Hvala Anonimnim narkomanima!

[fridriceva]

Zahvaljujući njima, moj brat je na uspjesnom lijecenju! U trenucima ocaja i beznadja, ljudi iz AN su mi pokazali kuda da nastavim! Da ne odustajem!

Bog neka je uz sve nas!

Pozdrav od jedne sestre!

[Big Mama]

bravo za brata i svaka čast tebi jer si uz njega sretno!

[goldy]

..

[meki]

nisam u mogucnosti da odolim, pa moram da postavim i moju zahvalnicu NA-u.

mnogo stosta mi nije jasno u zivotu i u smrtu, ali sam apsolutno svestan da se nikada ne bih skinuo ni sacega, a kamoli sa svih droga i alkohola da nisam pre 7,5 godina sasvim slucajno naleteo na sastanke gde su mi neki ljudi pokazali, pa sam i naucio kako se sprovodi uspesna apstinencija. isto tako sam siguran da sam nastavio da se drogiram da ne bi bilo nikakve teorijske sanse da prezivim vise od par godina. dotle je sve bilo doslo, svetla su pocela da se polako gase.

sada imam srecu da slavim dva rodjendana. pre dva dana sam proslavio moj 7mi od pocetka novog zivota. od kada sam zadnji put promenio svoju svest nekom supstancom ili tekucinom.

zato iz sveg i punog srca HVALA NARCOTICS ANONYMOUS !!!!!

Goran Addict

[fridriceva]

Razmisljam nesto... Svi mi, bolesni od zavisnosti ili bolesni zbog zavisnika, imali smo i imamo one praznine koje su nam mogle otvoriti ta ruzičasta vrata pakla. Ako bismo preturali po nasim sjecanjima, kao po gomili papira, nasli bismo barem jedno ponizenje, grijeh, bol... stid... Pronasli bismo jedno dijete koje se osjeca bezvrijedno, negdje duboko u sebi. Cini mi se da smo sva ta osjecanja davno spoznali. Barem jednom.

Da li smo i koliko spremni da otvoreno razgovaramo o tome?! Da priznamo kad se osjecamo malim, bilo kako!

Zasto ovo govorim? Nedavno sam slusala zavisnika koji cita svoj Prvi korak. Kako je sve pocelo, u stvari, zasto je poceo da se drogira. Mislio je, izmedju ostalog, da je ruzan i glup!!! Slusala sam ga i divila se njegovoj iskrenosti. Bio je tako smiren i velik!!! Nije bilo stida sto otkriva svoje najdublje tajne, tuge...
"Mislio sam da sam glup, da ne umijem da razgovaram, da ce mi se, ako kazem ono sto mislim, ljudi smijati..."

Krenulo je od tih rupa u koje se pretvarala njegova vjera u sebe!

Mislila sam svih ovih godina da je puka radoznalost najveci razlog zasto je neko uzeo drogu! Ali, vjerujte mi, niko od zavisnika mi nije to potvrdio!
Neki su bili ranjeni jer im je otac bio alkoholicar... neki su poceli da bi se dokazali u drustvu... neki jer nisu mogli da se nose sa nevoljama... Da, sve to, na kraju, nisu bili pravi razlozi jer pravih, a ni krivih, razloga i nema... to su bila samo opravdanja!

Ali, ja ih ne krivim!!! Mozda su svi oni bili samo preplaseni od nekih situacija... i sakrili se iza onih ruzicastih vrata, ne znajuci da ona vode u taj pakleni svijet!

Upravo je program Anonimnih narkomana pomogao mnogima da dopru do svih tih najskrivenijih mjesta u sebi... Da ih uci, da ih nauci, da je sve to zapravo zivot!!!

Dan po dan! Ili, sat po sat, ako nam je dan predug!

Upravo nas taj program uci Sebicnosti (mozda los izraz). Ali, prvo Apstinencija, pa svi ostali i sve ostalo! Prvo Apstinencija, pa majka, dijete, brat...
Upravo nas taj program uci, i nas bolesne od zavisnosti i bolesne zbog zavisnika, da se Zivot zivi, a ne zivotari!

Moj brat koji apstinira vec sedmi mjesec, poslije drogiranja duzeg od 10 godina, nedavno mi je rekao: "Znam, mnoge stvari sam propustio, ali za mnoge jos nisam zakasnio".

Zato, dragi moji heroji, za zivot nikad nije kasno!!! I moja baba od 70 godina i dalje voli da navije kosu, da ima lijepu frizuru, iako sijedu...

Bog neka cuva sve nas!!!

Za danas citiram dio poruke Baba Nace:

"Samo danas ću imati plan rada - možda ga neću sprovoditi u potpunosti, ali imaću ga. Čuvaću se dvije loše stvari: žurbe i neodlučnosti".

Voli vas jedna sestra!

[coolio7]

Kako sam vidjela ovu temu sve krenem da nesto kuckam,pa se predomislim.al evo i ja se prikljucujem hvalama.sve moguce vrste.Kada sam se vratila u Sarajevo,nakon 6 godina.Sva ekipa koju sam znala od prije(mada ruku na srce ne sjecam se 10% ljudi) su ili u zatvoru,ili komuni ili na kakvom obliznjem groblju-nazalost.Uglavnom nikog cistog nisam znala........dok nisam dosla u N.A.Tamo sam upoznala divne ljude.Koji su mi pruzili bezuvjetnu podrsku i ljubav.A to sa mnom nije uvijek lako.Ja sam lazljiva,manipulativna i dosta hinjava-znaci moraju ljudi doslovno izvlacit iz mene sta mislim i kako se osjecam.Ne znam sta ce biti sa mnom,zato nisam prije pisala rijeci hvale.Ne znam sta ce sutra biti u ovoj mojoj glavi.Ali znam da nije njih da danas ne bi bila ni ziva,a kamo li sretna...........Zato Hvala A.N.Kad mi bude tesko sjetim se da postoje ljudi koji su tu za mene -i bude mi lakse.

Super je to sto si ti ok, pored AN-a, mozes da zahvalis i samoj sebi,zar ne , i svaka cast samo naprijed svi smo uz tebe...

[Vuk]

Hvala Bogu na NA i hvala svima vama koji radom na sebi omogućavate i drugima da vide izlaz iz pakla!
Svaka čast!
Hug!

[goldy]

..

[jana]

Kad si ti ,Goldi,u stanju da definises kakva si ti,onda si u stanju i da poradis na sebi.Ja te citam od prvoga dana,i sigurno znam da ces naci put do stabilnosti i jednog normalnog zivota.Nisi izgubila ono osnovno ,principalnu,alfu i omegu,svega,i to je tvoja licna jacina.Posmatrac si,nisi prebrza,znas da stanes na loptu i kad porok tjera u propast,znas napraviti rikverc,eto,to je to sto ti zelim reci.
Cuvaj se.

[Guta_Retas]

kad zavirim ja u dubine sebe ihhh sta sve nadjem..nadjem takvih stvari da od vecine pobjegnem odmah i zaboravim da postoje,ali od samog sebe se ne moze pobjeci.dok se ne suocim sa samim sobom nema pomaka iz dana u dan,a karakter je nesto na cemu se najvise radi.Bogu hvala pa sve te gadosti u meni mjenja iz dana u dan.