Kako sam dotakla dno.
Posted: Sat May 01, 2010 12:40 pm
Jos uvek,jos uvek cujem vrisak u snu.
Secam se imala sam 6 godina,roditelji su se svaku noc svadjali,uvek bih usla u njihovu sobu sa medom pod miskom,da ih pitam da li mogu da spavam sa njima jer se bojim.Nikad me nisu pustali u svoju sobu.Odlicno se secam jednog dana i uvek cu se secati.
Mama je pakovala kofere,a tata je bio zakljucan u wc-u.Nisam znala sta radi.Znala sam samo da bi izasao i prosao pored mene hladno,i legao u krevet.I nije se budio.Nisam znala zasto odlazimo,mama sestra i ja.Ali svaki put se vratimo.Nikad mi nije bilo jasno,zasto sam uvek bez razloga dobijala batine.
Secam se da sam se cesto kao mala budila u znoju i da sam nenormalno brzinom padala u snu u neku crnu rupu bez dna.Ne znam zasto.Zasto,zasto,zasto?
Proslo je sedam godina od tada.Bila sam bojazljiva,tad je poceo i pubertet.Pocele su me zanimati neobicne stvari.
Pocela sam da se interesujem za umjetnost,svirala sam klavir i slikala sam.Slusala sam alternativnu muziku i cudno sam se oblacila.I dalje su svadje bile prisutne u kuci,i cesto sam dobijala batine od tate.I to me je ubijalo.Pocela sam da pusim i da pijem,i sve vise vremena sam provodila napolju.Upoznala sam jednog decka koji mi je rekao da je moj tata bivsi narkoman i to me je mnogo potreslo dam sam skroz pocela da ga izbjegavam,a mami nisam nista govorila.
I taj decko kojeg sam upoznala je pusio travu,pa sam sa njim i ja pocela.Prvo jednom sedmicno,pa sve cesce i cesce.Pocela sam i da bjezim iz skole,nabavljala sam i valijume,leponekse i leksilijume preko prijatelja,a nekad sam uzimala iz kuce.Sve je rkenulo nizbrdo.
Jednog dana roditelji su mi pronasli u sobi tablete i zatvorili su me dva meseca u kucu,nakon nekog vremena rekli su mi da cemo se preseliti u drugi grad i da mogu da budem mirna jer cu tamo poceti ispocetka i obecali su mi da se vise nece svadjati,da cu imati sve sto pozelim,i da cu ziviti kod bake.Da ce mi pruziti sansu i upisali su me u srednju muzicku skolu.
Nova sredina,novi ljudi.Na sve to sam se malo teze privikavala,u to vreme klavir mi je bio najbolji prijatelj.
Cesto sam hodala sama tim velikim gradom i prolazila kroz park gde su sedeli bledi i umorni mladi ljudi,i isli na put u snove.Sve mi je to nekako bilo zanimljivo,opet ne znam zasto.Ti ljudi su mi bili neobicni,zabranjeni i privlacni.Cesto sam prolazila kroz taj park,vracajuci se iz skole.
Jednog dana na klupi je sedio momak,imao je lepe plave ali umorne oci,dugu kosu koja mu je padala na lice,dugo sam gledala u njega i zaljubila sam se u njega.Svaki dan u isto vreme sam ga vidjala na toj klupi,na svake dve minute zatvarao je oci i blago otvarao usta.Rekao mi je da pridjem i naravno prisla sam i jedva sam cekala da mu pridjem blize.Poceli smo pricati o muzici,o slikarstvu o svemu.
Pronasli smo se u svakom pogledu.Izvadio je fasciklu i pokazao mi je svoje crteze koji su me odusevili.Voleo je iste stvari kao ja.Na trenutak smo prestali pricati,nekako je sve stalo,poljubio me je.I otad ga nisam videla,raspitivala sam se za njega,rekli su mi da je na lecenju i da ce se vratiti.Nakon dve godine navukla sam se na heroin,duga prica.Moji nista nisu kontali jer sam ih vidjala rijetko jako rijetko.Propala sam i fizicki i psihicki,dvije godine sam mislila samo na njega.Bila sam na ivici smrti.Dosao je i taj dan kad sam ga videla.Izgledao je jako dobro.Tuzno me je pogledao i samo me zagrlio,i pitao me sta sam kog djavola uradila sam sebe i zasto.Nisam jednostavno mogla da podnesem pritisak sa svih strana,zato sam upala u sve to.Nisam mogla.Bila sam potpuno sama.Pitao me je da li zelim da budemo zajedno sad.Rekla sam mu da to zelim najvise na svetu.I rekao mu je da moram da ostavim pajdo,da ce mi pomoci.Rekla sam mu da mi da 5 dana da se sredim.obecala sam mu da cu ostaviti kako bismo mogli da budemo iskreno zajedno.Pustio me je,naravno nisam se skinula nisam imala snage toliko sam zaglavila,da nisam stvarno imala snage da se borim sa krizom.Videli smo se,rekla sam da sam dobra,ne znam zasto mi je poverovao.Prolazili su meseci,voleli smo se najvise na svetu.Bio je uvek uz mene kad mi je bilo najteze.Mnogo vremena smo provodili zajedno,poceli smo i spavati zajedno.Najvise od svega sam voljela da vodim ljubav sa njim,tad smo osecali da smo u elementu,satima bi vodili ljubav i pricali o svemu.I tako je teklo vreme,a ja sam isla sve dublje i dublje,i bilo mi je uzasno krivo sto ga lazem.On je samo pio tablete tih dana,ali mozda sedam dana uzima,sedam ne.Ali heroin kod njega ponovo nije dolazio u obzir.Prigovarala sam mu za tabove,jer je nekad bio nemoguc na tabletama.Veza nam se pocela rusiti polako,zbog mog heroina jebenog,postajala sam sve odvratnija,Cesto bih bjezala od njega samo da budem sa nekim drugim da se uradim.Ali pored svega sam ga volela.Dok jednog dana mi nije nasao gan u torbi,plakao je kao malo dete,a ja sam bila drska i odvratna,bezosjecajna.Rekao je da ce me reci roditeljima,da mora,pa makar pukla veza,jer bolje je da ja prezivim,u poslednje vreme sam cesto izvrtala.Rekli smo mojim roditeljima i obecao mi je da ce biti uz mene,ja sam mu rekla ako ja ostavim hors da i on ostavi tablete jer je gutao dnevno 80 bensedina i ostalih tableta.Starci su tesko podnjeli moju ovisnost i krenula sam na lecenje u privatnu kliniku za suzbijanje ovisnosti.Sedam dana detoksikacije,umirala sam od bolova i grceva ekstremiteta,opet bio je uz mene.Volio me je vise od bilo cega,njegovi starci su isplanirali da ga posalju u komunu.Tada toga nisam bila svijesna jer sam bila okupirana sobom.Skinula sam se i nakon nekog vremena ponovo vratila.Poslali su ga u komunu i okrenuli protiv mene,poal godine je vec tamo i nisam se cula sa njim i pola godine sam cista.Posle komune ga salju u Njemacku,a ja ne znam sta da radim jer ga volim jos uvek najvise na svetu.cISTA SAM SAMO ZBOG NJEGA,JER JOS UVEK IMAM NEKU NADU DA CE SE VRATITI.
Secam se imala sam 6 godina,roditelji su se svaku noc svadjali,uvek bih usla u njihovu sobu sa medom pod miskom,da ih pitam da li mogu da spavam sa njima jer se bojim.Nikad me nisu pustali u svoju sobu.Odlicno se secam jednog dana i uvek cu se secati.
Mama je pakovala kofere,a tata je bio zakljucan u wc-u.Nisam znala sta radi.Znala sam samo da bi izasao i prosao pored mene hladno,i legao u krevet.I nije se budio.Nisam znala zasto odlazimo,mama sestra i ja.Ali svaki put se vratimo.Nikad mi nije bilo jasno,zasto sam uvek bez razloga dobijala batine.
Secam se da sam se cesto kao mala budila u znoju i da sam nenormalno brzinom padala u snu u neku crnu rupu bez dna.Ne znam zasto.Zasto,zasto,zasto?
Proslo je sedam godina od tada.Bila sam bojazljiva,tad je poceo i pubertet.Pocele su me zanimati neobicne stvari.
Pocela sam da se interesujem za umjetnost,svirala sam klavir i slikala sam.Slusala sam alternativnu muziku i cudno sam se oblacila.I dalje su svadje bile prisutne u kuci,i cesto sam dobijala batine od tate.I to me je ubijalo.Pocela sam da pusim i da pijem,i sve vise vremena sam provodila napolju.Upoznala sam jednog decka koji mi je rekao da je moj tata bivsi narkoman i to me je mnogo potreslo dam sam skroz pocela da ga izbjegavam,a mami nisam nista govorila.
I taj decko kojeg sam upoznala je pusio travu,pa sam sa njim i ja pocela.Prvo jednom sedmicno,pa sve cesce i cesce.Pocela sam i da bjezim iz skole,nabavljala sam i valijume,leponekse i leksilijume preko prijatelja,a nekad sam uzimala iz kuce.Sve je rkenulo nizbrdo.
Jednog dana roditelji su mi pronasli u sobi tablete i zatvorili su me dva meseca u kucu,nakon nekog vremena rekli su mi da cemo se preseliti u drugi grad i da mogu da budem mirna jer cu tamo poceti ispocetka i obecali su mi da se vise nece svadjati,da cu imati sve sto pozelim,i da cu ziviti kod bake.Da ce mi pruziti sansu i upisali su me u srednju muzicku skolu.
Nova sredina,novi ljudi.Na sve to sam se malo teze privikavala,u to vreme klavir mi je bio najbolji prijatelj.
Cesto sam hodala sama tim velikim gradom i prolazila kroz park gde su sedeli bledi i umorni mladi ljudi,i isli na put u snove.Sve mi je to nekako bilo zanimljivo,opet ne znam zasto.Ti ljudi su mi bili neobicni,zabranjeni i privlacni.Cesto sam prolazila kroz taj park,vracajuci se iz skole.
Jednog dana na klupi je sedio momak,imao je lepe plave ali umorne oci,dugu kosu koja mu je padala na lice,dugo sam gledala u njega i zaljubila sam se u njega.Svaki dan u isto vreme sam ga vidjala na toj klupi,na svake dve minute zatvarao je oci i blago otvarao usta.Rekao mi je da pridjem i naravno prisla sam i jedva sam cekala da mu pridjem blize.Poceli smo pricati o muzici,o slikarstvu o svemu.
Pronasli smo se u svakom pogledu.Izvadio je fasciklu i pokazao mi je svoje crteze koji su me odusevili.Voleo je iste stvari kao ja.Na trenutak smo prestali pricati,nekako je sve stalo,poljubio me je.I otad ga nisam videla,raspitivala sam se za njega,rekli su mi da je na lecenju i da ce se vratiti.Nakon dve godine navukla sam se na heroin,duga prica.Moji nista nisu kontali jer sam ih vidjala rijetko jako rijetko.Propala sam i fizicki i psihicki,dvije godine sam mislila samo na njega.Bila sam na ivici smrti.Dosao je i taj dan kad sam ga videla.Izgledao je jako dobro.Tuzno me je pogledao i samo me zagrlio,i pitao me sta sam kog djavola uradila sam sebe i zasto.Nisam jednostavno mogla da podnesem pritisak sa svih strana,zato sam upala u sve to.Nisam mogla.Bila sam potpuno sama.Pitao me je da li zelim da budemo zajedno sad.Rekla sam mu da to zelim najvise na svetu.I rekao mu je da moram da ostavim pajdo,da ce mi pomoci.Rekla sam mu da mi da 5 dana da se sredim.obecala sam mu da cu ostaviti kako bismo mogli da budemo iskreno zajedno.Pustio me je,naravno nisam se skinula nisam imala snage toliko sam zaglavila,da nisam stvarno imala snage da se borim sa krizom.Videli smo se,rekla sam da sam dobra,ne znam zasto mi je poverovao.Prolazili su meseci,voleli smo se najvise na svetu.Bio je uvek uz mene kad mi je bilo najteze.Mnogo vremena smo provodili zajedno,poceli smo i spavati zajedno.Najvise od svega sam voljela da vodim ljubav sa njim,tad smo osecali da smo u elementu,satima bi vodili ljubav i pricali o svemu.I tako je teklo vreme,a ja sam isla sve dublje i dublje,i bilo mi je uzasno krivo sto ga lazem.On je samo pio tablete tih dana,ali mozda sedam dana uzima,sedam ne.Ali heroin kod njega ponovo nije dolazio u obzir.Prigovarala sam mu za tabove,jer je nekad bio nemoguc na tabletama.Veza nam se pocela rusiti polako,zbog mog heroina jebenog,postajala sam sve odvratnija,Cesto bih bjezala od njega samo da budem sa nekim drugim da se uradim.Ali pored svega sam ga volela.Dok jednog dana mi nije nasao gan u torbi,plakao je kao malo dete,a ja sam bila drska i odvratna,bezosjecajna.Rekao je da ce me reci roditeljima,da mora,pa makar pukla veza,jer bolje je da ja prezivim,u poslednje vreme sam cesto izvrtala.Rekli smo mojim roditeljima i obecao mi je da ce biti uz mene,ja sam mu rekla ako ja ostavim hors da i on ostavi tablete jer je gutao dnevno 80 bensedina i ostalih tableta.Starci su tesko podnjeli moju ovisnost i krenula sam na lecenje u privatnu kliniku za suzbijanje ovisnosti.Sedam dana detoksikacije,umirala sam od bolova i grceva ekstremiteta,opet bio je uz mene.Volio me je vise od bilo cega,njegovi starci su isplanirali da ga posalju u komunu.Tada toga nisam bila svijesna jer sam bila okupirana sobom.Skinula sam se i nakon nekog vremena ponovo vratila.Poslali su ga u komunu i okrenuli protiv mene,poal godine je vec tamo i nisam se cula sa njim i pola godine sam cista.Posle komune ga salju u Njemacku,a ja ne znam sta da radim jer ga volim jos uvek najvise na svetu.cISTA SAM SAMO ZBOG NJEGA,JER JOS UVEK IMAM NEKU NADU DA CE SE VRATITI.