Korisne informacije
Posted: Mon Oct 26, 2009 6:51 pm
Svi mi znamo da je ovisnost ponajprije psihičke naravi.Kad nam prođe fizička apstinencijska kriza dolazi ona teža potencijalno smrtonosna, psihička koja vodi ka daljnjem drogiranju.
Ovisnik je često sam u svojoj borbi I još cešće ne uspjeva. Za sve one koji ne vide izlaz I izgubili su nadu da će se sami snagom volje othrvati bolesti nakon fizičkog sdijela skidanja ostaje komuna.
Ako imate ikakve mogućnosti izbora toplo preporučam isključivo (iz veeeelikog iskustva) samo jednu jedinu zajednicu. to je doduše i jedina uopće zakonski registrirana i nadzirana institucija toga tipa. Ovo govorim prvenstveno zbog roditelja da znaju gdje šalju svoje dijete u tako osijetljivom i bolesnom stanju.To je zajednica SUSRET u hr ili VIKTORIJA u bosni.
Na njihovim internetskim stranicama možete dobiti više informcija o njima.
Ono što je mene privuklo je naglasak na samog čovjeka a ne na neku vjeru kao što je slučaj sa svim ostalim komunama koje poznajemo ja I moji prijatelji ovisnici a upoznali smo ih vjerujte sve kroz godine ovisnosti.
Zašto ovo kažem, nije vjera a piori loša stvar ali način njihovog funkcijoniranja –hijerarhijski despotski ma da budem iskrena ponekad I jednostavno sadistički učini da ljudi otiđu I kad nemaju gdje otići. Ma sjetimo se samo svih onih mladića a I poneke dijevojke koji su napustili Reto u španjolskoj pa se sad nalaze po ulicama Barcelone (komuna je smještena u blizini a do Hrvatske treba doći bez kune u đepu a često se nemaju komu ni vratiti).
Sada svaki roditelj (ako on inicira ili uvjetuje lječenje) treba odlučiti što u stvari želi : kazniti svoje djete za njegovu samoinduciranu bolest ili mu pomoći. Nećete nikomo pomoći popuštanjem ali ni batinama (bilo psihičkim ili fizičkim) koliko god vi frustrirani bili.
Po mome iskustvu ipak velika većina roditela želi prvenstveno pomoći svome djetetu ali je loše ili nedovoljno informirana o temi ovisnosti. A kako I bi pa njihovoj generaciji je po statističkim podacima gotovo nepoznanica, ta bolest ovisnosti koja uzima živote njihove djece tako mahom I beskompromisno.
Bez obzira na sve prije izrečeno iza čega u potpunosti stojim osobog sam mišljenja kao I mnogi bivši ovisnici te ljudi iz struke da je bolje otići u bilo koju (skoro bilo koju, ali o tome ne mogu, bar ne iz osobnog iskustva) komunu nego ostati na ulici. Ako ništa drugo boravak u komuni osigurava privremenu apstinenciju (ne uzimanje droge) čime se već puno postiže I ponekad spašavaju životi.
O uvjetima u kući (komuni) I tipu ustanove umnogome zavisi hoće li pojedinac uspješno završiti liječenje. Sad kad sam izrekla tu riječ liječenje moram napomenuti da jednina komuna koje vrši liječenje (koje naravno uključuje grupnu I individualnu psihoterapiju) je gore navedena. Ostale ustanove toga tipa provode prisilnu apstinenciju.
Eto nadam se od srca da sam nekome pomogla I voljela bi ćuti vaša pitanja I iskustva na ovu temu ( ili bilo koju vezanu za ovisnost)
Ovisnik je često sam u svojoj borbi I još cešće ne uspjeva. Za sve one koji ne vide izlaz I izgubili su nadu da će se sami snagom volje othrvati bolesti nakon fizičkog sdijela skidanja ostaje komuna.
Ako imate ikakve mogućnosti izbora toplo preporučam isključivo (iz veeeelikog iskustva) samo jednu jedinu zajednicu. to je doduše i jedina uopće zakonski registrirana i nadzirana institucija toga tipa. Ovo govorim prvenstveno zbog roditelja da znaju gdje šalju svoje dijete u tako osijetljivom i bolesnom stanju.To je zajednica SUSRET u hr ili VIKTORIJA u bosni.
Na njihovim internetskim stranicama možete dobiti više informcija o njima.
Ono što je mene privuklo je naglasak na samog čovjeka a ne na neku vjeru kao što je slučaj sa svim ostalim komunama koje poznajemo ja I moji prijatelji ovisnici a upoznali smo ih vjerujte sve kroz godine ovisnosti.
Zašto ovo kažem, nije vjera a piori loša stvar ali način njihovog funkcijoniranja –hijerarhijski despotski ma da budem iskrena ponekad I jednostavno sadistički učini da ljudi otiđu I kad nemaju gdje otići. Ma sjetimo se samo svih onih mladića a I poneke dijevojke koji su napustili Reto u španjolskoj pa se sad nalaze po ulicama Barcelone (komuna je smještena u blizini a do Hrvatske treba doći bez kune u đepu a često se nemaju komu ni vratiti).
Sada svaki roditelj (ako on inicira ili uvjetuje lječenje) treba odlučiti što u stvari želi : kazniti svoje djete za njegovu samoinduciranu bolest ili mu pomoći. Nećete nikomo pomoći popuštanjem ali ni batinama (bilo psihičkim ili fizičkim) koliko god vi frustrirani bili.
Po mome iskustvu ipak velika većina roditela želi prvenstveno pomoći svome djetetu ali je loše ili nedovoljno informirana o temi ovisnosti. A kako I bi pa njihovoj generaciji je po statističkim podacima gotovo nepoznanica, ta bolest ovisnosti koja uzima živote njihove djece tako mahom I beskompromisno.
Bez obzira na sve prije izrečeno iza čega u potpunosti stojim osobog sam mišljenja kao I mnogi bivši ovisnici te ljudi iz struke da je bolje otići u bilo koju (skoro bilo koju, ali o tome ne mogu, bar ne iz osobnog iskustva) komunu nego ostati na ulici. Ako ništa drugo boravak u komuni osigurava privremenu apstinenciju (ne uzimanje droge) čime se već puno postiže I ponekad spašavaju životi.
O uvjetima u kući (komuni) I tipu ustanove umnogome zavisi hoće li pojedinac uspješno završiti liječenje. Sad kad sam izrekla tu riječ liječenje moram napomenuti da jednina komuna koje vrši liječenje (koje naravno uključuje grupnu I individualnu psihoterapiju) je gore navedena. Ostale ustanove toga tipa provode prisilnu apstinenciju.
Eto nadam se od srca da sam nekome pomogla I voljela bi ćuti vaša pitanja I iskustva na ovu temu ( ili bilo koju vezanu za ovisnost)