:smt038 :smt082DROGA SAMO ZELI POVOD, DROGA ZELI TVOJU KRV.VATRA SE UGASILA POSTALA JE DIM, DROGA ME JE UNISTILA UCINILA ME ZLIM.
Ukradeno Djetinjstvo
Ma ne mogu ljudi koji nisu osjetili i živili DROGU, kazem živjeli DROGU.Jer da bi znao kako i sta ovisnik osjeca moras imati iskustva .Ne moze neko blebetati o drogama a nije ni probo a nije ni bio navucen.Mislim to je moje mišljenje, speed drugacije djeluje od heroina,itd,itd,itd.Normalno je da ljudi koji nisu uzimali psihoaktivna sredstva da nece te razumjeti ,jer oni ne znaju sta je POŽUDA.
Vatra se ugasila i postala je dim,
droga me je uništila učinila me zlim!!!!
droga me je uništila učinila me zlim!!!!
ja ti rekoh sta da radis...probaj.....nemas sta da izgubis....
ne zna...naravno da ne zna....ali ga mozes nauciti. Vjerujem da si to istavila daleko iza sebe i trudila se svim silama da zivis sto "normalniji" zivot.....jel tako? e vidis tu i jeste problem....sto si ti opet pobjegla od svog problema...ostavljajuci ga iza sebe. Ne moze...na zalost. Moramo se suociti s njom da bi se izlijecili. Evo svima vama...Kiska je pravi primjer onoga o cemu ja pricam...ne mozemo pobjeci od istine...niti od onoga od cega smo cijelo vrijeme i bjezali. Jer nismo bez razloga bjezali...bjezali smo od necega....ali vremenom se to izgubi i mi zelimo pobjeci od svega toga skupa...na kraju pobjegnemo od droge...jer to na i jeste najveci problem...I onda smo izlijeceni...nas problem je rijesen...sada mozemo zivjeti normalan zivot.
Ne...ne moze....s'drogom smo bjezali od necega....a kada smo drogu eliminisali...ostalo je to nesto od cega smo bjezali.
Moramo se suociti sa tim svim...strahovima i ruznim uspomenama....moramo. Jer vidis da je nemoguce ako se to ne uradi. Ali sada smo naucili lekciju....sada znamo da se ne moramo drogirati da bi pobjegli...bjezimo na cisto. I vrijeme je da se tako cisti i bistri suocimo sa onim od cega bjezimo.
Ti Kiska...napisi pismo tati....dugacko pismo sa svim onim sto si mu godinama htjela reci. Jedan dan kad ti nadodje...kad su tuzna i emocionalna...kad se osjecas prazno....sjedi i napisi mu pismo....obecavam da ces se bolje osjecati.
Sto se tice muza....moraces sjesti i popricati s njim....reci mu istinu...pomoci mu da shvati....jer ti zelis da te on shvati...ceznes za tim...a vec sama sebi govoris kako on to nikada nece shvatiti....a nisi ni probala. Daj mu sansu...muz ti je....voli te.....ako ti je tesko da pricas s njim...napisi i njemu pismu...i uruci mu ga....ja licno smatram da je to jako dobar nacin da podjelis svoje misljenje i osjecaje s nekim...jer onda i oni to mogu u miru i u svoje vrijeme procitati....par puta. sto je teze kad im pricas. Poslusaj me....vidjeces....sve ce biti bolje,,,,
moras biti iskrena....sta te muci? sta te jede? sta bi te ucinilo sretnom???
e to je moje pitanje svima vama: Sta bi vas ucinilo sretnim??? Kada bi bili sretni? Kako po vama izgleda "perfektan zivot"???? znaci nema nista perfektno....ali svi imamo neku svoju perfekciju....sta je to?
droge nema....sami smo sada...opet ...kao sto smo bili sami i prije mnogo godina. Mi i "to nesto"...nesto strasno...od cega bjezimo...opet se susrecemo ...godinama kasnije. Ovaj put smo veci, jaci, pametniji, snazniji....droga nije pomogla....jer nas je i dalje bilo strah...ocigledno da vise bjezati ne mozemo...niti hocemo.....vrijeme je da se suocimo sa sopstvenim demonima i predjemo preko toga jednom za svagda....
tada cemo biti izlijeceni...tada cemo biti sretni i nece nas biti strah....
Kiska? Da li ces me poslusati? volila bih zaista da to uradis...i da znas da sam tu za tebe....ako se odlucis na taj korak. A moras....jer ces se tresti sve dok to ne uradis. A treses se jer to nesto hoce da izadje iz tebe....a ti mu nedas....drzis proslost u sebi...a ona hoce vani.
Muz je tu za tebe.....samo mu moras dozvoliti da ti pridje....ne boj se....
Luna
ne zna...naravno da ne zna....ali ga mozes nauciti. Vjerujem da si to istavila daleko iza sebe i trudila se svim silama da zivis sto "normalniji" zivot.....jel tako? e vidis tu i jeste problem....sto si ti opet pobjegla od svog problema...ostavljajuci ga iza sebe. Ne moze...na zalost. Moramo se suociti s njom da bi se izlijecili. Evo svima vama...Kiska je pravi primjer onoga o cemu ja pricam...ne mozemo pobjeci od istine...niti od onoga od cega smo cijelo vrijeme i bjezali. Jer nismo bez razloga bjezali...bjezali smo od necega....ali vremenom se to izgubi i mi zelimo pobjeci od svega toga skupa...na kraju pobjegnemo od droge...jer to na i jeste najveci problem...I onda smo izlijeceni...nas problem je rijesen...sada mozemo zivjeti normalan zivot.
Ne...ne moze....s'drogom smo bjezali od necega....a kada smo drogu eliminisali...ostalo je to nesto od cega smo bjezali.
Moramo se suociti sa tim svim...strahovima i ruznim uspomenama....moramo. Jer vidis da je nemoguce ako se to ne uradi. Ali sada smo naucili lekciju....sada znamo da se ne moramo drogirati da bi pobjegli...bjezimo na cisto. I vrijeme je da se tako cisti i bistri suocimo sa onim od cega bjezimo.
Ti Kiska...napisi pismo tati....dugacko pismo sa svim onim sto si mu godinama htjela reci. Jedan dan kad ti nadodje...kad su tuzna i emocionalna...kad se osjecas prazno....sjedi i napisi mu pismo....obecavam da ces se bolje osjecati.
Sto se tice muza....moraces sjesti i popricati s njim....reci mu istinu...pomoci mu da shvati....jer ti zelis da te on shvati...ceznes za tim...a vec sama sebi govoris kako on to nikada nece shvatiti....a nisi ni probala. Daj mu sansu...muz ti je....voli te.....ako ti je tesko da pricas s njim...napisi i njemu pismu...i uruci mu ga....ja licno smatram da je to jako dobar nacin da podjelis svoje misljenje i osjecaje s nekim...jer onda i oni to mogu u miru i u svoje vrijeme procitati....par puta. sto je teze kad im pricas. Poslusaj me....vidjeces....sve ce biti bolje,,,,
moras biti iskrena....sta te muci? sta te jede? sta bi te ucinilo sretnom???
e to je moje pitanje svima vama: Sta bi vas ucinilo sretnim??? Kada bi bili sretni? Kako po vama izgleda "perfektan zivot"???? znaci nema nista perfektno....ali svi imamo neku svoju perfekciju....sta je to?
droge nema....sami smo sada...opet ...kao sto smo bili sami i prije mnogo godina. Mi i "to nesto"...nesto strasno...od cega bjezimo...opet se susrecemo ...godinama kasnije. Ovaj put smo veci, jaci, pametniji, snazniji....droga nije pomogla....jer nas je i dalje bilo strah...ocigledno da vise bjezati ne mozemo...niti hocemo.....vrijeme je da se suocimo sa sopstvenim demonima i predjemo preko toga jednom za svagda....
tada cemo biti izlijeceni...tada cemo biti sretni i nece nas biti strah....
Kiska? Da li ces me poslusati? volila bih zaista da to uradis...i da znas da sam tu za tebe....ako se odlucis na taj korak. A moras....jer ces se tresti sve dok to ne uradis. A treses se jer to nesto hoce da izadje iz tebe....a ti mu nedas....drzis proslost u sebi...a ona hoce vani.
Muz je tu za tebe.....samo mu moras dozvoliti da ti pridje....ne boj se....
Luna
Hvala ti, Luna na rijecima podrske, i moram priznati da si sve u pravu, svjesna sam i ja toga.
No, ritam zivota je ubitacan! Nista ne mogu da stignem. Curica koju imamo je, na majku, preaktivna (ne smijem recu hiperaktivna, jer je to bolest), i mi smo smoreni od nje. Mozda je ta moja zelja za odmorom u samoci, na osnovu koje sam godinama punila baterije, i pogorsala moje stanje. Volim ja moje dijete, obozavam i bila sam pravo spremna za nju kada sam zatrudnila, i svjesna sam svih odricanja i ne zalim zbog njih, samo mi treba odmor!!! Dojila sam je 2 godine, postala sam prava zena, majka, domacica, radim, napeto mi je naposlu (zrtva sam mobinga!), i sve me to, uz onaj moj prvobitni problem stislo do bola...
Sve ovo pisem, jer, vjeruj mi, nemam vremena po nedelju dana da porazgovaram cestito sa svojim muzem, a vidim da i njemu to fali, jer smo nas dvoje prvenstveno prijatelji. No, kad ugrabim priliku, rijetko dobijem zeljeni odgovor. Moj muz je cijeli rat bio na ratistu, zna vrlo dobro sve o tome i mislim da i on ima problem, jer uopste nikada, ama bas nikada ne prica o tome. Kada ga pokusam navesti na razgovor, smatra da je to jedan dio zivota koji je prosao, da ga ne treba ceprkati i da treba gledati unaprijed... Tezak covjek, skorpija... obozavam ga, i brinem se za njega. Plasim se da ce ga jedan dan samo stresti postratni sindrom...
No, ritam zivota je ubitacan! Nista ne mogu da stignem. Curica koju imamo je, na majku, preaktivna (ne smijem recu hiperaktivna, jer je to bolest), i mi smo smoreni od nje. Mozda je ta moja zelja za odmorom u samoci, na osnovu koje sam godinama punila baterije, i pogorsala moje stanje. Volim ja moje dijete, obozavam i bila sam pravo spremna za nju kada sam zatrudnila, i svjesna sam svih odricanja i ne zalim zbog njih, samo mi treba odmor!!! Dojila sam je 2 godine, postala sam prava zena, majka, domacica, radim, napeto mi je naposlu (zrtva sam mobinga!), i sve me to, uz onaj moj prvobitni problem stislo do bola...
Sve ovo pisem, jer, vjeruj mi, nemam vremena po nedelju dana da porazgovaram cestito sa svojim muzem, a vidim da i njemu to fali, jer smo nas dvoje prvenstveno prijatelji. No, kad ugrabim priliku, rijetko dobijem zeljeni odgovor. Moj muz je cijeli rat bio na ratistu, zna vrlo dobro sve o tome i mislim da i on ima problem, jer uopste nikada, ama bas nikada ne prica o tome. Kada ga pokusam navesti na razgovor, smatra da je to jedan dio zivota koji je prosao, da ga ne treba ceprkati i da treba gledati unaprijed... Tezak covjek, skorpija... obozavam ga, i brinem se za njega. Plasim se da ce ga jedan dan samo stresti postratni sindrom...
Ejhhhh KISKA pa i meni fali ŽENA , fali mi love, fali mi porodica koja je na pola pobijena, fali mi raja moja, fali mi hrane, fali mi izlazaka..............
Kontas ,svega po malo fali.Pa ne bi zivot bio zanimljiv kada bi imala sve.Evo hajde da si ti Paris Hilton sta bi radila, milim ja bi znao sta bi
, ali sta bi stvarno hahhahahhahaha .
E j..iga hehheheheheh, ajde ba malo da se smijemo, JEDAN JE ŽIVOT I TO OVAJ JE VRIJEDAN I NIKO NIJE VRIJEDAN VAS SAMIH!!!!!
Kontas ,svega po malo fali.Pa ne bi zivot bio zanimljiv kada bi imala sve.Evo hajde da si ti Paris Hilton sta bi radila, milim ja bi znao sta bi
, ali sta bi stvarno hahhahahhahaha .E j..iga hehheheheheh, ajde ba malo da se smijemo, JEDAN JE ŽIVOT I TO OVAJ JE VRIJEDAN I NIKO NIJE VRIJEDAN VAS SAMIH!!!!!
Vatra se ugasila i postala je dim,
droga me je uništila učinila me zlim!!!!
droga me je uništila učinila me zlim!!!!
jedan dan? on vec ima ptsd-post traumatic stress disorder...to je normalno. Terapija tu pomaze...ali nasi ljudi 
...radije ce patiti nego otici psihologu....
opisi mi "veliku aktivnost"curice....kakva joj je koncentracija? da li moze sjediti na jednom mjestu duze vrijeme?
onda....ti nadji savjetnicu i idi kod nje/njega barem jednom sedmicno. Nadji vremena za sebe...iako si zauzeta vjerujem da i kad bi mogla biti slobodna ti si opet nekako zauzeta
....mozes otici negdje na dan dva? da njih dvoje odu? ne znam stuaciju pa ti ne mogu reci....napisi mu pismo..opet ti kazem....svakako nemate vremena da pricate....zasto da se udaljite zbog minimalne komunikacije?
nalazis izgovore....ma koliko tacni oni bili...opet opravdavas svoju zauzetost jer na taj nacin se ne moras suocavati sa problemom....jako mi je to poznato....radila sam dva posla isla u skolu full time...i imala momka....super....ali opet, isto kao i droga, to radi samo neko vrijeme i poslije...CRASH....totalni krah tvoga bica...sto od umora sto od psihe....nemoj to raditi...hajde...toliko si dugo cista...glavu gore bori se...idi pricaj s nekim...mozda si depresivna...mislim nije mozda...al eto...pisi...napisi mu pismo....kao i tati....
ne predaji se....osjetim kako se pustas da te voda nosi.....trgni se...mozes ti to.ako ti treba odmor...onda radi na tome da ga dobijes...nemoj samo to zeliti a nista po tom pitanju ne uraditi....i ja to radim....grozan osjecaj.....
pisi
cmok
...radije ce patiti nego otici psihologu....opisi mi "veliku aktivnost"curice....kakva joj je koncentracija? da li moze sjediti na jednom mjestu duze vrijeme?
onda....ti nadji savjetnicu i idi kod nje/njega barem jednom sedmicno. Nadji vremena za sebe...iako si zauzeta vjerujem da i kad bi mogla biti slobodna ti si opet nekako zauzeta
....mozes otici negdje na dan dva? da njih dvoje odu? ne znam stuaciju pa ti ne mogu reci....napisi mu pismo..opet ti kazem....svakako nemate vremena da pricate....zasto da se udaljite zbog minimalne komunikacije?nalazis izgovore....ma koliko tacni oni bili...opet opravdavas svoju zauzetost jer na taj nacin se ne moras suocavati sa problemom....jako mi je to poznato....radila sam dva posla isla u skolu full time...i imala momka....super....ali opet, isto kao i droga, to radi samo neko vrijeme i poslije...CRASH....totalni krah tvoga bica...sto od umora sto od psihe....nemoj to raditi...hajde...toliko si dugo cista...glavu gore bori se...idi pricaj s nekim...mozda si depresivna...mislim nije mozda...al eto...pisi...napisi mu pismo....kao i tati....
ne predaji se....osjetim kako se pustas da te voda nosi.....trgni se...mozes ti to.ako ti treba odmor...onda radi na tome da ga dobijes...nemoj samo to zeliti a nista po tom pitanju ne uraditi....i ja to radim....grozan osjecaj.....
pisi
cmok
Draga Luna, koliko je tebi godina?
Pravo si pametnica...
Ne bjezim ja, ne trazim izgovore, nego me upravo zivot nosi. Nisam ja tako negativna, to se ja samo Vama jadam, inace se ne dam.
Curica je samo nemirna. Ima 2,5 godine, super je sa koncentracijom, kada se igra sa vodom, kada plese, pjesmica zna sigurno 20-tak i to onih sa mnogo strofa, pa da bih je kontrolisala, moram nauciti i ja, no veselo je to. Curica je jedno od one djece koja imaju ruke kao hobotnice, samo negdje leti, samo nesto grabi izuzetno je spretna, pa se nekad i brinem da se ne povrijedi, jer moze mnogo vise od svojih vrsnjaka. No, u principu je to jedna dobra djevojcica, koja se ne mnogo razlikuje od druge, takodje prekrasne djece.
Karakterom je na mene, iako likom na svoga tatu. U njoj nema straha i ja se zabrinem kada kod nje osjetim neke strahove, bude mi zao, imace vremena i za to. Uf, nahvalih ja nju, a preskocih sebe.
Tacno je da sam pocela samu sebe da izbjegavam, no necu odustati sebi da pomognem, narocito radi djeteta, ona ne zasluzuje svakakvu mamocku...
Joj, ja dosla na ovaj sajt da pomognem Vama, kad ono ispade da vi tjesite mene, bas sam neka...
Pravo si pametnica...
Ne bjezim ja, ne trazim izgovore, nego me upravo zivot nosi. Nisam ja tako negativna, to se ja samo Vama jadam, inace se ne dam.
Curica je samo nemirna. Ima 2,5 godine, super je sa koncentracijom, kada se igra sa vodom, kada plese, pjesmica zna sigurno 20-tak i to onih sa mnogo strofa, pa da bih je kontrolisala, moram nauciti i ja, no veselo je to. Curica je jedno od one djece koja imaju ruke kao hobotnice, samo negdje leti, samo nesto grabi izuzetno je spretna, pa se nekad i brinem da se ne povrijedi, jer moze mnogo vise od svojih vrsnjaka. No, u principu je to jedna dobra djevojcica, koja se ne mnogo razlikuje od druge, takodje prekrasne djece.
Karakterom je na mene, iako likom na svoga tatu. U njoj nema straha i ja se zabrinem kada kod nje osjetim neke strahove, bude mi zao, imace vremena i za to. Uf, nahvalih ja nju, a preskocih sebe.
Tacno je da sam pocela samu sebe da izbjegavam, no necu odustati sebi da pomognem, narocito radi djeteta, ona ne zasluzuje svakakvu mamocku...
Joj, ja dosla na ovaj sajt da pomognem Vama, kad ono ispade da vi tjesite mene, bas sam neka...
ne ne...mi pomazemo jedni drugima....
nastavi...nisi mi odgovorila ni na jedno pitanje o tebi???!!! bjezis bjezis....al vjeruj mu sto prije prestanes to bolje....dok je ona mala....jer kad poraste osjetice to...kao sto si i ti...
zato ne daj se i pisi...tako nam pomazes
ps.ja sam savjetnica/.soc.radnik-i radim sa porodicama a i individualno sa raznim problemima.....mada ovaj poznajem iz sopstvenog zivota...ali i dalje tragam za odgovorima...i srecom! zato mi je drago da pises kao i Jelena...jer to je upravo ono za cim mi svi i tragamo...a ako neko to nadje onda nam vrati nadu...vjeruj mi....ja postajem umorna od traganja i bjezanja....ali znam da s neba nece pasti..na zalost
pps godine su samo broj..vazno je kako se osjecamo unutra
nastavi...nisi mi odgovorila ni na jedno pitanje o tebi???!!! bjezis bjezis....al vjeruj mu sto prije prestanes to bolje....dok je ona mala....jer kad poraste osjetice to...kao sto si i ti...
zato ne daj se i pisi...tako nam pomazes
ps.ja sam savjetnica/.soc.radnik-i radim sa porodicama a i individualno sa raznim problemima.....mada ovaj poznajem iz sopstvenog zivota...ali i dalje tragam za odgovorima...i srecom! zato mi je drago da pises kao i Jelena...jer to je upravo ono za cim mi svi i tragamo...a ako neko to nadje onda nam vrati nadu...vjeruj mi....ja postajem umorna od traganja i bjezanja....ali znam da s neba nece pasti..na zalost
pps godine su samo broj..vazno je kako se osjecamo unutra