onog podebljeg dosjea koji mi uvjek zagorčava život na aerodromima.Svaki put bez potrebna potraga traje beskonačno tako da mi se svi sjete mame kada uđem u avion.Uf neda mi se više odo na kavu.
Otvorio sam bio kafić showu program svaku veće.Na kraju mi je dojadilo jer su drugovi upadali svaku veće ili bi visili isprid i tresli svakog tko bi izašao. :vom: