ja i kraj
Posted: Tue Oct 28, 2008 9:17 pm
Pocela sam duvati u 14toj,tada sam bila najjaca....drugacija,svi moji vrsnjaci zeleli su deo mene,moj dozivljaj...Svaki novi put imala sam nesto ne dozivljeno i mnogo sam zavolela taj "svoj svet" u koji nisam nikoga pustala....
Svaki put sve vise i vise...dok nisam pocela opusteno da cepam alkohol...i svaki put koma..vise nisam mogla ni da se secam kako sam provela vece...tada sam prvi put izgubila svoju licnost....
Izlupala trafiku i razbila glavu drugarici...Nisam kriva...
Pocinjem da radim ekstazi,sasvim slucajno...uz to naravno pijem pivo...ne osecam nista...sranje me ne radi,ali plesem...U jednom trenutku osecam muziku,ja sam ritam,svojim pokretima stvaram talas koji je zahvatio sve oko mene...svi plesu...ali ja ne smem da stanem...moram celom svetu preneti muziku koju moj um salje....mrak...
Pala sam u nesvest jer sam igrala 5 sati bez prestanka,moje telo je jednostavno otkazalo....
Ali jaka sam ja...bivsa gimnasticarka,jedna od boljih...sjebala sam se jer sam htela da me se boje....jer sam se ja bojala drugih....
Sve se sjebalo...to vise nisam bila ja....
Vise mi ne trebaju tipovi koji ne rade nista...Kakva sam ja budala...priznajem...ali nisam kriva...
Gubim svoje drustvo i nalazim neke,nove ,iskusnije i duvam lepak....radim bronzu..Ne mogu opisati taj smrad svoga tela...Mrzela sam samu sebe ,a ipak bilo mi je tako lepo kada bih presla na drugu stranu.....bila svoja i nedodirljiva...
Nista vise nije uredu...pocinjem da se zavlacim,cutim,gubim interes i pokusavam da se skoncentrisem na slikanje...Sto sam pocela studirati....ali ne,ne mogu i vracam se kuci...
Upoznajem Njega i tu prestaje moj zivot....
Na dopu je vec 4 godine...volim ga...zao mi je....pokusavam pomoci..nista...
Poceo je da se bode....
Svaki put sve vise i vise...dok nisam pocela opusteno da cepam alkohol...i svaki put koma..vise nisam mogla ni da se secam kako sam provela vece...tada sam prvi put izgubila svoju licnost....
Izlupala trafiku i razbila glavu drugarici...Nisam kriva...
Pocinjem da radim ekstazi,sasvim slucajno...uz to naravno pijem pivo...ne osecam nista...sranje me ne radi,ali plesem...U jednom trenutku osecam muziku,ja sam ritam,svojim pokretima stvaram talas koji je zahvatio sve oko mene...svi plesu...ali ja ne smem da stanem...moram celom svetu preneti muziku koju moj um salje....mrak...
Pala sam u nesvest jer sam igrala 5 sati bez prestanka,moje telo je jednostavno otkazalo....
Ali jaka sam ja...bivsa gimnasticarka,jedna od boljih...sjebala sam se jer sam htela da me se boje....jer sam se ja bojala drugih....
Sve se sjebalo...to vise nisam bila ja....
Vise mi ne trebaju tipovi koji ne rade nista...Kakva sam ja budala...priznajem...ali nisam kriva...
Gubim svoje drustvo i nalazim neke,nove ,iskusnije i duvam lepak....radim bronzu..Ne mogu opisati taj smrad svoga tela...Mrzela sam samu sebe ,a ipak bilo mi je tako lepo kada bih presla na drugu stranu.....bila svoja i nedodirljiva...
Nista vise nije uredu...pocinjem da se zavlacim,cutim,gubim interes i pokusavam da se skoncentrisem na slikanje...Sto sam pocela studirati....ali ne,ne mogu i vracam se kuci...
Upoznajem Njega i tu prestaje moj zivot....
Na dopu je vec 4 godine...volim ga...zao mi je....pokusavam pomoci..nista...
Poceo je da se bode....