organizujmo se suovisnici i u akciju
Posted: Tue Mar 10, 2009 5:43 pm
Pozdrav svima!
Dugo vremena razmisljam , profesionalno sam orijentisana ka tome ,o narkomaniji kao pojavi , ovisnicima kao i suovisnicima. Dosla sam do zakljucka da jedini vid borbe protiv narkomanije lezi u zajednickoj akciji suovisnika , obzirom da su upleteni u mrezu ludila direktno ili indirektno.
Leceni narkoman je izuzetno krhko stvorenje kome je izuzetno tesko da se reintegrise u sredinu , koja uglavnom salje neg vibracije kroz stigmatizaciju i osudu.S druge strane suocavanje sa samim sobom , osecanjem stida , grize savesti tvore jedan vakum , pritisak koji se vrlo tesko podnosi.
Za uspesno lecenje neophodan je dobar psihoterapeut , koji bi se ukljucio odmah po prestanku apstinencijalne krize kako bi omogucio osobi da se nesputano iskaze , da izbaci taj talog iz sebe , bez osude i to najmanje godinu dana redovnih seansi.
Mi , ma koliko ljubavi,zelje i energije imali , nismo dovoljni za resavanje ovog problema.
Prvenstveno lice koje je ovisno , mora da zeli i da ima motiv za resavanje svog problema , bez njegovog aktivnog ucesca u svemu nije moguce uraditi nista.
Pored brojnih problema sa kojima se leceni ovisnik srece ,jedan od najvecih je , po mom misljenju taj da , dozivljava progone dilera koji ne odustaju i koji ga redovno podsecaju na mogucnost momentalnog opustanja , "resenja teskoba" , i stvaranje mira u nemiru.
Drzava , kao sto je opste poznato nije zainteresovana za resavanje tog problema , tako da imamo mase dilera na svakom cosku , koji neometano i nekaznjavano sire zlo. Pored drzave koja svojim odnosom prema ovoj pojavi pokazuje nezainteresovanost i neodgovornost , deo neodgovornosti lezi i na suovisnicima koji su upoznati sa situacijom , imaju kompletan uvid i saznanja o tome od koga se kupuje roba ,ali iz straha izbegavaju da prijave nadleznim organima , smatrajuci da se nece uraditi nista ,a da ce isplivati prijava i izazvati jos veci haos. Ima naravno istine u tome ali postoje i drugi efikasni vidovi borbe koja daje rezultate.
Smatram , a vi razmislite o tome da ,postoji nacin kojim bi se i nadlezni organi pritisli da rade , pa i da ne zele.
U Hrvatskoj je takva akcija urodila plodom.
Kada bi svi mi , sa svim saznanjima koje posedujemo uradili sledece:
-izbacivali javno na sajtovima, naravno svi u dogovoru , identifikacione podatke dilera , br telefona , mesta boravista - a svi mi posedujemo te informacije
-slali tekstove za dnevne novine
-lepili po zgradama , ulazima , banderama u okruzenju dilera , natpise u kojima bi se obelezavali kao narkodileri
-anonimno dostavljali putem pisama inform nadleznim organima
-slali putem maila iste informacije uticajnim ljudima , ministarstvima
Smatram da bi na taj na taj nacin 100% skrenuli paznju i uznemirili javnost , oneomogucili nadlezne organe da okrenu glavu i primorali ih da rade ono sto im je posao. Poenta je da se animira javnost i dodje do medija , ali za to je potrebna nasa organizovanost i masovnost -pojedinacni slucajevi ne piju vodu.
Uostalom , sve je bolje od cutanja!Cutanje je precutno opravdavanje , legalizovanje zla i saucestvovanje.
Nista nije nemoguce , ako bi se akcija pokazala kao uspesna - a ja iskreno verujem da bi , ko zna koliko dece bi bilo spaseno. Uostalom moze se samo dobiti , nikako izgubiti , vredi pokusati.
Zeljno iscekujem vasa misljenja..
Pozdrav
Dugo vremena razmisljam , profesionalno sam orijentisana ka tome ,o narkomaniji kao pojavi , ovisnicima kao i suovisnicima. Dosla sam do zakljucka da jedini vid borbe protiv narkomanije lezi u zajednickoj akciji suovisnika , obzirom da su upleteni u mrezu ludila direktno ili indirektno.
Leceni narkoman je izuzetno krhko stvorenje kome je izuzetno tesko da se reintegrise u sredinu , koja uglavnom salje neg vibracije kroz stigmatizaciju i osudu.S druge strane suocavanje sa samim sobom , osecanjem stida , grize savesti tvore jedan vakum , pritisak koji se vrlo tesko podnosi.
Za uspesno lecenje neophodan je dobar psihoterapeut , koji bi se ukljucio odmah po prestanku apstinencijalne krize kako bi omogucio osobi da se nesputano iskaze , da izbaci taj talog iz sebe , bez osude i to najmanje godinu dana redovnih seansi.
Mi , ma koliko ljubavi,zelje i energije imali , nismo dovoljni za resavanje ovog problema.
Prvenstveno lice koje je ovisno , mora da zeli i da ima motiv za resavanje svog problema , bez njegovog aktivnog ucesca u svemu nije moguce uraditi nista.
Pored brojnih problema sa kojima se leceni ovisnik srece ,jedan od najvecih je , po mom misljenju taj da , dozivljava progone dilera koji ne odustaju i koji ga redovno podsecaju na mogucnost momentalnog opustanja , "resenja teskoba" , i stvaranje mira u nemiru.
Drzava , kao sto je opste poznato nije zainteresovana za resavanje tog problema , tako da imamo mase dilera na svakom cosku , koji neometano i nekaznjavano sire zlo. Pored drzave koja svojim odnosom prema ovoj pojavi pokazuje nezainteresovanost i neodgovornost , deo neodgovornosti lezi i na suovisnicima koji su upoznati sa situacijom , imaju kompletan uvid i saznanja o tome od koga se kupuje roba ,ali iz straha izbegavaju da prijave nadleznim organima , smatrajuci da se nece uraditi nista ,a da ce isplivati prijava i izazvati jos veci haos. Ima naravno istine u tome ali postoje i drugi efikasni vidovi borbe koja daje rezultate.
Smatram , a vi razmislite o tome da ,postoji nacin kojim bi se i nadlezni organi pritisli da rade , pa i da ne zele.
U Hrvatskoj je takva akcija urodila plodom.
Kada bi svi mi , sa svim saznanjima koje posedujemo uradili sledece:
-izbacivali javno na sajtovima, naravno svi u dogovoru , identifikacione podatke dilera , br telefona , mesta boravista - a svi mi posedujemo te informacije
-slali tekstove za dnevne novine
-lepili po zgradama , ulazima , banderama u okruzenju dilera , natpise u kojima bi se obelezavali kao narkodileri
-anonimno dostavljali putem pisama inform nadleznim organima
-slali putem maila iste informacije uticajnim ljudima , ministarstvima
Smatram da bi na taj na taj nacin 100% skrenuli paznju i uznemirili javnost , oneomogucili nadlezne organe da okrenu glavu i primorali ih da rade ono sto im je posao. Poenta je da se animira javnost i dodje do medija , ali za to je potrebna nasa organizovanost i masovnost -pojedinacni slucajevi ne piju vodu.
Uostalom , sve je bolje od cutanja!Cutanje je precutno opravdavanje , legalizovanje zla i saucestvovanje.
Nista nije nemoguce , ako bi se akcija pokazala kao uspesna - a ja iskreno verujem da bi , ko zna koliko dece bi bilo spaseno. Uostalom moze se samo dobiti , nikako izgubiti , vredi pokusati.
Zeljno iscekujem vasa misljenja..
Pozdrav