Neznam kako više
Posted: Sat Dec 13, 2008 3:10 am
Evo listajući net došla sam i do ove stranice, vidim da pišete i pomažete jedni drugima barem riječima, šta ljudima koji više neznaju kako da pomognu svojim voljenima i tonu sve dublje , puno znači.
Moja priča.... problem s heroinom kod moje kćeri... Ona je moje djete iz prvog braka i uvjerena sam bila da je dovoljno jaka i snažna da se neće upuštat u takvo što. Počela je u srednjoj školi s tableticama i travom , to smo pokušali riješit i ja naivna mama živjela u uvjerenju da su iza nas te pubeterske fore. Poslje srednje seli se kod tate , upisuje faks,radi. Ja napaokon mislim kako je svoj čovjek, zarađuje sama za sebe ,ja joj pomažem na svim poljima (financijski,ljubavi, razumjevanjem). Dolazi kod nas .... sve funkcionira .... ono heppy femilly . Spetlja se s jednim dečkom koji mi priznaje da je narkoman i da se trudi i želi svega toga riješit. Moj odgovor na to je da svatko ima još priliku u životu da uspije pa tako i on. Pokušavam je shvatit, trudim se, U međuvremenu me jedan prijatelj pita s čuđenjem šta moja cura radi s tim tipom i počne priča o njegovim kriminalnim radnjama, osudama, prekršajima i ostalim stvarim. Pričam s njom i objašnjavam joj kako ta osoba i nije baš neki zgoditak na lutriji. Nakon nekog vremena ona govori kako je prekinula s njim i sve je opet super.... i tako se mi već natežemo godinama. Ona odlučuje kako želi ić u podstanarstvo i proba samostalnost, ja je i tu podržavam, pomažem i vidim da se trudi, ali nekako neide naprijed.... fax se zapostavlja... dok ne izađe na vidjelo da je opet s tim dečkom (nisu nikad ni prekinuli) On se uredno drogira, njoj je to sve o.k. ja se povlačim i zatvaram financijsku potporu, njoj dajem do znanja da uvijek može doć kod mene, zvat ..... jednostavno da sam tu... Oni žive zajedno još neko vrijeme i tu ona tone, zove "upomoć" onako kako to djeca znaju , vraća se kod tate, ali neide. Ja je uzimam kod sebe i vidim da nešto nevalja, glumim dektetiva, kopam i kopam i ona mi priznaje da se drogira. Tu nastaje šok za mene najednom se nađem pred špricama i prahom i hrpom problema. Sama izjavljuje da se želi lječit i maknut od toga, prijavljujemo se u najbliži centar za lječenje ovisnosti (koji je 100 km) idemo redovito na razgovore kod njih, doktora , psihijatra... Dobiva terapiju subotexa ,citalona, persena. Imamo svakakvih dana i pozitivnih i negativnih. Malo , malo pa op evo opet pozitivna... u takvoj jednoj situaciji ona mi vraća mobitele, kartice računa, sve ...odriče se svega i oće se liječit, samonom je stalno, rijetko izlazi ima dvije osobe s kojima se druži. Nemogu garantirat za njih i dali oni šta uzimaju ili ne, ali šta da radim da je vežem , da joj zabranim da diše... srce mi puca i plačem i plačem, ne pomaže. U svem tom periodu ona dolazi do novih mobitela, novih doza i dovija se na sve moguće načine da se opet šutne. Krenemo jedan korak naprijed i onda se vratimo pedeset unazad. Evo danas sam je testirala i opet je pozitivna, da zaboravila sam reć da je izrazila želju da ide do tate i ja sam je otpeljala za vikend, ali to nema veze jer do droge dođe i tu u provinciji.Rekla sam joj da razmisli o drugom načinu lječenja, o komuni, njen odgovor je ako je smjestim tamo ona će pobjeć. Šta da radim i kako da joj pomognem , neznam više. Da subotexe i ostale tablete podižem ja i ja joj ih dajem da pije predamnom. Borimo se već pola godine , ona ima 23 godine. Stvarno neznam izlaza ni načina kako da joj pomognem, ne poginjem glavu pred nikim jer ona je moja i ja sam je stvorila, ne sramim se jer je narkoman samo je želim spasit, a neznam više kako.
Moja priča.... problem s heroinom kod moje kćeri... Ona je moje djete iz prvog braka i uvjerena sam bila da je dovoljno jaka i snažna da se neće upuštat u takvo što. Počela je u srednjoj školi s tableticama i travom , to smo pokušali riješit i ja naivna mama živjela u uvjerenju da su iza nas te pubeterske fore. Poslje srednje seli se kod tate , upisuje faks,radi. Ja napaokon mislim kako je svoj čovjek, zarađuje sama za sebe ,ja joj pomažem na svim poljima (financijski,ljubavi, razumjevanjem). Dolazi kod nas .... sve funkcionira .... ono heppy femilly . Spetlja se s jednim dečkom koji mi priznaje da je narkoman i da se trudi i želi svega toga riješit. Moj odgovor na to je da svatko ima još priliku u životu da uspije pa tako i on. Pokušavam je shvatit, trudim se, U međuvremenu me jedan prijatelj pita s čuđenjem šta moja cura radi s tim tipom i počne priča o njegovim kriminalnim radnjama, osudama, prekršajima i ostalim stvarim. Pričam s njom i objašnjavam joj kako ta osoba i nije baš neki zgoditak na lutriji. Nakon nekog vremena ona govori kako je prekinula s njim i sve je opet super.... i tako se mi već natežemo godinama. Ona odlučuje kako želi ić u podstanarstvo i proba samostalnost, ja je i tu podržavam, pomažem i vidim da se trudi, ali nekako neide naprijed.... fax se zapostavlja... dok ne izađe na vidjelo da je opet s tim dečkom (nisu nikad ni prekinuli) On se uredno drogira, njoj je to sve o.k. ja se povlačim i zatvaram financijsku potporu, njoj dajem do znanja da uvijek može doć kod mene, zvat ..... jednostavno da sam tu... Oni žive zajedno još neko vrijeme i tu ona tone, zove "upomoć" onako kako to djeca znaju , vraća se kod tate, ali neide. Ja je uzimam kod sebe i vidim da nešto nevalja, glumim dektetiva, kopam i kopam i ona mi priznaje da se drogira. Tu nastaje šok za mene najednom se nađem pred špricama i prahom i hrpom problema. Sama izjavljuje da se želi lječit i maknut od toga, prijavljujemo se u najbliži centar za lječenje ovisnosti (koji je 100 km) idemo redovito na razgovore kod njih, doktora , psihijatra... Dobiva terapiju subotexa ,citalona, persena. Imamo svakakvih dana i pozitivnih i negativnih. Malo , malo pa op evo opet pozitivna... u takvoj jednoj situaciji ona mi vraća mobitele, kartice računa, sve ...odriče se svega i oće se liječit, samonom je stalno, rijetko izlazi ima dvije osobe s kojima se druži. Nemogu garantirat za njih i dali oni šta uzimaju ili ne, ali šta da radim da je vežem , da joj zabranim da diše... srce mi puca i plačem i plačem, ne pomaže. U svem tom periodu ona dolazi do novih mobitela, novih doza i dovija se na sve moguće načine da se opet šutne. Krenemo jedan korak naprijed i onda se vratimo pedeset unazad. Evo danas sam je testirala i opet je pozitivna, da zaboravila sam reć da je izrazila želju da ide do tate i ja sam je otpeljala za vikend, ali to nema veze jer do droge dođe i tu u provinciji.Rekla sam joj da razmisli o drugom načinu lječenja, o komuni, njen odgovor je ako je smjestim tamo ona će pobjeć. Šta da radim i kako da joj pomognem , neznam više. Da subotexe i ostale tablete podižem ja i ja joj ih dajem da pije predamnom. Borimo se već pola godine , ona ima 23 godine. Stvarno neznam izlaza ni načina kako da joj pomognem, ne poginjem glavu pred nikim jer ona je moja i ja sam je stvorila, ne sramim se jer je narkoman samo je želim spasit, a neznam više kako.