Forum za podršku u oporavku

Klinac sa cijom sam sestrom ucio jos u osnovnoj a koja je trudna sad, se navukao najgore. Cuo sam da je na dopu jos pre godinu i po dana, ali da moze onako da izgleda nisam ni predpostavljao. Nasao sam ga pred mojom gajbom oko 11 uvece kako sa nekom klinkom sedi (na 5om spratu), bez jakne (a minus je napolju) i odvaljeno me gleda i trazio mi je vode da mu dam...Decko je jako lose, pokusao sam da pricam sa njim sa onim "brate, iskuliraj se malo, uzasno izgledas, nemoj to da radis sebi", ali mora se reci nekako porodici. On je, koliko znam, izbacivan sa gajbe par puta, zna mu keva, ali, ne znam da li shveci da pricam ista, ona je trudna, u 5om mesecu. Zao mi do jaja, ceo zivot sam im bio po kuci, znam klinca od njegove 5 godine, jbt...Imate li neki savet kako pomoci coveku, kako da se kaze njegovima i kako postupiti generalno?

Ti rece da mu mjaka zna, a pitas da li i kako reci njegovima-nebitno.
Njegovima ("ako si im cio zivot po kuci") svakako treba reci. Kako? Najednostavnije-lijepo se najavis da imas nesto pricati s njima i ,bez njegovog prisustva, sve lijepo ispricas uz obrazlozenje da si dobronamjeran i jos ih uputis na ovaj forum ili ti objasnis ozbiljnost trenutka...Ne znam kako ce oni regovati-budi spreman na sve, mi suovisnici smo u pocetku nepovjerljivi, mislimo:"Ma, daj pretjeruje, ne moze to biti moje dijete..."i sl.ali kada shvatimo i kada lupimo glavom o zid onda je svaka takva informacija pravilno shvacena i prihvacena...Ovo ti pisem iz iskustva suovisnika...Nista ne cekaj, ako mislis da mozes pomoci tom klincu, tj. idi reci njegovim roditeljima...
Ako oni znaju, vjerovatno i sestra zna, ali ako ti smatras da je ne treba mjesati u to, onda je zaobidji...

klara je u pravu,prelomi ako ti je zaista stalo onda moraš reći njegovima,ma kakva istina je bolja od laži u tvom slučaju prećutkivane istine.pozdrav

Njegovi su znali to, ali, mislili su da je prestao...Rekao sam, nisu se iznenadili previse, jbt, ja vise brinem nego oni. Kreteni su neki ljudi...ovaj, mislim da nemaju pojma o cemu se radi, u stvari.

ne mogu a da se ne iznerviram da roditelji tako olako shvataju tj.ne shvataju problem narkomanije.Zato se i ona tako širi i ulazi u sve pore ovog društva.Tebi svaka čast,uradio si ono što je trebalo,a to što oni ne brinu dovoljno nije tvoja krivica,to znaš.Lepo je čuti da neko o nekom brine u današnje vreme,bravo za trud,poz.

A šta si ti mislio - da će da se raspadnu pred tobom? Apsolutno ne verujem da roditelje boli uvo za dete...

anfakabl; vidis da su ga vec skartirali iz kuce, ima raznih ljudi, tj. roditelja... Nadam se da ce klinac shvatiti sta radi i da nece zavrsiti u nekom leglu zaraze(na robiji)...
Preispitivac, uradio si sta si mogao, mozda mozes jos nekako da pomognes... razmisli... A shveci nemoj pricati nista, ipak je u blazenom stanju...pozzz

Roditelje ne možemo kriviti, barem sa mog gledišta. Ljudi nam nisu krivi što smo zaglibili golemo.
Ja se sjećam kakva sam bila, što moj otac kaže, svi su bili dobri ali ti si bila najgora..... istina, tek sada sam svjesna svojih postupaka.
I samo jednog dana rekli su mi ulica ili idi se lječiti_ komuna... biraj.
Jer smo taj neki zadnji period, tačnije godine pokušavali sa svim mogućim terapijama, ali ja sam htjela jedan dan da se skinem, drugi da se drogiram.... NEODLUČNA. bojala se a nemam pojma čega.
Mislim da se i on boji promjeniti bilo šta sada u svom životu a tako čezne da bude normalan, da nije svjestan. Sanja da se vrati onaj stari dobri on u njemu..
Sa nama treba postupati samo OŠTRO I ODLUČNO.... jer mi smo velika prevrtljiva, sebična govna itekako svjesni....
Zato sada ovakva čista, zdrava normalna, razmišljam ovako i ne umijem nikako drugačije.
pa dobro, ja tako razmišljam!

PROČITAJ ME wrote: Sa nama treba postupati samo OŠTRO I ODLUČNO.... jer mi smo velika prevrtljiva, sebična govna itekako svjesni....
Zato sada ovakva čista, zdrava normalna, razmišljam ovako i ne umijem nikako drugačije.
pa dobro, ja tako razmišljam!

Ma svako kome se malo mozak izbistri misli tako ali dok se vozi u tripu nema pojma sta se dogadja. Ili, ima ali mu lepse(lakse) tako i nada se da ce doci dan kad ce se sve promeniti "iz korena" ali taj dan ne dolazi nikako, oduzi se to cekanje na godine. Zato sam i odlucio da kazem ljudima u nadi da ce ga oni otrgnuti, ubediti, prisiliti ili sta god vec, ja ne mogu. ALi njih izgleda ne pogadja mnogo to da je on bolestan, vec misle "kreten razmazeni, da hoce on bi prestao, unormalio se, radio, zenio", itd. Kako ne znaju da je jebeno, jebeno da jebenije ne moze biti....

preispitivac wrote:Zato sam i odlucio da kazem ljudima u nadi da ce ga oni otrgnuti, ubediti, prisiliti ili sta god vec, ja ne mogu. ALi njih izgleda ne pogadja mnogo to da je on bolestan, vec misle "kreten razmazeni, da hoce on bi prestao, unormalio se, radio, zenio", itd. Kako ne znaju da je jebeno, jebeno da jebenije ne moze biti....

A znas li zasto je tako? Zato sto mi suovisnici roditelji u pocetku, kad naslutimo, cujemo pa i uvjerimo se u to da nam se dijete drogira, jednostavno ne mozemo i necemo da vjerujemo u to! Ne mozemo da shvatimo prvo da se to nama desava, nama koji smo sve ulozili u to dijete, sve mu dali, trudili se oko njegovog vaspitanja, obrazovanja, htjeli biti njemu drug, prijatelj,smatrali da razumjemo mladost itd.itd...Kad napokon pogledamo istini u oci, prebrodimo taj prvi sok, onda se pitamo sta je to nase dijete navelo na to. Ne mozemo da nadjemo razlog (pa nismo mu nista lose ucinili, pa uvijek smo bili i vise nego OK prema njemu, njegovom drustvu, njegovim prohtjevima, izborima u zivotu itd.itd.) i onda nam je najlakse zakljuciti, ono u stilu: "razmazeno, bezobrazno deriste to radi iz hira, da bi kao bilo cool i sl"...Tako zakljucujemo i zato sto nismo edukovani-slusali smo o narkomaniji,gnusali se na nju, govorili ,onako uzgred nasoj djeci (ni u snu ne pomislivsli da bi se to moglo desiti i njima) da je to :"fuj, odvratno,opasno i sl". Oni su slusali na casu razredne nastave suvoparne referate u stilu: "Droga je zlo", radili i sami na casovima demokratije teme i nesto u stilu "foto novina" o opasnosti droge-lijepili tu slicice narkomana, simbole smrti, cak i sprice na jednoj strani, a na drugoj strani uspjesne sportiste, djevojku sa cvijetom u kosi, zaljubljene parove....i to je to. Niko, ni mi roditelji ni oni koji su uzimali novac (dobijali plate za to i honorare za knjige o stetnosti droge) nije ulazio u dubinu problema. Rijetko ko, ko nema direktan dodir sa drogom, narkomaniju poistovjecuje sa bolescu. Cak i kad dodje do tog direktnog dodira, dugo vremena treba da se to skonta i da se pravilno reaguje. S jedne strane je narkoman manipulant, bez jos uvijek cvrste volje da se izvuce iz svega, s druge needukovan roditelj, koji u tom trenutku od ocaja to ne moze protumaciti drugacije nego bezobrazlukom, kretenizmom, inatom itd...Tek kad i ovisnik i suovisnik prodju odredjene tretmane kod strucnih lica (psiholozi, neuropsihijatri) pocinju da se otvaraju oci, da se problem (bolest) posmatra sa prave strane i da se pokusavaju, sa svih strana, uporno, bez obzira na padove, izlazi iz postojece situacije koje vode rijesenju. Za sve to treba volja ovisnika, naravno i volja suovisnika da predju trnovit put, neprospavane noci, da nauce reagovati na pravi nacin u pravom trenutku, da nauce da poraz ne znaci i odustati od cilja, da brzo "pune baterije" za nove i opet nove pokusaje...vrijeme je takodje bitan faktor....Prezivljavajuci sve to sa svojom kcerkom sad shvatam da sam dosta naucila i da sam pored toga sto sam njoj pomogla, sto sam joj podrzala ispravne pravce u zivotu (i jos uvijek to cinim) i sama sebe prevaspitala! Naucila sam da razumjem svoje dijete i kad napravi toliku gresku, za koju nikada do sada nisam ni pomislila da ce napraviti i koja je u najcrnjim mojim mislima znacila poraz mog majcinstva, vaspitanja, poraz mene kao licnosti....Sada znam da sam grijesila i da iz ove bitke izlazim jos jaca i jos biliza svojoj kcerki.