15-ogodisnji brat narkoman!
Posted: Sun Sep 11, 2005 1:10 pm
procitaa sam vecinu vasih prica i tek sada sam shvatila kako se vi zapravo osjecate. Ne pisem ovdje zato sto ja imam problem s bilo kakvom vrstom droge, niti sam imala. Pisem vam zato sto imam brata za kojeg sam mislila da se drogira, a na kraju sam se i uvjerila. Sto je najgore od svega tek je petnaestogodisnje dijete. Mladi je od mene 3 godine, roditelji su nam rastavljeni i zivimo s mamom koja je jako dobra zena i svim se snagama trudi kako bi nam pruzila sve sto zelimo i trebamo imati. zelim joj reci da se on drogira, ali ne znam kako. On je tako mlad i ne zasluzuje da si unisti zivot, ali kako mu pomoci. Sve je pocelo nakon razvoda nasih roditelja. Brat, mama i ja samo se preselilli u drugi, veci grad gdje smo pokusali poceti iz samog pocetka. Sve je bilo super, svi smo se uklopili osim njega. Jednostvano ga nista nije zanimalo i nije imao volje da upozna nove prijatelje. Nikada ga nije bilo kod kuce, cijelo vrijeme je sam setao po gradu i vracao se tek na spavanje. U skoli nikada nije imao problema, ocjene su mu bile vrlo dobre kao i uvijek tako da se nije moglo primjetiti nista neobicno u vezi njega. Ali s drue strane cijelo je vrijeme bio nervozan, pocele su nestajati stvari po kuci, novci iz maminog i mog novcanika,prodao je svoj mobitel,... . Na samom pocetku sam ga ja izvlacila kod mame kada su bili u pitanju novci, govorila sam joj da sam ja uzimala jer mi je trebalo, ali mi je to vise dosadilo jer sam primjetila da se s njim nesto dogada.Pokusala sam razgovarati s njim vise puta, ali me jednostavno nije htio poslusati.
Kada sam se jednog dana vratila kuci , vidjela sam ga kako drzi iglu u ruci. Stala sam na mjestu ukopana jer nisam mogla vjerovati da je to moj brat, narkoman. Nista mi nije rekao, samo se tupo nasmjesio i otisao van. Od tog dana nismo progovorili ni rijeci i cijelo vrijeme me izbjegava. Zelim mu pomoci, ali kako? molim vas pomozite!
Kada sam se jednog dana vratila kuci , vidjela sam ga kako drzi iglu u ruci. Stala sam na mjestu ukopana jer nisam mogla vjerovati da je to moj brat, narkoman. Nista mi nije rekao, samo se tupo nasmjesio i otisao van. Od tog dana nismo progovorili ni rijeci i cijelo vrijeme me izbjegava. Zelim mu pomoci, ali kako? molim vas pomozite!