RUSI RESAVAJU STVAR
Posted: Wed May 20, 2009 2:18 pm
Odakle poceti? proslo leto pokusala sam se skinuti kod roditelja.bio je to period pun mrznje i besa.nisam se mogla osloboditi tih osecaja. vrlo brzo po povratku u NS pocela sam se opet drogirati. jednostavno crv je crvljao i pobedio!za ocekivati.prestala sam odlaziti na sastanke AN, prestala sam se druziti i sa to malo ljudi sa kojima sam bila u kontaktu za vreme drogiranja, prestala sam.....ma sve! mislila sam ako krijem, ako cutim to se ne desava.lagala sam samu sebe i to vrlo nespretno. druge sam lagala bas kad moram, nisam to rado radila, opet, ali u principu nije mi bio problem da pogledam nekog u oci i slazem kako sam cista i ok.a iz aviona se vidi da nisam dobro. jedva sam se odvlacila na posao, nisam imala volje ni za cim i ni za kim osim za dop.klasika. moji jos uvek nisu skontali da sam ponovo pocela jer se nismo ni vidjali, ali su insistirali da ugradim implant.ja stalno odlagala...na kraju im kazem o cemu se radi.oni naravno ocajni, a ja ravnodusna. skontala sam da ja jednostavno ne mogu, da previse volim dop, i da cu se drogirati do kraja zivota.Medjutim, u tom svom ludilu moji saznaju za rusku kliniku u Zemunu koji lece bolesti zavisnosti..Moji skontaju da jos to pokusaju, pa ako ne uspe dizu ruke od mene. program traje dve nedelje, kontam i pitam se kako oni mogu da izleče nekog ko se godinama unistavao tako brzo. nevoljno odem tamo I PONOVO SE RODIM! ne znam sta rade tamo, tu su razne procedure uglavnom si uspavan, u tim dugim procedurama i po 14 sati.tu su i kratke kada te uspavaju nesto kratko i znojne,gde ne smes da zaspis, a lice na tipicno kljucanje.svi smo tamo polupani valjda od tih procedura, malo toga se secas, a najjaci trip je mentalna blokada koju primis poslednji dan. mislim da ni pejotl ne radi tako kao to sto nam tada daju. ne umem bas da opisem taj osecaj. to je stanje u kojem nisi ni svestan ni nesvestan, a opet nekako kontas osecaje.jako cudno.secam se da sam imala osecaj kako sam fizicki prestala da postojim, ostao je samo moj um, pa sam se sastavila, i opet nestala.prestala.a iako nestajem osecam u telu koje ne postoji cudan osecaj. nije to ni bol klasican, a nije ni prijatno, boli ali ne boli. ne znam.u jednom momentu cujem pitanje „da li zelis heroin?“.i znam kako sam obrisala suzu i odgovorila da ga ne zelim nikad vise. mislim da sam se u tom momentu oprostila od njega.ima tu jos ali ukratko to je to. taj dan sam otisla kuci.nisam znala kako cu se osecati sta cu osecati.....i iznenadila sam se!prvi put posle vise godina bila sam srecna.i spokojna.u pravom smislu te reci.i jos uvek traje a ima vise od mesec dana kako sam se vratila. nije to ona euforija kao sad sam cist pa kad prodje ajmo ponovo.ne.to je normalna sreca.a od crva ni traga.Rusi su uradili ono sto ja nikako nisam mogla.ubili su mi crva.zgazili, unistili ppotpuno.ni pre drogiranja, koliko se secam nisam bila ovako mirna i spokojna.nista me ne moze iznervirati.nema kompulzivno opsesivnog ponasanja koje je tako karakteristicno za mene.nista me ne podseca na dop, ne mogu se cak ni setiti osecaja koji dop pruza.
Znam da zvuci neverovatno i znam da ce neko reci sta sad ova sere, prva bih ja tako odreagovala,ali nema veze.neko mozda i skonta.
Ja znam da nije bilo njih drogirala bih se dok me ima.
Svakom ko moze od sveg srca:idite tamo!
Znam da zvuci neverovatno i znam da ce neko reci sta sad ova sere, prva bih ja tako odreagovala,ali nema veze.neko mozda i skonta.
Ja znam da nije bilo njih drogirala bih se dok me ima.
Svakom ko moze od sveg srca:idite tamo!