Oporavak od sina narkomana
Posted: Wed Jan 06, 2010 5:32 pm
U pitanju je sin moje setre koji ima 20 godina.
Oduvek je bio 'tesko' dete koji bi galamom, nervozom, bacanjem na pod dobijao sve sto pozeli. Bio je tkz. mangupcic adjeoskog lica koji je svakog preveslao. Sestra i zet ga od njegove devete godine vode kod decjih psihologa i uvek je dijagnoza da je 'on neshvacen' da ga ne treba sputavati itd.
Da skratim pricu...pre 2 godine je uhvacen kako prepakira/rastura marihuanu. Dobio je i odlezao 10 meseci zatvora. Otac ga obilazio tokom svake posete, drustvo ga naravno zaboravilo. Svi su mu preci osim najmilijih. Izlazak iz zatvora, odlazak kod novog lekara (ko zna koji po redu) i neprestano trazenje jos novca, majica, dzempera, zimovanja, letovanja.. Cak su mu i auto kupili iako je jedva polozio vozacki. Skolu je zavrsio vanredno (u prevodu, preko veze su platili diplomu). Roditelji su mu prizemljeni, divni ljudi koji svakome zele da pomognu. ne piju, ne puse, ne svalerisu se. Imaju sredstava jer kao mnogi na primorju su dosli do novca prodavsi placeve. Nikada nikog nisu uvredili, popreko pogledali. Imaju i cerku koja je devojka za primer. Majka mu je jako neznog zdravlja. Na neki nacin ga je ona prikrivala od oca za sve. U pocetku je to bilo bezanje sa casova a posle i veca sranja. U proteklih 2 godine je priznao daje prvi put probao marihuanu sa 10 godina (!!) a onda sve ostalo. Negira da je probao heroin ali mu nista ne verujem. Bio je devet meseci na terapiji u kojoj je cela porodica ucestovala. Pio neki lek protiv alkohola..
Poslednja epizoda je da je pijan (1,6 promila alkohola!!) imao sudar. Srecom nije niko stradao. Njegovi su saznali tek sledeceg dana od prijatelja. Umesto da bude manji od makovog zrna on se na njih drao. Otac mu je rekao da ce da zivi po propisima ljudskim i bozijim ili da leti iz kuce. Odlucio je da ode, prvo kod nekih drugara a onda kod babe i dede.
Moja sestra place, van sebe je. Otac kaze da je najbolje da ubije njega pa zenu i sebe. Zao mi ih je jer im je zivot pakao. Sve su mu pruzili (cak i previse) a on je samo vise hteo a njih bacao pod noge. Sestra i zet su senke onoga sto su nekad bili. Sramota ih je, utuceni su jer imaju sina propalicu. Uhodili su ga, proveravali, svakih 2-3 dana testirali. Oni su postali njegovi taoci!!!
A on..nista. Svako mu je prijatelj samo oni ne. Priznao je sad da vec 3 meseca ne pije taj lek iako su roditelji svaki dan gledali kako ga 'uzima' a on ustvari sakrije ispod jezika pa pljune posle.
Znam da nema pomoci dok on sam ne odluci da je pogresan ovaj put koji je odabrao. Meni je lako reci 'da je moj odjebala bih ga odavno' ali znam da je roditeljima drugacije. Zar treba da nekog ubije (u tuci ili saobracaju) pa tek onda da se osvesti?
Kako sestri da pomognem? Gde ona da ode da se oporavi od svega? Isla je i u policiju da trazi savet i pomoc a oni su joj rekli da ne znaju ni sami kako da obuzdaju takve kao on i da 70% mladih od 17-25 godina se drogira na raznim nivoima. Citam ovde poruke, ima slicnih prica ali znam da je svaka zasebna.
Pominjete neke komune, koju biste preporucili u Srbiji? Citala sam o "Raskrscu" ali nemam detaljnije informacije. uostalom, kako ga naterati da sebi pomogne?
Hvala svima na citanju i savetima.
Oduvek je bio 'tesko' dete koji bi galamom, nervozom, bacanjem na pod dobijao sve sto pozeli. Bio je tkz. mangupcic adjeoskog lica koji je svakog preveslao. Sestra i zet ga od njegove devete godine vode kod decjih psihologa i uvek je dijagnoza da je 'on neshvacen' da ga ne treba sputavati itd.
Da skratim pricu...pre 2 godine je uhvacen kako prepakira/rastura marihuanu. Dobio je i odlezao 10 meseci zatvora. Otac ga obilazio tokom svake posete, drustvo ga naravno zaboravilo. Svi su mu preci osim najmilijih. Izlazak iz zatvora, odlazak kod novog lekara (ko zna koji po redu) i neprestano trazenje jos novca, majica, dzempera, zimovanja, letovanja.. Cak su mu i auto kupili iako je jedva polozio vozacki. Skolu je zavrsio vanredno (u prevodu, preko veze su platili diplomu). Roditelji su mu prizemljeni, divni ljudi koji svakome zele da pomognu. ne piju, ne puse, ne svalerisu se. Imaju sredstava jer kao mnogi na primorju su dosli do novca prodavsi placeve. Nikada nikog nisu uvredili, popreko pogledali. Imaju i cerku koja je devojka za primer. Majka mu je jako neznog zdravlja. Na neki nacin ga je ona prikrivala od oca za sve. U pocetku je to bilo bezanje sa casova a posle i veca sranja. U proteklih 2 godine je priznao daje prvi put probao marihuanu sa 10 godina (!!) a onda sve ostalo. Negira da je probao heroin ali mu nista ne verujem. Bio je devet meseci na terapiji u kojoj je cela porodica ucestovala. Pio neki lek protiv alkohola..
Poslednja epizoda je da je pijan (1,6 promila alkohola!!) imao sudar. Srecom nije niko stradao. Njegovi su saznali tek sledeceg dana od prijatelja. Umesto da bude manji od makovog zrna on se na njih drao. Otac mu je rekao da ce da zivi po propisima ljudskim i bozijim ili da leti iz kuce. Odlucio je da ode, prvo kod nekih drugara a onda kod babe i dede.
Moja sestra place, van sebe je. Otac kaze da je najbolje da ubije njega pa zenu i sebe. Zao mi ih je jer im je zivot pakao. Sve su mu pruzili (cak i previse) a on je samo vise hteo a njih bacao pod noge. Sestra i zet su senke onoga sto su nekad bili. Sramota ih je, utuceni su jer imaju sina propalicu. Uhodili su ga, proveravali, svakih 2-3 dana testirali. Oni su postali njegovi taoci!!!
A on..nista. Svako mu je prijatelj samo oni ne. Priznao je sad da vec 3 meseca ne pije taj lek iako su roditelji svaki dan gledali kako ga 'uzima' a on ustvari sakrije ispod jezika pa pljune posle.
Znam da nema pomoci dok on sam ne odluci da je pogresan ovaj put koji je odabrao. Meni je lako reci 'da je moj odjebala bih ga odavno' ali znam da je roditeljima drugacije. Zar treba da nekog ubije (u tuci ili saobracaju) pa tek onda da se osvesti?
Kako sestri da pomognem? Gde ona da ode da se oporavi od svega? Isla je i u policiju da trazi savet i pomoc a oni su joj rekli da ne znaju ni sami kako da obuzdaju takve kao on i da 70% mladih od 17-25 godina se drogira na raznim nivoima. Citam ovde poruke, ima slicnih prica ali znam da je svaka zasebna.
Pominjete neke komune, koju biste preporucili u Srbiji? Citala sam o "Raskrscu" ali nemam detaljnije informacije. uostalom, kako ga naterati da sebi pomogne?
Hvala svima na citanju i savetima.