9 GODINA ZIVOTA
Posted: Thu Oct 23, 2008 11:36 pm
Prije nekoliko godina sam svekodnevno bitiosao na ovom forumu i svojim tekstovima pokusavao bar donekle podijeliti sa drugima moja iskustva o procesu ciscenja, prizdravljenja vracanja medju ljude koji nemaju dodira sa narkotikom, pisao strucne tekstove i ponekad i pokoji stih.
Bilo je to divno vrijeme druzenja sa Zvrky, Imenijevazno,sanela, avdija,Luna,Argentina, Katarinamedici,fanatik, Vlado_M, i tako dalje.
Nadam se da im ide dobro a ako ne nadam se da se ne muce previse.
Vec je proslo i vise od 9 godina od kako ja zivim bez narkotike, familijaran zivot, skoro sam dobio unuku Elinu, sa malim zakasnjenjem ( 49.ta godina mi je) diplomirao , zaposlenje, aktivan politicar, kuca, auto, troje maltene odrasle djece i supruga .
Da li je sav napor povezan sa ostavljanjem narkotike bio vrijedan muke.
Da li narkoman uvijek ostaje narkoman u ocima drugih i u svojoj dusi.
Dali je moguce sebi oprostiti sve ucinjeno.
Da li rane zarastaju i kada.
Narkoman je uvijek narkoman i samo ga dijeli prva doza od proslosti.
Ako se to ne desi onda je sve vrijedno napora.
Rane zarastaju ali nikad zacijelo. Moze se sa time zivjeti -vjerujte.
Vremenom se naucis sebi prastati , a pogotovu kada dodjes do saznanja da u oprastanju leze velike doze pozitivne energije.
Naucis se prastati , ne samo sebi vec i drugima.
Meni je trebalo oko 5 godina da sazrijem u tom novom ruhu. Odjeven u jednostavnost zivota, empatije, iskrenosti i voljom za zivotom sve je lakse bilo.
Nema dana a da nisam zahvalan na novoj sansi i sto ne pripadam onima koji su vec davno 2 metra pod zemljom. Ima bog valjda bolje planove za mene?
Ne pisem ovo da bih se hvalio, niti da bih dijelio neke savjete a najmanje da bih pametovao. Pisem ovaj tekst radi sebe. Svaka rijec koju napisem me posjeca gdje sam bio i kuda sada idem. Svaka rijec me jos vise dovodi u uvjerenje da je borba sa ovisnistvom teska ali je vrijedna svakog napora.
Divan li je zivot .
Leo
LEOS
Bilo je to divno vrijeme druzenja sa Zvrky, Imenijevazno,sanela, avdija,Luna,Argentina, Katarinamedici,fanatik, Vlado_M, i tako dalje.
Nadam se da im ide dobro a ako ne nadam se da se ne muce previse.
Vec je proslo i vise od 9 godina od kako ja zivim bez narkotike, familijaran zivot, skoro sam dobio unuku Elinu, sa malim zakasnjenjem ( 49.ta godina mi je) diplomirao , zaposlenje, aktivan politicar, kuca, auto, troje maltene odrasle djece i supruga .
Da li je sav napor povezan sa ostavljanjem narkotike bio vrijedan muke.
Da li narkoman uvijek ostaje narkoman u ocima drugih i u svojoj dusi.
Dali je moguce sebi oprostiti sve ucinjeno.
Da li rane zarastaju i kada.
Narkoman je uvijek narkoman i samo ga dijeli prva doza od proslosti.
Ako se to ne desi onda je sve vrijedno napora.
Rane zarastaju ali nikad zacijelo. Moze se sa time zivjeti -vjerujte.
Vremenom se naucis sebi prastati , a pogotovu kada dodjes do saznanja da u oprastanju leze velike doze pozitivne energije.
Naucis se prastati , ne samo sebi vec i drugima.
Meni je trebalo oko 5 godina da sazrijem u tom novom ruhu. Odjeven u jednostavnost zivota, empatije, iskrenosti i voljom za zivotom sve je lakse bilo.
Nema dana a da nisam zahvalan na novoj sansi i sto ne pripadam onima koji su vec davno 2 metra pod zemljom. Ima bog valjda bolje planove za mene?
Ne pisem ovo da bih se hvalio, niti da bih dijelio neke savjete a najmanje da bih pametovao. Pisem ovaj tekst radi sebe. Svaka rijec koju napisem me posjeca gdje sam bio i kuda sada idem. Svaka rijec me jos vise dovodi u uvjerenje da je borba sa ovisnistvom teska ali je vrijedna svakog napora.
Divan li je zivot .
Leo
LEOS
