Supruga ovisnika
Posted: Fri Nov 21, 2008 2:41 pm
Cao
Evo dugo vec citam druga iskustva,pa sam odlucila da ispricam i svoju pricu. Ja sam supruga ovisnika koji se trenutno nalazi u komuni vec 4 mjeseca. Imamo malu kcerku od dvije godine.Kao i drugi suovisnici prolazila sam kroz pakao odkako sam saznala da je na heroinu. Priznao mi je prije 10 mjeseci, pokusali smo kucni pritvor,pa je lezao u bolnici deset dana i mislila sam da je gotovo s tim.Medjutim prije 5-6 mjeseci sam saznala da i dalje se drogira.Nije hjteo priznati ali po kradzi novca nestajanje mobitela itd,bila sam sigurna da je to to.Odlucila sam bila da odem od njega jer nisam vise mogla taj pritisak da trpim,otisla sam na par dana i bila kod svojih.Vidzao je kcerku uz moje prisustvo i molio me da se vratim. Zivim u inostranstvu a to se desavalo sve u na odmoru u Bosni.Medjutim kad sam pokupila stvari svoje i nasu kcerku i krenila nazad kuci sa odmora skontao je da nas je izgubio.Nazvala sam ga u putu i rekla mu ukoliko sebi prizna da je ovisnik i da mu treba pomoc,tek onda mozemo da pricamo. Rekao mi je da ce odma reci mami da ga smjesti u komunu tako je i bilo,samo da ga neostavimo.Dan poslije primljen je u komunu,nazvao me telefonom i rekao da ostaje tu da je svjestan u kojim je problemima. Nismo se culi prvi 15 dana nakon 15 dana me je nazvao direktor komune da se cujem sa suprugom i tako je i bilo. Bila sam u posjeti mu vec 2 puta odkako je tamo,i kaze da ima volje i snage da se izlijeci samo da sam uz njega. Koliko dugo je uzimao nisam ga pitala nezelim da ulazim na tu temu da ga posjecam,znam samo da mi je rekao da je usmrkavao heroin,a nije na igli bio. Nadam se da ce sve ispasti kako treba i da je cvrste volje da ce uspjeti,prvenstveno radi nase male kcerke kojoj treba otac. Tesko mi je bez njega ali znam da je na mjestu gdje treba da bude, i da je to najbolje rijesenje.Inace sam optimista i upucena sam u to da je narkomanija teska bolest za koju treba mnogo truda i strpljenja.I spremna sam na to sve al naravno sve dok je i on za to da se lijeci.
Evo dugo vec citam druga iskustva,pa sam odlucila da ispricam i svoju pricu. Ja sam supruga ovisnika koji se trenutno nalazi u komuni vec 4 mjeseca. Imamo malu kcerku od dvije godine.Kao i drugi suovisnici prolazila sam kroz pakao odkako sam saznala da je na heroinu. Priznao mi je prije 10 mjeseci, pokusali smo kucni pritvor,pa je lezao u bolnici deset dana i mislila sam da je gotovo s tim.Medjutim prije 5-6 mjeseci sam saznala da i dalje se drogira.Nije hjteo priznati ali po kradzi novca nestajanje mobitela itd,bila sam sigurna da je to to.Odlucila sam bila da odem od njega jer nisam vise mogla taj pritisak da trpim,otisla sam na par dana i bila kod svojih.Vidzao je kcerku uz moje prisustvo i molio me da se vratim. Zivim u inostranstvu a to se desavalo sve u na odmoru u Bosni.Medjutim kad sam pokupila stvari svoje i nasu kcerku i krenila nazad kuci sa odmora skontao je da nas je izgubio.Nazvala sam ga u putu i rekla mu ukoliko sebi prizna da je ovisnik i da mu treba pomoc,tek onda mozemo da pricamo. Rekao mi je da ce odma reci mami da ga smjesti u komunu tako je i bilo,samo da ga neostavimo.Dan poslije primljen je u komunu,nazvao me telefonom i rekao da ostaje tu da je svjestan u kojim je problemima. Nismo se culi prvi 15 dana nakon 15 dana me je nazvao direktor komune da se cujem sa suprugom i tako je i bilo. Bila sam u posjeti mu vec 2 puta odkako je tamo,i kaze da ima volje i snage da se izlijeci samo da sam uz njega. Koliko dugo je uzimao nisam ga pitala nezelim da ulazim na tu temu da ga posjecam,znam samo da mi je rekao da je usmrkavao heroin,a nije na igli bio. Nadam se da ce sve ispasti kako treba i da je cvrste volje da ce uspjeti,prvenstveno radi nase male kcerke kojoj treba otac. Tesko mi je bez njega ali znam da je na mjestu gdje treba da bude, i da je to najbolje rijesenje.Inace sam optimista i upucena sam u to da je narkomanija teska bolest za koju treba mnogo truda i strpljenja.I spremna sam na to sve al naravno sve dok je i on za to da se lijeci.
