Problem sa kokainom
Posted: Fri Nov 20, 2009 8:50 pm
Zdravo svima,
citam ovaj forum sa vremena na vreme ali mi sve to deluje kao zamena za drogiranje u tim trenucima. Obicno sam aktivan ovde kad prestanem da se cepam. Pa rekoh da probam da napisem koju rec i mozda nesto pozitivnije ispadne iz ovoga.
Poceo sam kao i svi verovatno. Alkohol, trava, pa onda na kraju koka. Bilo je i mnogih drugih droga ali im ne posvecujem neku paznju. Introvertna sam osoba, studirao sam u inostranstvu i ostao bez oca kao klinac. To su verovatno naj bitnije stvari koje su oblikovale moj zivot. Sad radim, strucno se usavrsavam i generalno sam ok sa svojim zivotom.
Kokain koristim, cini mi se barem, znatno drugacije od drugih - tojest drugim tempom. Kad sam pocinjao pre 4 godine, upadao bi u depresije i posle pola grama kokaina. Depresije su kod mene bile mnogo mnogo jace nego kod drugih. Kad pocnem da smrcem, krenem umereno pa kao i uvek nastavim nekih 5-7 dana uz male pauze i onda apstiniram obicno oko mesec dana uz jaku depresiju. Upadao sam u dugove, familija je propatila, i cini mi se da sam dosta nazadovao kao covek. Kazu mi da sam postao emotivno tup...
Sada idem na razgovore sa odlicnim psihijatrom (3. u nizu) i ostvarujem napredak. Prvo sam apstinirao max mesec dana i onda bi iz nekog razloga (neznam tacno razlog cesto) ponovo uzeo, i cepao bi se 4-5 dana i onda opet kao apstinirao. Razlog zbog kog sam se javio doktorima su bile te depresije. Sada vec nekih godinu dana primecujem kakav takav napredak. Prvo sam bio cist 3 meseca, onda napravio par recidiva dosta manjih od mojih uobicajenih do tada, i onda do pre par dana sam bio cist 4 meseca pa sam opet zakoracao par koraka unazad. Sto se tice razgovora sa psihijatrom, doticemo se sadasnjosti (nacini na koje mogu da poboljsam svoj zivot, emotivne veze itd...) i buducnosti, ali jos uvek ne ulazimo u dublje razgovore o proslosti gde doca misli da lezi dosta odgovora, pogotovo oko smrti mog caleta.
Elem...
Imam problem sa prepoznavanjem prikrivenih kriza. Nije mi frka da se iskuliram kad osetim onu anksioznost u grudima - kad znam da hocu koku. Ali se spetljam sa suptilnijim znacima krize koje ne prepoznajem. Znam da me recimo emotivne veze dosta izbace iz koloseka i da postoji sansa da cu imati zelju da investiram u nos. Znam da posle nekog poslovnog uspeha mogu da dobijem zelju...ali ima tu dosta drugih zivotnih situacija koje ne vezujem jos uvek sa "okidacima". Zbog toga i pisem ovaj post ustvari...
Sve dosadasnje ozbiljnije apstinencije nisam shvatio kao neki uspeh jer nisam uspeo da provalim nacin na koji moj mozak dospe u stanje krize. Jednostavno nisam koristio drogu, mentalno napredovao i to je to. Sada hocu da se posvetim malo drugim prikrivenim oblicima krize u zelji da malo bolje shvatim svoj problem.
Imam promene raspolozenja, ponekad sam emotivno ranjiv, nekad imam los dan, nekad sam smoren jer nisam isao na pecanje...naizgled normalna emotivna stanja - ali kako da skapiram koja stanja me vode ka recidivu? Dobro bi mi dosle vase reci jer generalno jako malo se moze naci na ovu temu. Super, znam kako gudra izgleda, sta mi radi, znam iz price kako deluje heroinski apstinencijalni sindrom...ali nigde nema opisa one borbe sa svojim umom.
Nadam se uspesnoj saradnji i zelim vam da na ovom rollercoasteru svi dobro prodjete.
Pozdrav.
citam ovaj forum sa vremena na vreme ali mi sve to deluje kao zamena za drogiranje u tim trenucima. Obicno sam aktivan ovde kad prestanem da se cepam. Pa rekoh da probam da napisem koju rec i mozda nesto pozitivnije ispadne iz ovoga.
Poceo sam kao i svi verovatno. Alkohol, trava, pa onda na kraju koka. Bilo je i mnogih drugih droga ali im ne posvecujem neku paznju. Introvertna sam osoba, studirao sam u inostranstvu i ostao bez oca kao klinac. To su verovatno naj bitnije stvari koje su oblikovale moj zivot. Sad radim, strucno se usavrsavam i generalno sam ok sa svojim zivotom.
Kokain koristim, cini mi se barem, znatno drugacije od drugih - tojest drugim tempom. Kad sam pocinjao pre 4 godine, upadao bi u depresije i posle pola grama kokaina. Depresije su kod mene bile mnogo mnogo jace nego kod drugih. Kad pocnem da smrcem, krenem umereno pa kao i uvek nastavim nekih 5-7 dana uz male pauze i onda apstiniram obicno oko mesec dana uz jaku depresiju. Upadao sam u dugove, familija je propatila, i cini mi se da sam dosta nazadovao kao covek. Kazu mi da sam postao emotivno tup...
Sada idem na razgovore sa odlicnim psihijatrom (3. u nizu) i ostvarujem napredak. Prvo sam apstinirao max mesec dana i onda bi iz nekog razloga (neznam tacno razlog cesto) ponovo uzeo, i cepao bi se 4-5 dana i onda opet kao apstinirao. Razlog zbog kog sam se javio doktorima su bile te depresije. Sada vec nekih godinu dana primecujem kakav takav napredak. Prvo sam bio cist 3 meseca, onda napravio par recidiva dosta manjih od mojih uobicajenih do tada, i onda do pre par dana sam bio cist 4 meseca pa sam opet zakoracao par koraka unazad. Sto se tice razgovora sa psihijatrom, doticemo se sadasnjosti (nacini na koje mogu da poboljsam svoj zivot, emotivne veze itd...) i buducnosti, ali jos uvek ne ulazimo u dublje razgovore o proslosti gde doca misli da lezi dosta odgovora, pogotovo oko smrti mog caleta.
Elem...
Imam problem sa prepoznavanjem prikrivenih kriza. Nije mi frka da se iskuliram kad osetim onu anksioznost u grudima - kad znam da hocu koku. Ali se spetljam sa suptilnijim znacima krize koje ne prepoznajem. Znam da me recimo emotivne veze dosta izbace iz koloseka i da postoji sansa da cu imati zelju da investiram u nos. Znam da posle nekog poslovnog uspeha mogu da dobijem zelju...ali ima tu dosta drugih zivotnih situacija koje ne vezujem jos uvek sa "okidacima". Zbog toga i pisem ovaj post ustvari...
Sve dosadasnje ozbiljnije apstinencije nisam shvatio kao neki uspeh jer nisam uspeo da provalim nacin na koji moj mozak dospe u stanje krize. Jednostavno nisam koristio drogu, mentalno napredovao i to je to. Sada hocu da se posvetim malo drugim prikrivenim oblicima krize u zelji da malo bolje shvatim svoj problem.
Imam promene raspolozenja, ponekad sam emotivno ranjiv, nekad imam los dan, nekad sam smoren jer nisam isao na pecanje...naizgled normalna emotivna stanja - ali kako da skapiram koja stanja me vode ka recidivu? Dobro bi mi dosle vase reci jer generalno jako malo se moze naci na ovu temu. Super, znam kako gudra izgleda, sta mi radi, znam iz price kako deluje heroinski apstinencijalni sindrom...ali nigde nema opisa one borbe sa svojim umom.
Nadam se uspesnoj saradnji i zelim vam da na ovom rollercoasteru svi dobro prodjete.
Pozdrav.