"za sada bez dobrog naslova"

[vudd]

Svaki covjek koji je prepoznao dobro u sebi,najeb'o je k'o zuti

[jana]

Vudd,potaknuo me ovaj tvoj post da ti se javim.Inace,dohvatismo se jednom,u jednoj stvari,oko jadnice i pacenice,pa se ja distancirah,jer,nije meni do borbe i konfrontacije i ovdje.Dosta meni toga u zivotu.Vidi,vudd,i ljudi koji nisu u poroku,vrlo cesto imaju borbu sa svojim roditeljima.Ljudi su zrtve svojih ljudskih osobina,egoizma,zelje za vlasti i ponosa.I,svi uglavnom,imaju dobru sliku o sebi samima,smatraju da nista ne treba da mjenjaju,i da su uvijek oni drugi krivi za nesuglasice u komunikaciji,i uopste.U pedesetim,jako se osvjetle te slike iz djetinstva.
Mene je naprimjer ,moj otac,sada vec pokojni,istukao jednom u dobi od cetiri godine.Hajde ,bilo je to samo jednom,ali krvnicki,i ja to nikada nisam zaboravila.Izadjem sa malom drugaricom,stojim na uglu,neko baci kamen i pogodi me u glavu.Djed me odvede u bolnicu,to mi usiju,ja umorna sa nekim krvavim peskirom na ramenima i djedom dodjem kuci,u to dolazi sa posla otac i majka,i otac ,kad cuje pricu,skine kais sa svojih pantalona i pocne da me kaisa po nogama.Znam da je djed govorio,«nemoj M,nemoj..»Ja nisam plakala,stisla sam zube i gledala,ali sam bila jako umorna i bolila me usivena rana na glavi,i bolio me kais po nogama,mati sa strane gleda i ne nalazi da me treba stiti,a otac kaze«sto je uopste bila tamo«.
Znaci,po ocevom,zato sto sam se nasla na putu gdje je kamen letio,trebalo je da dobijem batine.A ja i moja drugarica Aranka,bile dobre i mirne,i kamen jednostavno zalutao.Meni ni danas nije jasno,kako sam ja stisla zube i cutala,nisam plakala,a bolilo me.Nije mi jasno kako me mati ne zastiti u tom momentu.Jedino ,jadni djed,sto prodje sa mnom i bolnicu i dug put pjeske do bolnice,sa krvavim peskirom oko glave,on ustade na moju stranu.
E,vidis,taj dozivljaj vrlo bitan u mojem zivotu,opredjelio je mnoge stvari u mojem karakteru.Kad sam oca,kasnije smogla snage pitati zasto je to ucinio ,on je rekao da ne zna,cak je poslije isticao da se toga uopste ne sjeca.Pitala sam i majku,zasto me nije stitila,kaze mine zna.Radi toga,kazu
ja izrastoh autonomna i jaka.Stisnem zube kad je tesko,proguram,pa onda poslije placem.Kao i toga prvog puta.Otac je bio autoritet,ali strasan,mati je bila mekana,ali nekorisna da me brani,i tako ja najvise voljeh djeda,i dok je bio ziv ,najvise je uticao na moje odrastanje.Bio je obucar,imao malu fabriku obuce u vrijeme Austrougarske i kad dodjose komunisti,nacionalizacija,ostade go i bos,i radnik.Ja mu kao djete nosila rucak
u fabriku,i ostala sa njim bliska do posljednjeg dana.Po noci je pravio cipele koje smo ja i baka prodavale kad bi on otisao u fabriku...
Zasto ti ovo pisem?Nadji ovdje na Googlu struktura licnosti i poremecaji u razvoju licnosti,pa ces vidjeti da nas iskustva do pet godina zivota,jako uslovljavaju,kao prva iskustva i da poslije uglavnom djelujemo nesvjesno,prema prvoj,prirodnoj reakciji.
Pozdravljam te gdje god da si,kakav god da si,i zelim ti sretnu Novu godinu,i,budi dobar,isplati se na kraju ipak...

[vudd]

Jano hvala,i tebi sretno...
Ako je batinanje mjerilo karaktera,ja sam najautonomniji i najjaci na forumu .
U djetinjstvu sam vise batina popio,nego vode.Nije bilo razloga...osim sto se covjek nadere rakije,pa mora negdje iskaliti bjes,jer tamo u kafani je bio pizda i dobio po ''kacigi''...Kasnije sam se naucio braniti,pa sam iz straha i ja mlatio.Ponekad i neduzne...

Sad se doticemo teme koju ''veliki strucnjaci'' nece u skorije vrijeme odgonetnuti.Postoje ljudi koji su prosli svakojaka sranja,ali nisu porocni.Bar ne ovim porocima kao ilegalna droga,mozda legalni alkohol , cigare etc....E sad,dali su ''normalni''?,to je vec pitanje ''sta je normalno,sta je svjesno,nesvjesno, dobro,lose,perverzno itd...''
Nekim ljudima se stvari iz djetinjstva dogode tako da krenu nesvjesno samounistenje i mrznju prema sebi.Zasto je to tako?jbmliga...
Otkad je Kain skenjao Avelja,vjerujem u odgovornost porodice za sva sranja koja servira ovaj svijet

Bitno je da ovisnik prepozna te slabosti.Ako mu se roditelji i ne znam ko jos u tome pridruzi-super.Ako ne,ko ih jebe...Treba pokusati,naravno uz pomoc neciju,svu stetu sanirati koliko je moguce...Da je zajebano-jeste.Ali nije nemoguce...

[jana]

Nije nemoguce.Prije nego sto ce Kain ubiti svojega brata,Bog im kaze:«Ako ne mozete naci zajednicku rijec,a vi se razdruzite,jedan na jedan kraj Zemlje,a drugi na drugi»Znaci,rjesenje je u distancu.Razdjeljivanju,svega i svacega,ali ne samo materijalno,nego i emocionalno.Ljudi se razdjele,pa cijeli zivot provedu u toksicnim mislima radi nepravednog razdjeljivanja,zlo u njima truje sve oko sebe.
To si u pravu,da ljudi iz vlastite nemoci prema necemu i nekomu,budu nasilni prema nekome drugom,ko ni kriv ni duzan.Moja kcerka,naprimjer,kod moje zadnje posjete njoj,otvori vrata,vidim unezvjereni pogled,covjek joj je otisao sat prije na posao,vjerovatno je sa njim imala nesuglasica,i ja dosla ko kec na jedanaest,vreca za naakumuliranu frustraciju.Ostavljam gajbu voca na klupu,tortu,haljinu za djete ,sve iz auta ,na klupu ispred kuce,i ne uspjevam uci,jer zena na vratima stoji i govori:«Sta si to donijela,voce nece niko jesti,torta goji,a haljina je velika«
Ja cutim i gledam.Imam izbor,prihvatiti tu igru «manipulacije«i u jednoj zucnoj raspravi upijati sav taj naakumulirani jed.Bit ce svadja,i ja cu imati pet dana bolove u stomaku.Ja,samo gledam,cutim,okrenem se ,sjednem u auto i dodjem kuci.Bjes je toliko veliki,da u stanu nalazim poruku ruznog sadrzaja,kao sta mi je ,sto nisam usla,sta ja glumim,i tako to.Znaci,osoba uopste nije svjesna svojih rijeci i svojih postupaka.Manjak minimum kontrole i respekta i sta ces ti drugo,nego skratiti i izmaci se.
Eto,to je jos jedan primjer iz mojega zivota.
Svako dobro.

[vudd]

Nije nemoguce.Prije nego sto ce Kain ubiti svojega brata,Bog im kaze:«Ako ne mozete naci zajednicku rijec,a vi se razdruzite,jedan na jedan kraj Zemlje,a drugi na drugi»Znaci,rjesenje je u distancu.Razdjeljivanju,svega i svacega,ali ne samo materijalno,nego i emocionalno.Ljudi se razdjele,pa cijeli zivot provedu u toksicnim mislima radi nepravednog razdjeljivanja,zlo u njima truje sve oko sebe.

Onda ona iz Svetog Pisma''ljubi bliznjeg svoga...''nije nista drugo nego karina obicna?
Jano,nisam citao tvoju ispovjest.Koliko sam procitao,nigdje ne spominjes muza,odnosno oca svoje kcerke.Jesi se razdjelila,mislim,distancirala?Ako je umro,izvinjavam se...
Jesi li ti dobra osoba koju truje zlo tvoje kcerke?
Jesi li ti doprinijela cijeloj prici.makar malo?
Evo, narkomani su krivi...I za svoje sjebade u razvoju,i za drogiranje kao posledica tog kurcevog razvoja,i za otjelotvorenje zla kojim su postali drogiranjem.iza ovo i ono...Dali ce i jedan roditelj ovde reci da i on snosi veliki dio odgovornosti?Zar je ''normalnima''toliko tesko to priznati...

[klara60]

Dali ce i jedan roditelj ovde reci da i on snosi veliki dio odgovornosti?Zar je ''normalnima''toliko tesko to priznati...

Evo, ja priznajem: "Kriva sam!". Kriva sam , ali ne znam tacno gdje sam to pogrijesila. Mozda sam previse upozoravala da u gostima bude fina, mozda sam za neki film rekla da je odvratan i da nije za malu djecu, mozda sam kriva sto sam je otrgla od rodne grude, gdje je bjesnio rat i "bacila je" u potpuno novu sredinu sa nepoznatim jezikom, ljudima, obicajima, pa je poslije, kad je sve to prihvatila, opet vratila u, ponovo za nju nepozntu, sredinu, skolu, mozda sam prokomentarisala njenu frizuru u negativnom smislu, mozda sam galamila poslije roditeljskog sastanka itd.itd. A sve to mozda ustvari i jeste tako, ali je sve bilo iz ljubavi (zeljeno dijete obasuto ljubavlju paznjom) sa zeljom da mu se stvore sto bolji uslovi za zivot, sa zeljom da bude dobro vaspitano, da dobro uci, stvara sebi buducnost, kad mene kao zasticnice ne bude...Sve iz ljubavi, a greska je negdje napravljena.
Kako ispravljam te greske* Jednostavno priznam ih ,isto kao sto je i ona ucinila sada i ne provodimo sate pricajuci kako bi ispravile ucijeno, nego konstruktivno razgovaramo kako bi izvukle pouke za sadasnjost i buducnost, da se slicne greske ne bi desile.
Kako se ti ponasas kao roditelj? Nalazis li idealan model roditelja?
A, za ovo "ljubi bliznjeg svog..."-povod za veliku raspravu. Ne kaze se uzalud "Krv nije voda", ta ljubav je prosto ugradjena u nama. Kada imamo prijatelja-mi smo ga izabrali, a roditelje, bracu,sestre ne biramo i onda nam preostaje da ih volimo kao takve, da im oprastamo za greske, prihvatamo...ali nije pravilo da moramo bezuslovno biti vezani za njih, ako je to nemoguce. I Janina kcerka tako reaguje zato sto zna sta je majka sve sprema uciniti za nu (i sta je cinila) i zna ako se istrese na nju, da ce ta majka opet progutati, potisnuti to i ponovo donijeti, ovaj put jos ljepsu haljinicu...
Sukobi postoje, ali ih valja rjesavati, popustanjem, razumjevanjem, gazenjem ponosa, ponekad uz napor, razgovorom, tolerancijom.
Nemoj se toliko baviti time:"ko je kriv" bavi se ispravljanjem poslijedica.

[vudd]

Dali ce i jedan roditelj ovde reci da i on snosi veliki dio odgovornosti?Zar je ''normalnima''toliko tesko to priznati...

Evo, ja priznajem: "Kriva sam!". Kriva sam , ali ne znam tacno gdje sam to pogrijesila. Mozda sam previse upozoravala da u gostima bude fina, mozda sam za neki film rekla da je odvratan i da nije za malu djecu, mozda sam kriva sto sam je otrgla od rodne grude, gdje je bjesnio rat i "bacila je" u potpuno novu sredinu sa nepoznatim jezikom, ljudima, obicajima, pa je poslije, kad je sve to prihvatila, opet vratila u, ponovo za nju nepozntu, sredinu, skolu, mozda sam prokomentarisala njenu frizuru u negativnom smislu, mozda sam galamila poslije roditeljskog sastanka itd.itd. A sve to mozda ustvari i jeste tako, ali je sve bilo iz ljubavi (zeljeno dijete obasuto ljubavlju paznjom) sa zeljom da mu se stvore sto bolji uslovi za zivot, sa zeljom da bude dobro vaspitano, da dobro uci, stvara sebi buducnost, kad mene kao zasticnice ne bude...Sve iz ljubavi, a greska je negdje napravljena.
Kako ispravljam te greske* Jednostavno priznam ih ,isto kao sto je i ona ucinila sada i ne provodimo sate pricajuci kako bi ispravile ucijeno, nego konstruktivno razgovaramo kako bi izvukle pouke za sadasnjost i buducnost, da se slicne greske ne bi desile.
Kako se ti ponasas kao roditelj? Nalazis li idealan model roditelja?
A, za ovo "ljubi bliznjeg svog..."-povod za veliku raspravu. Ne kaze se uzalud "Krv nije voda", ta ljubav je prosto ugradjena u nama. Kada imamo prijatelja-mi smo ga izabrali, a roditelje, bracu,sestre ne biramo i onda nam preostaje da ih volimo kao takve, da im oprastamo za greske, prihvatamo...ali nije pravilo da moramo bezuslovno biti vezani za njih, ako je to nemoguce. I Janina kcerka tako reaguje zato sto zna sta je majka sve sprema uciniti za nu (i sta je cinila) i zna ako se istrese na nju, da ce ta majka opet progutati, potisnuti to i ponovo donijeti, ovaj put jos ljepsu haljinicu...
Sukobi postoje, ali ih valja rjesavati, popustanjem, razumjevanjem, gazenjem ponosa, ponekad uz napor, razgovorom, tolerancijom.
Nemoj se toliko baviti time:"ko je kriv" bavi se ispravljanjem poslijedica.

Pocelo se razvodnjavati pomalo.
Osjecam cinizam u primjerima kao sto su sugestije za frizuru,filmovi koji nisu za djecu,ponasanje u gostima i sl...ali dobro.To je vase.
Ipak mislim da ne mozemo dalje pricati o ovome...Fali ono nesto
Meni su krivci poznati,i ne bavim se vise time...

Idealan roditelj ne postoji,kao ni idealan covjek...
Svoju djecu gledam kao razumna bica koja imaju osjecaje,potrebe i razmisljanje.
Postujem njihova misljenja...kad vidim da prelaze na ''losu stranu'',dobijam ih na iskustvo
Veliki pozdrav Klara60 i Jana,zelim vam sve najbolje

[klara60]

Pocelo se razvodnjavati pomalo.
Osjecam cinizam u primjerima kao sto su sugestije za frizuru,filmovi koji nisu za djecu,ponasanje u gostima i sl...ali dobro.To je vase.
Ipak mislim da ne mozemo dalje pricati o ovome...Fali ono nesto

Vudd, zaista nema cinizma, kunem ti se. To sam dijete toliko zeljela i volim je toliko da za to nema mjere. Rodila sam je kao prilicno zrela zena, u 28 godini, nakon zavrsenog fakulteta, zasnivanja radnog odnosa, u braku iz ljubavi. Ucila sam pedagogiju i psihologiju, usvajala znanja i iskustva o vaspitanju djece i zaista se trudila da to primjenim u praksi sa puno razumjevanja prema djeci, tretiranju njih kao licnosti itd.itd....Greske neke sam sigurno napravila, ali nije bilo onih nazovimo ih katastrofalinih. Ponavljam. sigurno da je bilo greski, ali nije bilo namjere da se te greske naprave jer sve sto sam cinila, cinim i cinit cu za svoju djecu radim iz ljubavi i najbolje namjere za njihovo dobro, a sad, oni su dovoljno veliki da me upozore, ako negdje grijesim.
PS-zato mi je bio sok ovo za kcerku, mjesecima sam ja sebe preispitivala-gdje sam to pogrijesila....
Jos jednom-nema cinizma.
Pozdrav

[vudd]

Greske neke sam sigurno napravila, ali nije bilo onih nazovimo ih katastrofalinih. Ponavljam. sigurno da je bilo greski, ali nije bilo namjere da se te greske naprave jer sve sto sam cinila, cinim i cinit cu za svoju djecu radim iz ljubavi i najbolje namjere za njihovo dobro, a sad, oni su dovoljno veliki da me upozore, ako negdje grijesim.

Bravo za spoznaju.Malo je ,nazalost ,roditelja koji su spremni pogledati u oci problemu,Vecina gleda samo u jednom smjeru...
Glupo je reci da je neko nesto uradio iz zle namjere.
Proslost je takva- kakva je...Samo,puno je lakse krenuti u ''borbu'' kad se ovisnik ne osjeca kao dzelat i zrtva istovremeno.Meni bi npr.mnogo pomoglo da su moji nekad ranije rekli''Ok,sranje...uradili smo to i to,jer smo zeljeli ovo i ono.Nije bilo iz lose namjere...''Mislim da bi moj revolt stao na vrijeme i da ne bih presao tu neku granicu i napravio mnoga sranja najvise sebi,a i njima..
Povjerenje i razgovor su jako dobar pocetak za tesku bolest kakva je narkomanija...
Ovo mi zvuci kao neka zavrsna poruka onih iz parlamenta

[jana]

Ono sto me limitira u komunikaciji sa tobom jeste mnogo revolta,koji je usmjeren na ljude koji se upuste u komunikaciju sa tobom.Nekada,covjece,ujedas.Odgovorit cu ti na tvoja pitanja iz predhodnog posta privatnom porukom.Ja nisam dobra,ja sam kao i svaki covjek ogranicnih spoznajnih mogucnosti,ali se trudim biti dobra i razumjevati sto se dogadja oko mene.Ja ti zelim da nikada ne dozivis suovisnicko iskustvo sa svojom djecom,u nikojem pogledu,ni sa jedne ,ni sa druge strane.Nema idealnog covjeka,pa prema tome ni idealnog odgoja.Sve je determinirano vrlo osjetljivim sponama i nikada ne znamo u kojem smijeru ce se razvijati neki nas dozivljaj,trauma,oslobodjenje..Eto,tako,ostaj mi zdravo.Pozdrav!