Forum za podršku u oporavku

Odnedavno pratim ovaj forum, tocnije, otkada sam usla u svojevrsnu emotivnu vezu s momkom koji je bio u sranjima, dakle heroinski ovisnik.
Valjda je moj prvi problem sta više ni sama ne znam kako da ga "nazovem" : bivšim narkoman, liječenim narkomanom ili jednostavno još uvijek , a unatoč činjenici da je malo manje dvije godine čist, narkomanom?!

Naime, do njega nikad nisam imala ovakav bliski i intimni kontakt sa osobom koja je zaglibila u tom smeću od doperskog zivota ( mislim, poznavala sam neke ovisnike, ali oni nikada nisu bili imalo bitan dio mog zivota) i sad mi je sve ovo sta se događa između mene i njega totalna enigma i nad glavom mi visi hrpetina pitanja vezanih uz moje ponašanje prema njemu i cijeloj toj situaciji.

Dakle, pokušat cu bit šta konkretnija:

1.Koliko je pametno da ga potičem/ puštam da mi priča o svojim drogiranjima i sranjima kroz koja su mu se događala i u koja se uvaljivao? Može li to na psihu jedne, evidentno labilne osobe, utjecati na načina da ga razgovori i prisjećanje na to mogu potaknuti na recidiv, na vraćanje tom životu ( pretpostavljam da se ionako jos uvijek gadno bori sam sa sobom sa zeljom??) ?

2. Ne poznajem ga dugo, a samim time i nemam bas pretjerano povjerenja u njega; bih li trebala ostat pri toj svojoj sumnjičavosti, iako koja je na momente pretjerana, priznajem? Ne znam, valjda je to neka vrsta ombrambenog mehanizma, ono, samu sebe uporno drzim na distanci i mantram si u glavi da mu jednostavno ne smijem dat previše prostora za manipulaciju i muljanje. Da li griješim, tj. da li je loše šta sam mu u više navrata možda i preslikovito dala do znanja da će do mog povjerenja doć teškom mukom?!

3. Vezano uz prethodnu dilemu; jel u kurcu da mu uletim onako iznebuha sa testom?

4. Je li kontraproduktivno da on jako, al ono stvarno jako, jako rijetko izlazi vani navecer ( kafić, i sl) ? Kaze da se ne osjeca dobro u takvoj atmosferi, da ga deprimira i uznemiruje to sta svi locu i sta su svi oko njega" u nekoj kombinaciji". Bitno je tu možda reć da zivi u malom mjestu i da je prilicno dobro upucen u to ko se cime "bavi" ili "ne bavi". Inace, vrlo, vrlo rijetko pije alkohol, eventualno pivu kod prijatelja ili sa mnom, mozda jednom u mjesec dana. Ima jednog dugogodišnjeg prijatelja koji nije nikad bio u tom sranju ( taj je ozenjen, s klincem, obiteljski zivot i to) i jednog koji je nesto i stariji od njegasa drogiranjem prestao odavno ( 8 god, kad ovaj još nije ni bio u kurcu) i u principu se viđa i druži s njima: kava, ponekad kakav rostilj i to.

ALI, 6 dana u tjednu radi deset sati dnevno, nakon cega jede, odmara malo na kaucu i vec je u devet zreo za leć. Citala sam negdje da i to preforsiranje radom moze bit lose za cijeli taj proces lijecenja- sta bi tu onda trebalo sugerirat? Inace ne treba mu lova ( sa starim ima privatni biznis od kojega prilicno dobro zive ) , taj je posao potrazio sam, kaze da zeli naucit cijenit novac, rad i naucit se radnim navikama koje nikad nije bas imao.

5. I konacno - ja sam sređena, situirana, vedra,nikad nikakvih problema, ali prošla i ja svoju fazu mladenačkog ludovanja- partiji i to sta ide uz njih. Ostavila sam to iza sebe ima nekoliko godina i ne interesira me više nimalo to u smislu tih sintetičkih party stimulansa. On zna za to - da li je to loše i koliko je pametno pričat mu neka svoja iskustva o tome????
No, ja i dalje volim izac na dobar parti i isplesat na dobru mjuzu, mozda i zarumenit od alkohola - da li to moze utjecat na nas odnos, odnosno na njega? Tj, da li bih trebala sebe lišit izlazaka zato sta se to mozda moze negativno reflektirat na njega? Ili da mu naprosto ne govorim kad idem van?


Eto, nadrobila ja ovdje svašta, al nadam se da je bar netko pročitao do kraja i da će imat volje odgovorit bar na neko od mojih pitanja.
Pozdrav veliki svima, a osobito nekim ljudima koji ovdje ostavljaju vrlo pozitivne, iskrene i mudre upise o svojim iskustvima i životima i zaista daju nadu da se fakat moze iskobeljat iz tih odvratnih kandži drogiranja.

E, da: znam da je vjerojatno prikladnija lokacija za ovaj moj post Suovisnici, ali ja sam bas namjerno najprije postala to ovdje. Naime, voljela bih da mi oni koji su osobno prosli/ prolaze kroz agoniju drogiranja/ liječenja pokušaj dat odgovore na moja pitanja.
Također molim moderatore da, ako je moguće, ovu temu i pastaju i na Suovisničke priče, ako se to smije, naravno.

Potrudiću se da budem kratak.
To što ti priča o prošlosti je ok, loše je takve stvari taložiti u sebi. Neko ko je bio narkoman i treba imati takav stav o izlascima i žurkama, bilo bi sumnjivo kada bi voleo da jurca svuda i cirka. Da se drogira i dalje ne bi se družio sa nekim ko je čist toliko dugo, kao taj vaš ortak, ovaj bi ga sigurno izvalio. I nije nikakav problem što toliko radi, posebno ako mu prija. Radna ili okupaciona terapija je deo skoro svakog procesa lečenja.
I na kraju još jedna stvar-budi oprezna ali ne preteruj. I bolje je da pričaš sa njim o tome kako se osećaš nego da ga iznenadiš testom...

Cao i dobrodosla!
1. Gledaj, nemas ga ti sta poticati i tjerati da ti prica o svome drogiranju, avanturama, krizama i slicno. Mozda to tebe zanima, ali ako on nece da o tome govori neka, bit ce vremena za pricu i doci ce vrijeme kad ce ti se otvoriti. Ja sam, npr. uvijek o tome govorila sa svojima i bilo bi mi lakse kad se ispricam, ne samo sto bih se "rasteterila", nego su i oni mene na taj nacin malo bolje upoznali, te kad bi posla ponovo praviti pizdarije-provalili bi me i sprijecili. Tada sam bila bijesna, ali sad zahvaljujem jer je bilo tako. Naravno, on nebi trebao sve to drzati u sebi. Neznam kako i koliko (dali uopce) pricate o tim stvarima, ali nadam se da imate kakvu-takvu konverzaciju i povjerenje. A to sto se tice prisjecanja i recidiva, pa ne znam, mogu ti samoreci iz osobnog iskustva. Ja tu misao imam pa imam, ali izdrzavam. Ako ce nekoga pricanje o tome ili gledanje filma na tu temu natjerati da se pukne - onda je to brate labilna osoba i kurac je ona izlijecena. Mozda i nisam u pravu.
Sve u svemu-samo pricajte moze mu biti samo bolje, ne gore. I nista na silu.
2. U pravu si sto mu ne dajes da te mulja i mota. Vidim da i sama znas, mi narkomani smo po prirodi takvi da samo vrebamo priliku. Dok smo se drogirali-o tom ponasanju necu ni da govorim, ali sada, u svjezem procesu lijecenja u glavi su nam jos uvijek svakakve gluposti. Ja npr. iako vise ne uzimam heroin, kada vidim neki mobitel kontam koliko bi vrijedio u zalogu, pare preracunavam u drogu i slicno. Znaci te misli ostaju jos dosta dugo i treba se iz korijena mijenjati. Zato ti trebas biti cvrsta i odlucna, postaviti pravila, promatrati ga, ali i slusati njegove probleme, zelje i sta on misli. Jebiga skrenoh s teme. I da, vjeruj mi, on je sam svjestan da mu ne vjerujes bas nesto puno, i da ce to povjerenje teskim trudom zaraditi.
3. Test...Sta ja znam, moguce je da se uvrijedi, pa ce ti reci nesto tipa "nista mi ne vjerujes","sta radis sa mnom ako toliko sumnjas u mene" i slicno. Moguce je i da pristane i ne pristane. Moguce je cak da ne pristane iako je cist, jer je toliko ponosan sto je uspjesan, a ti mu ne vjerujes, zato se on naljuti i razocara, pa se inati (ovo se meni dogodilo). A naravno, moze biti i da se nece testirati jer je uzeo, pa smislja svakakve izgovore, ljuti se i tako dalje (i ovo mi se dogodilo)Zato, bolje bi bilo da - opet iskrenim razgovorom i gradnjom povjerenja rijesite to pitanje. Kazes mu sta mislis, zasto to mislis, kontas sta hocu da kazem? Ljepse cete se oboje osjecati nego da mu banes s testom. Ja znam da se tu svasta moze dogoditi. Ali ako zelis, ako nista ne pomaze a ti i dalje sumnjas-trk u apoteku!
4.Dobro je sto radi. Sta bi radio po citave dane slobodan? Ubijao bi se od dosade, i ko zna gdje bi ga to odvelo. Zato, nek ti bude drago sto ima posao.
5. Sto mu nebi govorila o svojoj proslosti? Nebi to trebalo na njega utjecati lose, mislim kako bi? To za alkohol i utjecaj na njega nebi znala odgovorit, ali vjerojatno nije bas sjajno.

lollabitchola wrote:Ili da mu naprosto ne govorim kad idem van?

Sta onda ocekujes od njega ako mislis presucivati izlaske na kojima pijes?

Eto, to bi bilo sve od mene, valjda ces naci nesto sto ce ti imalo koristiti. Ja sam ti sve ovo govorila iz svog gledista i iskustva, pa ne mora znaciti da je u njegovom slucaju tako. Jer svi smo razliciti.
Sve u svemu, ja vam oboma zelim sve najbolje. Tebi svaka cast ako si odlucila ostati s njim i boriti se zajedno s njim, jer nije lako sigurno. Ceka vas jos svasta, ali nadam se da ce sve biti u redu.
Pozdrav,
ANA

ne dao bog da na sva sranja koja imam u sebi,upoznam jos i devojku koja ce da mi potura test i tripuje se na sve,od price do mog ponasanja.nista licno,samo...preispitaj malo i sebe koliko si ti ustvari normalna.

paramparcad wrote:ne dao bog da na sva sranja koja imam u sebi,upoznam jos i devojku koja ce da mi potura test i tripuje se na sve,od price do mog ponasanja.nista licno,samo...preispitaj malo i sebe koliko si ti ustvari normalna.

gle, ne tripujem ja na sve, niti to zelim i upravo zato sam i dosla ovdje postavit ova pitanja. a tvoj bi upis na ovu temu bio puno konstruktivniji da si mi mozda dao pokoji konkretni odgovor iz svog iskustva. i sta uopce zelis reci tim "ne do bog ..." ?! mislis da mu ja ovakva zbunjena i ne znam, nestručna???; po pitanju proživljene ovsinosti, mogu samo bit smetnja? a gle, mozda i jesi u pravu.

a sta se tice moje "normalnosti"; ne smatram niti da sam niti normalnija niti luđa od bilo kojeg drugog prosječnog građanina moje zemlje, ne znam zasto uopce aluzije na moju "nenormalnost"... ja sam se samo - DA, SVOJOM VOLJOM- nasla u necemu s cime sam se srela prvi puta i jebiga, da, muci me masu pitanja i sumnji i kako se postavit prema svemu tome. kvragu, mislila sam da cu ovdje dobit koliko-toliko iskrene i iskustvom podcrtane odgovore.

saša i ana, hvala vam puno!
poZZ

u meni je problem jer generalizujem stvari.kada sam citao ovaj tvoj tekst podsetilo me na moje apstiniranje od pre dve godine i na situaciju sa devojkom.ne da mi nije pomogla...nego mi je nabijala nervozu tim stvarima nemas pojma koliko.par puta bi centrirao njenu facu u glavi i zamisljao kako bi izgledalo da joj okrenem glavu naopacke...zamislite svi kako je kada te cepa depra,nervoza,nemotivisan si a ona vristi kako je znala da cu da uzmem???bilo je tu milijardu situacija i kad bi se prisecao svake rizikovao bi da unistim i ovo malo raspolozenja...znam da ovo zadnje zvuci ironicno ali sta cu.

Probat ću iskreno iz iskustva da odgovorim na tvoja pitanja.

1.Komunikacija je stub svake veze! Normalno da sa dečkom koji je bio koman pričate o narkomaniji, da je bio sportista sigurno bi normalno pričali o sportu.

2. Svi imamo neku dozu sumnje kad se upuštamo u nove relacije, nije bitno kakve.
Stvar iskustva koliko ćemo se nekome otvoriti, pustiti ili čak sasvim predati. Ne zvučiš nimalo naivno i ne znam koliko si slikovito objasnila da se povjerenje stiče i gradi isto kao i sve u životu.

3. Vezano uz prethodnu dilemu; Ljubav je slijepa, ali .. Ne kontam što se svi odmah fataju za te testove. Testovima je mjesto u saobraćaju, jest da ih tamo nema ali barem ima jasno definisano sta, kako, ako?

4. Možda mu je malo dosadilo visiti po kafanama, nije možda nego ga sigurno ne ispunjava više takav način života. ALI ima i jedna nadovezuša vezana za novac, kako dođe tako i ode.

5. Foliraj ga i laži, mislim slobodno prešuti istinu, to sigurno jača svaku vezu. Šalim se naravno!

Pozdrav!

saša-ex wrote: I bolje je da pričaš sa njim o tome kako se osećaš nego da ga iznenadiš testom...

toliko.