Forum za podršku u oporavku

Kao prvo lijep pozdrav svima. Pratim vaš forum neko vrijeme, a jutros nakon neprospavane noći, moram vas zamoliti za pomoć jer jednostavno ne znam kako da se postavim u nastaloj situaciji i što da radim...
Moje ime je Jicky, imam 30 godina, profesorica sam u srednjoj školi školi i u vezi sam sa zaliječenim (ili kako god se već zove onaj koji je izišao iz komune i čist je već 14 mjeseci...) narkomanom. Zajedno smo od njegovog izlaska vani. On ne živi u mom gradu što dodatno otežava situaciju. Viđamo se vikendom, 2-3 puta na mjesec. On je u vrlo nezavidnom položaju, nema stalan posao, nema nikakvu podršku svoje obitelji, pun je raznih strahova koji ga dodatno inhibiraju i slobodno mogu reći, opsjednut je duhovima prošlosti. Duhovi su njegova bivša žena, njihov umrli sin i gro žena koje su se dogodile nakon rastave sa ženom, a prije komune...
Da skratim, uspješno smo se borili kroz ovih 14 mjeseci nakon izlaska iz komune, zbilja smo lijepo napredovali, čak smo i zajedničko preseljenje u drugi grad planirali, ali...
Sinoć smo se kao i uvijek čuli telefonom i priča nas odvede na neke neugodne i bolne teme iz prošlosti...
Nije prvi put da raspravljamo o tim stvarima, on mi se povjeri, ja mnogo stvari i ne razumijem, ali ga saslušam i nastojim razuvjerit od straha i srama...
Do sad mi je polazilo za rukom da mu pružim neki novi pogled na situaciju, novu perspektivu i da ga maknem od crnih misli.
Ali ne i sinoć, jednostavno sam osjetila da nešto nije u redu i da me ujutro čeka kaos...
Uglavnom, nakon šta smo završili s razgovorom, ja sam se cijelu noć, zbog nekog ružnog predosjećaja, roštiljala po krevetu, a on...on je recidivirao gomilom hepova i drugih tableta, cijelu noć se sustavno gazio i želio još. Tako mi je jutros najranije sam priznao. Kako da se postavim, molim vas kažite mi?! Ovo mu je prvi recidiv, što da mu kažem, a da ga ne gurnem još dublje u očaj?? Cijelo vrijeme vrtim naš razgovor od sinoć u glavi, razmišljam gdje sam pogriješila, što sam krivo rekla...Jesam li uopće? Ne znam zašto, ali imam dojam kao da sam ga s nečim iznevjerila, kao da sam ja uzrokovala velik dio sad već učinjene štete...Jer, ako nisam, zašto me muči nekakva krivnja i grižnja savjesti??? Što mi je ljudi? Jako ga volim i ne želim ga izgubiti, ali sad već polako razmišljam bi li mu bilo lakše samom, bez mene...
Napišite mi molim vas što ću kad ga čujem, kako da odreagiram...
Lijep pozdrav
Jicky

Dobro jutro i dobro dosla.
»Sto mi je ljudi?»pitas sebe.Pitas nas,ovdje.
Nista posebno.Susretanje sa suovisnickim zivotom.U njegovoj pocetnoj fazi.Samo u Bozijem sjecanju ostat ce tvoje «rostiljanje« od predhodne noci.Poslije,ako se rostiljada nastavi,postavit ces sebi pitanje,kao i svaki zivi covjek,je li tebi bolje tako ili samoj.Sada mislis na njega,je li bolje njemu samom,ili sa tobom,i razmisljas ,jesi li ti dala jedan udio u tom «recidivisanju«.
Kosmar pocinje.Sa hiljadu pitanja bez odgovora.Ali,on je jos uvijek u drugom gradu,dakle,nije s tobom i u tvojoj kuci.Mozes jos uvijek otvoriti prozor i udahnuti zraka poslije jedne neprospavane noci.Mozes,odmah poslije posla otici na spavanje i vratiti izgubljenu energiju.Sve to mozes dok ti nije preblizu.

neznam sad što bih ti rekla za njega..nekako više osjećam potrebu tebi da pomognem riječima:TI NISI KRIVA NIZAŠTA,APSOLUTNO NISI MOGLA DOPRINJETI TOME DA ON RECIDIVIRA I TO SI IZBIJ IZ GLAVE JER ĆEŠ SE TAKO UNIŠTITI.
On bi to uradio i sa tobom i bez tebi i moj najtopliji savjet ti je da preformulišeš pitanje:da li je njemu bolje sa tobom ili bez tebe u pitanje,da li je tebi bolje sa njim ili bez njega.
da ne ponavljam djelove janjinog posta.....roštiljanje sa nijm ti tek predstoji a zašto,zato što je daleko teži slučaj posle recidiva ,posle 14 mjeseci čistoće,nego kad se prvi put skidaš...takvo je barem moje životno iskustvo.

Mozda ne zelite da vidite realnost , ali to je osoba koja Vama moze doneti samo kosmar. Bolelo ili ne , gledajte sebe i birajte partnera sa kojim cete se osecati dobro , na koga cete se moci osloniti a to ova osoba nece nikada moci da vam pruzi , ma koliko vi to zeleli i zavaravali se.
Zivot sa narkomanijom je golgota!
Niste u braku , koliko sam shvatila , dece nemate sa tom osobom - moj savet Vam je da zaboravite na njega.
Ne glumite mesiju jer cete i sebe upropastiti.

Kristal, ne mogu reci da nisi u pravu, ali mi je mnogo drago sto svi ljudi ne dijele tvoje misljenje.

Pozdrav.

kristal wrote:Mozda ne zelite da vidite realnost , ali to je osoba koja Vama moze doneti samo kosmar. Bolelo ili ne , gledajte sebe i birajte partnera sa kojim cete se osecati dobro , na koga cete se moci osloniti a to ova osoba nece nikada moci da vam pruzi , ma koliko vi to zeleli i zavaravali se.
Zivot sa narkomanijom je golgota!
Niste u braku , koliko sam shvatila , dece nemate sa tom osobom - moj savet Vam je da zaboravite na njega.
Ne glumite mesiju jer cete i sebe upropastiti.

Vlado_M wrote:Kristal, ne mogu reci da nisi u pravu, ali mi je mnogo drago sto svi ljudi ne dijele tvoje misljenje.
Pozdrav.

potpisujem