Forum za podršku u oporavku

ovako; tata mi ima 55god., ovisan je o heroinu zadnjih 5.
cijeli zivot je mrzio drogu, nikada nije ni imao doticaja s njom, sta se dogodilo, mogu samo pretpostavljati.
nikada nije ni pio, popio bi jedan amaro u 10godina.
moja teorija je da je sve pocelo sa tabletama za spavanje i smirenje,
imao je nocne more od rata,pa je pio tablete, kad mu to vise nije bilo dovoljno, ocito mu je samo netko trebao ponuditi nesto jace.
mi smo skladna obitelj, barem bila. nikada nikome nista nije falilo. on je uvijek bio oslonac, i na njega se moglo racunati, i mi, i nasi obiteljski prijatelji.
zadnje 2 godine, za taj problem znamo i mama i sestra i ja, i pokusavamo ga izvuci na sve moguce nacine, on je jedno vrijeme i pokazivao volju,
ali nikada do kraja, ali zadnjih godinu dana samo govori da nije spreman.
zadnjih 5 dana su mu stvari potpuno izmakle kontroli,
ne moze funkcionirati nikako,bunca, rusi se, kljuca, odlazi usred noci, jedva hoda, 2 puta mu je paketic heroina ispao na podu u kupaoni, ja sam ih nasla,
preksinoc se sa autom zabio u neki stup i ostavio ga nasred ceste i odbauljao. drugi dan se niceg ne sjeca, ne zna ni koji je dan.
ne moze se s njim razgovarati. sta god ga se pita, njegov odgovor je 'necu'.
mi vise ne znamo sta bi. zvali smo i njegove najbolje prijatelje, koji su normalni obiteljski ljudi, koji su u potpunom soku, jer nitko osim nas nije ni pomislio na tako nesto, jer nitko nema doticaja sa tim svijetom. oni su ga posjeli i pokusavali razgovarati s njim. i njima govori da ce se izljeciti, ali ne sad, da nije spreman. kad ga pitaju zasto, on pokusava objasniti kako je u njemu veliki strah.
taj pakao sada traje vec 5ti dan,bojim se da bi mi mama mogla poludjeti.
zvali smo i hitnu, i sve moguce ustanove, nitko ga ne moze primiti protiv njegove volje.
ja imam 30god.,i znam ljude koji su bili ovisni i uspjeli se skinuti, i svi mi preporucuju da ga mama izbaci na cestu, pa kad shvati da nema gdje, onda ce shvatiti da mora na ljecenje. a sta ako se odluci ubiti??

ne znam vise sta da radim, svaki savjet je dobrodosao.

Ako se odluci ubiti,ubice se. Probajte da sa njim poprica neko ko mu je jos uvek autoritet, i to u vreme kad se probudi, kada jos nije jako uradjen a kriza nije nastupila svom jacinom. Mora na lecenje, sto pre.

i to smo probali, doveli smo mu 3 prijatelja za koje znamo da ih cijeni,i znaju se jako dugo, i nikako nije htio da saznaju za njegovu situaciju, svi trojica su proveli s njim cijelo popodne nagovarajuci ga na lijecenje, on je potpuno svjestan situacije stalno ponavljao kako jos nije spreman, i onda je nakon par sati razgovora pocela kriza, i on je samo rekao da mu je dosta razgovora i da on sad ide, i otisao. dovezao ga je netko usred noci potpuno ukomiranog. iduci dan smo pozvali jos jednog obiteljskog prijatelja kojeg zna od djetinjstva, koji je dosao sa svojom zenom, cak je i plakao dok je razgovarao s njima. nakon toga je zaspao, probudio se, i opet otisao u 4 ujutro.
zadnjih 5 dana on tako ode u bilo koje doba, s tim da kod sebe nema ni mobitela ni novaca,jer ih je negdje po putu pogubio, nema ni auto jer ne zna di ga je ostavio neku vecer.
veceras je mama dosla spavati kod mene i zakljucala kucu (on nema kljuceve jer je i njih izgubio),
u nadi da ce tata pristati na ljecenje kad shvati kako nema gdje doci jesti i spavati.
to je jos jedino sto nismo probali. i sad se ja tresem u svom krevetu od brige, ona u svom.
i dalje je svaki savjet dobrodosao.

Ako se odluci ubiti,ubice se.

Strasno ali tako je ako ce se ubiti to moze uraditi bilo gdje-pa cak i u kuci sto bi bio veci sok za vas.
Ovisnici u fazi drogiranja ne poznaju nikog ni majku, ni oca ,ni supruznike,ni djecu-jedino im je u glavi opijat koji uzimaju-bolno ali tako je. Izbacivanje iz kuce je bolno za suovisnike ali jedino tako ili sa ucjenom se postize to da se ovisnik natjera na lijecenje. Deedee nije sramota potraziti pomoc strucnih lica i da razgovarate o vasem problemu sa psihijatrom u zajednici za lijecenje ovisnosti pa da vam i oni preporuce nacin na koji ga mozete nagovoriti da ide na lijecenje.
Za vaseg oca jedino rijesenje je odlazak u komunu inace dolazi do propadanja i vas kao suovisnika.
Ovisnici izgube emocije kao da ih gumicom izbrisu i samopouzdanje i ne osjecaju nikakvu odgovornost ni prema ikom pa ni prema sebi.
pozdrav i zelim vam puno snage da uspijete da se izborite za njegov zivot i nemojte odustati od njega i kad osjetite umor i nemoc-rijesenje uvijek postoji.

deedee wrote:Deedee nije sramota potraziti pomoc strucnih lica i da razgovarate o vasem problemu sa psihijatrom

hvala na podrsci, nemamo mi sramote, od silne brige, zvali smo sve zive i nezive, i prijatelje i poznanike, za koje smo mislili da nam mogu ikako pomoci,
i strucne osobe i bolnice, cak i policiju, i nevjerovatno mi je da je sistem takav da se sve svodi na to, da nitko ne moze nista protiv njegove volje, a on ne zeli na ljecenje, i sad vec 6ti dan nije pri sebi. ne znam dali on treba ozljediti nekoga da se nesto poduzme??
jako sam ljuta na cijeli sustav.

uglavnom, jutros ga je susjed nasao pred kucnim vratima u jako losem stanju, i pozvao hitnu, pa posto nikog nije bilo doma, i nisu ga mogli samo polegnuti u njegov krevet, morali su ga odvesti. cula sam se vec sa doktoricom koja ce voditi njeov slucaj, napokon netko ko pokazuje interes, zadrzat ce ga do ponedjeljka, pa cemo onda vidjeti kako dalje.
za sada smo mirni, jer barem znamo gdje je i da je ziv.
nadam se samo da ga u ponedjeljak nece otpustiti , i da sve ovo nece poceti ispocetka.
i hvala na komentarima, puno mi to znaci.

Ja licno mislim da neko ko je pod dejstvom narkotika ne moze sam odluciti o svom lijecenju jer te osobe misle samo na to kako ce se ponovo uraditi i kako ce doci do droge-tako da njihov mozak bas ne funkcionise razumno-cast izuzecima -i zato ponekad moramo mi odluciti umjesto njih.Navescu ti nas primjer: Kad smo odveli naseg sina u zajednicu za lijecenje ovisnosti.dakle prvi put .poslije razgovora sa terapeutom rekao je da nece da ide na lijecenje iako je dotakao dno-znaci on bi jos nastavio-ma imala sam osjecaj da je 24 sata bio pod dejstvom narkotika. Naravno i mi smo razgovarali sa terapeutom i ona na s je uputila kako da ga nagovorimo. Sta mislis kako je roditeljima kad dodju u situaciju da treba da izbace dijete iz kuce? Svaka slika mi je prosla kroz glavu od njegovog rodjenja ,skolovanja,odrastanja...E pa svu njegovu odjecu i obucu sam spakovala u kese za smece i rekla mu da smo mi odlucili da ga posaljemo u komunu a ako on nece, neka ide iz kuce i nek ponese te kese sa sobom, a da nas ne zove i da se ne priblizava ni kuci jer cemo mu u supu zabraniti prilazak kuci.
Mislim da je shvatio sta moze da izgubi i vec nakon pet minuta je pristao da ide u komunu-vec je 19 mjeseci u komuni i hvala bogu svi smo zadovoljni njegovim oporavkom-jednostavno sad je to onaj isti nas sin prije ovisnickog zivota,
Izvini sto sam ovoliko pisala ali jednostavno zelim na neki nacin da pomognem -razgovarajte sa doktorima da ga zadrze i da ga nagovore na lijecenje ili pokusajte vi da odlucite umjesto njega ili ga ucijenite da ako nece da se lijeci neka ne dolazi ni kuci iz bolnice i pokazite i da ste ljuti na njega i recite mu da mu necete ni u posjetu dolaziti ako nece da se lijeci-ako mu zelite pomoci morate tako postupiti- Svako dobro isrecno!

šta bi sa tatom,jer na lečenju ili...

I ja se pitam sta bi sa tatom jeli dobro i jeli se odlucio za lijecenje