Forum za podršku u oporavku

E nakon dugo gledanja i pregledavanja foruma odlučila sam se da trebam da trazim mišljenja onih koji su u istoj ili priblizno istoj situaciji.
Na brzinu ću objasniti zašto trebam da trazim vaše mišljenje.
Zovem se Senida i sa svojim sadašnjim muzem sam 5 mjeseci u braku i prije toga 4 godine veze. Droga se heroinom od 2005 pa na ovamo sa prekidima i liječenjima.
Prošle godine je bio na detoxu pa poslije toga tri mjeseca apstinencije i ponovni padovi svaki mjesec dana dok nije počelo intenzivno uzimanje od 11 mjeseca prošle godine pa smo ja i njegovi roditelji sve to nekako na brzinu skontali pa nije dugo trajalo i otišao je na detox i sa detoxa u komunu, već je u komuni 9 dana i ide super.
Pošto sada ne znam sta bi pisala zelim samo reci da svo vrijeme koje sam s njim je i teško i bolno i ponekad neizdrzljivo, i iz nekih neobjašnjivih razloga sve to izdrzavam sa malo muke, ljubavi, vjere, nade u neke bolje dane u neku lijepu bebicu koju bi mogli jednog dana da imamo!
On zeli da se liječi zeli bolji zivot od vas trazim da mi kazete svoje mišljenje o tome kako gledate na situacije kao sto je moja. Da li je uzaludno biti u braku s nekim i boriti se za nekog ko mozda nikada neće biti izliječen...

Nije uzaludno ali je jako tesko i trebace ti puno snage. A i najveci deo borbe je na njemu. Takodje, nemoj da dozvolis sebi da se ta borba pretvori u dugogodisnju agoniju u kojoj postajes mazohista.

Ja sam sa deckom 3 godine koji je zavisnik....bilo je tu prekida, kracih i duzih.....ali sve u svemu...razumem sta hoces da kazes....moj savet ti je da ako mozes izdrzis i ako stvarno verujes da ce se promeniti...onda ostani i bori se............

To što je sada u komuni je odlična stvar,šanse postoje i dok je tako budi uz njega...kad budeš u prilici vidjeti ga ili ga čuti,trabala bi mu jasno i ozbiljno dati do znanja da ti je stalo do njega,da ga voliš...da ćeš biti uz njega ma koliko bilo teško ali,ALI SAMO POD UVJETOM DA OSTANE NA TOM PUT U KOMUNU I BORBU PRIHVATI KRAJNJE OZBILJBO.

Mislim,cetiri godine jedne veze nije malo.Mislim,za te godine da se znalo i vidjelo sve sto i danas znas.Eto,pet mjeseci braka donijelo je neku njegovu cvrstu odluku da se lijeci.To je tvoj krizni put i tvoj izbor,mislim da ti je sve odavno poznato sto se tice njegovih osobina.Mislim,ti si stigla u njegovu porodicu,a vi zajedno u jednu etapu borbe za koju ste oboje znali,da vam kad tad predstoji,individualno ili zajedno.

Da hvala vam na odgovorima stvarno mi je trebalo da mi neko nesto kaze.
Toliko toga se vrti po glavi jer odlucila sam se za brak iako sam znala već 2 godine da je u tome pa i ne mogu reci svo to vrijeme smo po bolnicama kod doktora radili testove svake sedmice nekad pozitivno nekad negativno i tako prošlo vrijeme i počeli smo se zajedno boriti i ja i on jer on je jako uporan bio i za odlazak u bolnicu i za odlazak u komunu pa je sve to opet meni dalo malo snage i volje da pokušamo ponovo sa detoksom pa na dalje liječenje u komuni.
Jer svaki dan se pitam šta ako poslije toga opet bude recidiv? Sta ako opet sve počne sta onda da li da se rastavim odmah ili da pokušamo još jednom? Šta ako poslije opet bude isto evo to me muči i zato bi voljela da razgovaram s nekim ko se mozda nalazi ako ne u istoj onda pribliznoj situaciji da mi neko kaze mišljenje.
Svejedno ja njega volim inače ne bih mogla podnijeti sve što sam do sada prošla s njim i čak se u krajnju ruku i odlučila za brak.
Ali da li uspjevaju i kolike su šanse da i on uspije.
Većina ljudi odnosno svi ovi obični ljudi su mi rekli da su rijetki ali baš rijetki koji se izliječe.
Da li ima itko ko ima iskustvo uspjeha sa jednim narkomanom odnosno da je postao bivši?
U pravoj sam depresiji!!!
Hvala još jednom na odgovorima, jedva sam čekala da dodem s posla pa da vidim da li je ko i mene pogledao!!!

Pozdrav Senida,vidi izlecenje sigurno postoji sada je sve na njemu mora da odluci sada da li vise voli heroin ili tebe sada ima priliku.Nije laka borba ali veoma ucinkovita.Ima volju i to je dobro za pocetak kada budes pricala sa njim animiraj ga da ne gubi volju.Sada je sve ali sve do njega ponavljam da sansu ima.pozz.

da nadam se da će shvatiti i da će pod milim bogom to izlječenje doći jednog dana pozdrav

Eto,pogledao je neko i tebe ,Senida.Upravo kao i ti,i ja sam reagovala kad je horizont bio zamracen i nikakvog izlaza na vidiku,a neko mi se javi na forumu,ostavi poruku,ohrabri me...
Vidi,ja mislim da je tebe sada vise uhvatila kriza radi samovanja.Nedostaje ti prisutnost tvojega covjeka,pa vise mislis,pa ima tu i uticaj sredine,okruzenja.Sve su to kusnje kroz koje ti valja prolaziti.Dobro je da radis.Dobro je da zauzmes jedan jasan stav u svojem okruzenju,jer ljudi su vrlo skloni da manipuliraju nasim emocijama,kad prolazimo kroz tesko vrijeme.A suovisnicko vrijeme,nije nimalo lako.Pozdrav.

Slazem se da nije ama baš nimalo lako. Cas mi je dobro pa zaboravim na sve mislim samo na dati trenutak onda podem razmišljati o budućnosti e onda mi stvarno nije dobro.
Hvala bogu imam posao pa je to pola dana isključeno iz mene jer okolina u kojoj sam naravno osim svekra i svekrve i mojih roditelja ne znaju kakav problem imam pa je onda tu malo spasa ne mislim samo radim ali je nocu najgore.
Al nadam se da če proći i vrijeme samovanja jel tako bit će bolje
hvala puno na podršci
imam još godinu dana izdrzati a tek je prošao mjesec i pol lječenja
bit će to dug period
hvala pozdrav