Kako uociti da se leceni narkoman povremeno drogira?
Posted: Fri Feb 08, 2008 10:18 pm
Potrebna mi je pomoc. Sa deckom sam godinu dana, a zivimo zajedno vise od pola godine. Bio je na DOP-u 4-5 godina, pusio i smrkao. Cist je godinu i po dana. Pre toga, tj. pre lecenja, 5 meseci je koristio DOP retko, npr. jednom u mesec dana, a mi smo se ubrzo nakon njegovog lecenja upoznali i poceli da se zabavljamo. Na pocetku je bilo trzavica, zato sto je obilato konzumirao alkohol. Bez obzira na to sto se nije drogirao, brzo sam shvatila da bolest nije savladana, vec da je to samo produzavanje ovisnosti, te da je prelazak sa alkohola na DOP veoma lak. Svim silama sam se borila protiv toga i uspeli smo taj problem da resimo. Negde od maja 2007. poceo je da se kontrolise i da pije samo ako smo na nekim proslavama, pa i to sa merom. Zatim sam stekla poverenje u njega, videla sam da se psihicki oporavlja, da pocinje realno da sagledava stvari, da odrasta. Postao je stabilan i siguran. Nisam strepela od toga ima li i koliko novca ima kod sebe. Svaki trenutak je provodio sa mnom, a tako je jos uvek. Jedino sto na posao ne idem sa njim, mada on sa mnom cak i tu ide.
Medjutim, pocetkom septembra svi njegovi drugovi sa kojima je bio na lecenju poceli su da padaju kao kruske i iznova da se navlace. Ja sam prva za to saznala. Sami su mi rekli. Za mog decka su mi tvrdili da nista ne uzima. A i ja sam 100% bila ubedjena u to. Ipak smo bili po ceo dan zajedno, nije moglo da mi promakne. Uspeli smo da se distanciramo od njih, oni su se odselili, sve je postalo jednostavnije i konacno sam mogla da predahnem.
U decembru 2007. otisla sam kod svojih na 3 nedelje. Prethodnih mesec dana su za nas bili teski, posto su bili praceni besparicom, plate su nam kasnile. Vratila sam se u januaru i zatekla ga prepolovljenog, zaraslog u kosu i bradu, neispavanog. To je upravo bio period proslava, znam da je u medjuvremenu ostao bez novca i da je slabo jeo. A onda, jedne veceri imao je neki problem na poslu, dosao je kuci, uzeo rakiju i krenuo da pije. Kad sam videla da se situacija otima kontroli, sakrila sam rakiju, nakon cega je usledila scena. U jednom trenutku primirivanja rekao mi je kako je sve beznadezno i kako nikad nece biti bolje, pa smo nesto kasnije opet posvadjali, prvi put u zivotu me je uvredio. Sve se smirilo, ja sam oprostila, ali mi je cela situacija bila precudna. Nekako, znala sam da je to bila veoma vazna bitka, koja je te veceri imala pozitivan ishod, ali njegove reakcije su me porazile. Nikada za sve ovo vreme me nije uvredio. Po prirodi je smiren i vedar. Nikada do sada nisam cula iz njega toliko crnilo, da nikad vise nece biti dobro. Sta je to trebalo da znaci? Upalila mi se signalna lampica. Intuitivno sve vreme naslucujem da se leceni narkomani ponovo late droge kada ne mogu da se izbore sa zivotom, jer oni su svi, koliko sam imala prilike da primetim, neverovatno nezni, slabacki i labilni.
Inace, na pocetku naseg zabavljanja ja sam bila u uzasnoj paranoji. Mene nikada droge nisu zanimale. Nisam znala ni kako izgledaju, ni kako izgledaju narkomani, niti bilo sta u vezi s tim. Na internetu i kroz price sa lecenim narkomanima sam se informisala i upoznala. Na pocetku sam pratila svog decka, pretresala telefon, dzepove. Kasnije, kad je on resio problem sa alkoholom i ja sam se primirila.
Medjutim, s vremena na vreme vidjala sam mu skupljene zenice, mada mi je on delovao potpuno normalno, svesno, glava mu nije padala, oci se nisu sijale. Pa zatim izuzetno rasirene zenice. To je verovatno imalo veze sa svetloscu, mada mene i dalje to muci.
Nakon tog dogadjaja sa rakijom, primetila sam opet posle par dana promene. Bio je u stanu u normalnom raspolozenju, zenice su mu bile velike, a onda je izasao do prodavnice sa kolegama sa posla i vratio se euforican i probudjenih strasti, samo sa skupljenim zenicama. BIla je noc. Za zenice i tog puta ima opravdanja.
Nocu se, naravno, kao svi leceni narkomani trza, mada mnogo manje nego u pocetku. Kako su nam krenuli problemi, njegovo trzanje se blago pojacalo, ali nisam tome pridavala znacaja. Samu sebe sam uhvatila kako se trzam nocu i skrgucem zubima u nekoliko navrata. Ledja su mu u bubuljicama, mada su se znatno ocistila u poslednjih pola godine. Sve vreme se strecam, pitam se da li je mozda uzeo ili nije, mada nije imao "promenjenih stanja duha" sem gore opisanih.
Vrhunac je bio pre neki dan. Jedan prijatelj mi je javio da je jedan od "lecenih", tj. ponovo navucenih narkomana izjavio kako im se celo to raspadnuto drustvo ponovo drogira, a kako moj decko uzima povremeno.
Iskreno, ja u to ne verujem. Ni za njega, ni za jos dvojicu momaka, koji, doduse, ne zive u nasem gradu. ALi, uvek prisutna paranoja me tera da ovde pisem. Da se kontinuirano drogira, otkrila bih sigurno. Ali, kako da otkrijem da neko uzima povremeno? I ti testovi, nisam ranije ni cula da postoje. U kom vremenskom roku od poslednjeg drogiranja oni mogu da daju rezultat? Kako da znam? Verujem da je bitno na vreme shvatiti, dok ne ode predaleko. Od kako sam to cula, evo, 2 dana, nisam ni ziva ni mrtva. Da li imam razloga za sumnju? Kako da znam? Sta da radim? Nemam snage vise za ovo. Toliko sam se izmucila na pocetku naseg zabavljanja i ne mogu vise da podnesem paranoju! Koji vremenski rok treba da podje da bi se moglo reci da je se neko oporavio i da je mala sansa da ponovo uzme?! Ocajna sam. On je covek mog zivota. On je sve sto sam u zivotu zelela od jednog muskarca.
Molim vas za pomoc.
Medjutim, pocetkom septembra svi njegovi drugovi sa kojima je bio na lecenju poceli su da padaju kao kruske i iznova da se navlace. Ja sam prva za to saznala. Sami su mi rekli. Za mog decka su mi tvrdili da nista ne uzima. A i ja sam 100% bila ubedjena u to. Ipak smo bili po ceo dan zajedno, nije moglo da mi promakne. Uspeli smo da se distanciramo od njih, oni su se odselili, sve je postalo jednostavnije i konacno sam mogla da predahnem.
U decembru 2007. otisla sam kod svojih na 3 nedelje. Prethodnih mesec dana su za nas bili teski, posto su bili praceni besparicom, plate su nam kasnile. Vratila sam se u januaru i zatekla ga prepolovljenog, zaraslog u kosu i bradu, neispavanog. To je upravo bio period proslava, znam da je u medjuvremenu ostao bez novca i da je slabo jeo. A onda, jedne veceri imao je neki problem na poslu, dosao je kuci, uzeo rakiju i krenuo da pije. Kad sam videla da se situacija otima kontroli, sakrila sam rakiju, nakon cega je usledila scena. U jednom trenutku primirivanja rekao mi je kako je sve beznadezno i kako nikad nece biti bolje, pa smo nesto kasnije opet posvadjali, prvi put u zivotu me je uvredio. Sve se smirilo, ja sam oprostila, ali mi je cela situacija bila precudna. Nekako, znala sam da je to bila veoma vazna bitka, koja je te veceri imala pozitivan ishod, ali njegove reakcije su me porazile. Nikada za sve ovo vreme me nije uvredio. Po prirodi je smiren i vedar. Nikada do sada nisam cula iz njega toliko crnilo, da nikad vise nece biti dobro. Sta je to trebalo da znaci? Upalila mi se signalna lampica. Intuitivno sve vreme naslucujem da se leceni narkomani ponovo late droge kada ne mogu da se izbore sa zivotom, jer oni su svi, koliko sam imala prilike da primetim, neverovatno nezni, slabacki i labilni.
Inace, na pocetku naseg zabavljanja ja sam bila u uzasnoj paranoji. Mene nikada droge nisu zanimale. Nisam znala ni kako izgledaju, ni kako izgledaju narkomani, niti bilo sta u vezi s tim. Na internetu i kroz price sa lecenim narkomanima sam se informisala i upoznala. Na pocetku sam pratila svog decka, pretresala telefon, dzepove. Kasnije, kad je on resio problem sa alkoholom i ja sam se primirila.
Medjutim, s vremena na vreme vidjala sam mu skupljene zenice, mada mi je on delovao potpuno normalno, svesno, glava mu nije padala, oci se nisu sijale. Pa zatim izuzetno rasirene zenice. To je verovatno imalo veze sa svetloscu, mada mene i dalje to muci.
Nakon tog dogadjaja sa rakijom, primetila sam opet posle par dana promene. Bio je u stanu u normalnom raspolozenju, zenice su mu bile velike, a onda je izasao do prodavnice sa kolegama sa posla i vratio se euforican i probudjenih strasti, samo sa skupljenim zenicama. BIla je noc. Za zenice i tog puta ima opravdanja.
Nocu se, naravno, kao svi leceni narkomani trza, mada mnogo manje nego u pocetku. Kako su nam krenuli problemi, njegovo trzanje se blago pojacalo, ali nisam tome pridavala znacaja. Samu sebe sam uhvatila kako se trzam nocu i skrgucem zubima u nekoliko navrata. Ledja su mu u bubuljicama, mada su se znatno ocistila u poslednjih pola godine. Sve vreme se strecam, pitam se da li je mozda uzeo ili nije, mada nije imao "promenjenih stanja duha" sem gore opisanih.
Vrhunac je bio pre neki dan. Jedan prijatelj mi je javio da je jedan od "lecenih", tj. ponovo navucenih narkomana izjavio kako im se celo to raspadnuto drustvo ponovo drogira, a kako moj decko uzima povremeno.
Iskreno, ja u to ne verujem. Ni za njega, ni za jos dvojicu momaka, koji, doduse, ne zive u nasem gradu. ALi, uvek prisutna paranoja me tera da ovde pisem. Da se kontinuirano drogira, otkrila bih sigurno. Ali, kako da otkrijem da neko uzima povremeno? I ti testovi, nisam ranije ni cula da postoje. U kom vremenskom roku od poslednjeg drogiranja oni mogu da daju rezultat? Kako da znam? Verujem da je bitno na vreme shvatiti, dok ne ode predaleko. Od kako sam to cula, evo, 2 dana, nisam ni ziva ni mrtva. Da li imam razloga za sumnju? Kako da znam? Sta da radim? Nemam snage vise za ovo. Toliko sam se izmucila na pocetku naseg zabavljanja i ne mogu vise da podnesem paranoju! Koji vremenski rok treba da podje da bi se moglo reci da je se neko oporavio i da je mala sansa da ponovo uzme?! Ocajna sam. On je covek mog zivota. On je sve sto sam u zivotu zelela od jednog muskarca.
Molim vas za pomoc.