Moja ispovjest(udavih vas?)-Astrid pozdrav
Posted: Tue Jan 27, 2009 10:55 pm
Bok Astrid,evo samo da te pozdravim,i kao što sam ti rekla kad se budem bolje osjecala par rici o meni.
Ne znam zašto sam ni pocela s heroinom al nekako se to cinilo sasvim normalno za mene,odrastla sam u centru grada (St)gdje su se cili moje djetinjstvo skupljali narkomani,tako da sam kao dite o tom stekla neku totalo pozitivnu sliku.Ne mogu rec da potjecem iz razorene obitelji bez osnova,poštivanja,ljubavi,razumjevanja,lagala bi sebe i druge.Štoviše imala sam sve.Ali uvik sam kao posljedica svojih pubetertskih kompleksa i želje da udovoljim svima bila spremna na sve.Pocelo je i lito tj.krajem osmog razreda osnovne škole kad su se slucajno mojoj ekipi približila dva starija đankija pitavški da im se ucine usluga-operu igle,te da ce taj biti nagrađen,na tren svi smo zastali,dok me prija nije gurnila naprid rekavši ona ce.I tako sam se prvi put ufurala,pomalo banalno zar ne?Osjecala sam se super,svi moji kompleksi su nestali,a ja sam dignite glave,samo zatvorenih ociju s ekipom krenila ka centru,pa brale mislila sam ovo svi moraju vidit.Do tada sam bila standardno na apacima,lipilu,travi,al ono što mi je pružio dop pokopalo je sve to.Dva dana sam bila zviznuta uz ispriku da sam pojela nešto pokvareno,no cim sam došla sebi ponovo sam se našla na Peristilu tražeci nacin da se ubodem ponovo,i pomovo i ponovo.Svaki dan sam bila na necem.Moji su kužili da nije sve ok al su mislili da se radi o prolaznoj fazi puberteta.Sve je nekako guralo dok nisam završila srednju i to s vrlo dobrim uspjehom,samo onda sam tek prolupala.Te 93ce poceli su i prvi partiji u St-u,tako da sam stalno bila gore dolje,misleci kako mi je život super.Prva komuna koju sam posjetila je bio Reto u Španjolskoj,ostala sam 8miseci,i uz podršku roditelja došla kuci,docekali su me otvorenih ruku,što sam ja odma iskoristila.Dopu sam se vratila ma ni za 2miseca.Opet me skuže,oduzimaju motor,ukidaju povjerenje,al isto su bili slipi,kao i ja.Jedno vrime sam se i skinila kad mi se momak ubio posli glupe svađe,te sam ostala u kuci 8miseci,da su se cak i moji poceli brinit,te su me preklinjali da izađem,i jesam.Tada sam upoznala savršenog momka s kojim sam uskoro pocela i živit,no pošto smo prodavali bonbone i speed naš život je bio nered,volila sam ga puno,al nisam mogla sakrit cinjenicu da volim i dop,te sam ga pocela lagat,pucat se sa strane,i normalno uvatila san se u mrežu laži dok ga napokon nisam cak i prevarila.Na kraju mu je sigurna san neko od mojih dopaša namistija zatvor,tocno na dan kad sam mu se pognute glave vratila.On u cuzi ja na ulici.Raskinili smo svaki kontakt kad je moja stara od njegove dobila savjet da ga ne posjecujem jer mu to smeta slucaju i da ce prije izac ako ga ne gnjavim.Raspižđena sam poludila još više i niko mi nije moga stat na kraj.Usljedila su brojna ljecenja,od psihijatrije u jankomiru(Zg) do Remara u Puli i tako u krug.Na kraju toliko zaokupljena sobom,sa svojih 20 hepti dnevno nisan ni kužila da mi mama umire,znala sam da je u bolnici,al moj mozak nije shvaca koliko je ozbiljno.Na kraju me stari skupija s ulice na suvo me skinija sa 20hepti,ko zna koliko leponeksa,dopa. . .,cak me i hitna kupila 2puta zbog zatajenja bubriga.Nikad necu zaboravit tu krizu,korak do smrti,cak sam i pokušala iskidat vene da okoncam al stari bi se uvik naša tu.Spremija mi je kufercic,odveja da se pozdravim s mamom,te me ukrca na avion za Reto(zamisli ista kuca me docekala).Posli 2 miseca mi je javija da je mama umrla i sklopija slušalicu,te se nismo culi skoro 4miseca.Ja sam za to vrime dala sve od sebe i gurala naprid,mamu nikad nisan uspila ni oplakat(u Retu nema vrimena za to),momka koji me naucio što je ljubav nikad nisam prežalila.Ostala sam 4 godine,došavši do odgovorne osobe. . .i tada sam odlucila da je vrime za povratak,nisam ni slutila što me ceka.Stari se nada da cu tamo ostat zauvik,al moje srce je pripadalo nekom kog nisam bila vrijedna.Našla sam posal,malo se muvala po kršcanskoj crkvi,i tada se pojavio on u moj život,moja izgubljena ljubav.I evo nas ponovo zajedno,borimo se,gori pa doli.Bili smo na sub. samo smo u zadnje vrime zaredali sa dopom,pa smo zakaceni na jedno i drugo,srecom on nije slabic ko ja,nije tabletoman sad on je moja obitelj,živimo zajedno,i guramo iako sad situacija ne izgleda super virujem da ako me voli samo 10% od onog koliko ja njega da možemo pobjedit sve.UPs evo mi srice kuci idem,znam predugo sam se raspisala,al možda ipak iko bude ima volje za citat,pozdrav,svima sve najbolje!!!! :rock:
Ne znam zašto sam ni pocela s heroinom al nekako se to cinilo sasvim normalno za mene,odrastla sam u centru grada (St)gdje su se cili moje djetinjstvo skupljali narkomani,tako da sam kao dite o tom stekla neku totalo pozitivnu sliku.Ne mogu rec da potjecem iz razorene obitelji bez osnova,poštivanja,ljubavi,razumjevanja,lagala bi sebe i druge.Štoviše imala sam sve.Ali uvik sam kao posljedica svojih pubetertskih kompleksa i želje da udovoljim svima bila spremna na sve.Pocelo je i lito tj.krajem osmog razreda osnovne škole kad su se slucajno mojoj ekipi približila dva starija đankija pitavški da im se ucine usluga-operu igle,te da ce taj biti nagrađen,na tren svi smo zastali,dok me prija nije gurnila naprid rekavši ona ce.I tako sam se prvi put ufurala,pomalo banalno zar ne?Osjecala sam se super,svi moji kompleksi su nestali,a ja sam dignite glave,samo zatvorenih ociju s ekipom krenila ka centru,pa brale mislila sam ovo svi moraju vidit.Do tada sam bila standardno na apacima,lipilu,travi,al ono što mi je pružio dop pokopalo je sve to.Dva dana sam bila zviznuta uz ispriku da sam pojela nešto pokvareno,no cim sam došla sebi ponovo sam se našla na Peristilu tražeci nacin da se ubodem ponovo,i pomovo i ponovo.Svaki dan sam bila na necem.Moji su kužili da nije sve ok al su mislili da se radi o prolaznoj fazi puberteta.Sve je nekako guralo dok nisam završila srednju i to s vrlo dobrim uspjehom,samo onda sam tek prolupala.Te 93ce poceli su i prvi partiji u St-u,tako da sam stalno bila gore dolje,misleci kako mi je život super.Prva komuna koju sam posjetila je bio Reto u Španjolskoj,ostala sam 8miseci,i uz podršku roditelja došla kuci,docekali su me otvorenih ruku,što sam ja odma iskoristila.Dopu sam se vratila ma ni za 2miseca.Opet me skuže,oduzimaju motor,ukidaju povjerenje,al isto su bili slipi,kao i ja.Jedno vrime sam se i skinila kad mi se momak ubio posli glupe svađe,te sam ostala u kuci 8miseci,da su se cak i moji poceli brinit,te su me preklinjali da izađem,i jesam.Tada sam upoznala savršenog momka s kojim sam uskoro pocela i živit,no pošto smo prodavali bonbone i speed naš život je bio nered,volila sam ga puno,al nisam mogla sakrit cinjenicu da volim i dop,te sam ga pocela lagat,pucat se sa strane,i normalno uvatila san se u mrežu laži dok ga napokon nisam cak i prevarila.Na kraju mu je sigurna san neko od mojih dopaša namistija zatvor,tocno na dan kad sam mu se pognute glave vratila.On u cuzi ja na ulici.Raskinili smo svaki kontakt kad je moja stara od njegove dobila savjet da ga ne posjecujem jer mu to smeta slucaju i da ce prije izac ako ga ne gnjavim.Raspižđena sam poludila još više i niko mi nije moga stat na kraj.Usljedila su brojna ljecenja,od psihijatrije u jankomiru(Zg) do Remara u Puli i tako u krug.Na kraju toliko zaokupljena sobom,sa svojih 20 hepti dnevno nisan ni kužila da mi mama umire,znala sam da je u bolnici,al moj mozak nije shvaca koliko je ozbiljno.Na kraju me stari skupija s ulice na suvo me skinija sa 20hepti,ko zna koliko leponeksa,dopa. . .,cak me i hitna kupila 2puta zbog zatajenja bubriga.Nikad necu zaboravit tu krizu,korak do smrti,cak sam i pokušala iskidat vene da okoncam al stari bi se uvik naša tu.Spremija mi je kufercic,odveja da se pozdravim s mamom,te me ukrca na avion za Reto(zamisli ista kuca me docekala).Posli 2 miseca mi je javija da je mama umrla i sklopija slušalicu,te se nismo culi skoro 4miseca.Ja sam za to vrime dala sve od sebe i gurala naprid,mamu nikad nisan uspila ni oplakat(u Retu nema vrimena za to),momka koji me naucio što je ljubav nikad nisam prežalila.Ostala sam 4 godine,došavši do odgovorne osobe. . .i tada sam odlucila da je vrime za povratak,nisam ni slutila što me ceka.Stari se nada da cu tamo ostat zauvik,al moje srce je pripadalo nekom kog nisam bila vrijedna.Našla sam posal,malo se muvala po kršcanskoj crkvi,i tada se pojavio on u moj život,moja izgubljena ljubav.I evo nas ponovo zajedno,borimo se,gori pa doli.Bili smo na sub. samo smo u zadnje vrime zaredali sa dopom,pa smo zakaceni na jedno i drugo,srecom on nije slabic ko ja,nije tabletoman sad on je moja obitelj,živimo zajedno,i guramo iako sad situacija ne izgleda super virujem da ako me voli samo 10% od onog koliko ja njega da možemo pobjedit sve.UPs evo mi srice kuci idem,znam predugo sam se raspisala,al možda ipak iko bude ima volje za citat,pozdrav,svima sve najbolje!!!! :rock: