Forum za podršku u oporavku

Upoznali smo se prije 9 godina. Ja sam bila mlada, nikad ništa nisam konzumirala osim cigarete, a on na heroinu.
Svidjeli smo se jedno drugome, ali sam mu takva čista bila dosadna, pa je završio s mojom prijateljicom, sličnoj njemu.
On je s juga, a ja sa sjevera. Vratila sam se doma, ali nikada ga nisam zaboravila.
Idućih godina sam ga rijetko sretala, jer je često radio na terenu. A onda sam čula da je u komuni.
Udala sam se na sjeveru, imam dijete, ali sam se rastala.
Prošlo ljeto 2007. sreli smo se. Razgovarali smo dugo u noć.
Bio je u vjerskoj zajednici. Skoro 4 god.
Započeli smo vezu. Bilo je divno dok je trajalo, počeo me izbjegavat, jer kako kaže, jedino tako pobjeđuje osječaje koje nosi prema meni. Želi ih pobjediti jer sam rastavljena, a to mu ne dozvoljava ni vjera, ni mentalitet.
Htjela sam ga ostavit na miru, ali nisam uspjela.Nakon što sam se vratila na sjever, znala sam mu poslat poruku, nazvat ga, ali odgovori su bili rijetki. Prije tri mjeseca sam pukla i otišla dolje. Ostavio je ekipu kada me vidio i bio cijelo vrijeme sa mnom.
Na kraju mi je opet rekao da mu puno značim, ali da sam rastavljena. Dva mjeseca je vladalo zatišje. Na staru godinu me nazvao i rekao da me voli, da bi me htio vidjeti... Nazvala sam ga nekoliko puta, no razgovori se uvijek svedu na zajednicu, ekipu... Skroz prijateljski. Volim ga, iskreno. Oboje smo zaključili da se prvi put susrečemo sa tako jakim emocijama. Nikako ga ne mogu zaboravit, uskoro idem opet dolje.
Sta da radim? kako da se ponašam?
Nisam pisala detalje da previše ne dužim.
Molim vas pomozite!!!

Možda su nam ti detalji bili potrebni jer je ovako mnogo nejasnoća.............ako te zbilja voli,ne vidim razlog u tome što si razvedena...bila sam i ja u vjerskoj komuniu i niko nas nije učio da su rastavljeni neko zlo,to mi apslolutno zvuči nepoznato...da ti kažem da mu možda treba vremena...neznam...znate se dugo.
Pokušaj da nam napišeš nešto više o njegovim stavovima i razlozima koje tebi navodi.

mene bas detalji zanimaju

Sve je počelo na njegovu inicijativu, nisam željela novu vezu. Rastava je još u toku, a brak mi je bio ogromna agonija. Ispočetka me neprestano zvao, slao poruke... To je malo mjesto, pa smo vezu držali u tajnosti.
Dva tjedna, stalno smo se viđali. Na njegovo inzistiranje ja sam odgodila odlazak, kad sam se morala vratiti smislila sam na poslu izgovor da mi produže godišnji i otišla još tjedan dolje. Prvu večer sve super. Drugu večer je počeo govoriti kako je naša veza grijeh i da tako ne možemo dalje.
Često je spominjao moje dijete, kako mu je žao. Zadnju večer, prije odlaska sam ga nazvala. Rekao je da mu je teško čut moj glas jer mu je previše stalo i da tako ne može dalje. Da me mora izbjegavat jer jedino tako pobjeđuje osječaje. Da prvi puta ima tako jake osječaje.
Vratila sam se na sjever, trudila sam se da ga ne zovem i ne pišem mu poruke, ali nije mi išlo. Kada bi ga nazvala nije se javljo, na poruke bi rijetko kada dobila odgovor. Poćetkom 11. mj. se raspisao: kako mu falim, di je njegova lipota... Otišla sam dolje, na vikend, nisam mu rekla da dolazim. Kada smo se vidjeli, nije nam bilo važno što nas svi vide. Poljubio me ispred svih, neprestano ponavljao da me voli i pitao: voliš li me.
Morala sam mu obečat da ćemo se vidjeti i drugu večer. No između poljubaca je ponavljao: nemoj tako dolazit, ne igraj se osječajima... Da me voli, da sad vidi koliko me se zaželio...
Ja sam se vratila doma, koliko god sam se suzdržavala od poruka i poziva, opet nisam uspjela, a odgovori opet rijetki.
Na staru godina sam ostala paf kada sam vidjela da me on zove. Sav raznježen i slatkorječiv. Najsmješnije mi je kada mi kaže pa daj se javi koji put!
Od tada se često čujemo, ali uglavnom pričamo o njegovoj zajednici.
Uvijek pita za moje dijete, i kako ja sa bivšim.
U jednom razgovoru je spomenuo kako je daljina problem.
Muči ga to sto sam rastavljena, možda ne toliko zbog vjere, već zbog primitivnog razmišljanja.
Totalno sam zbunjena, ja se ni kao klinka nisam tako zatelebala kao sada.
HELP!

Nikakve veze sa tim nema vjera,to možeš pitat i biskupa i papu,drugo,kakva je to ljubav kad njemu bitnije šta misli komšija i rodbina od vlasititih i tvojih osječaja.....meni se čini da se on tu igra a tebe za isto "optužuje"....rado bih ti pomogla savjetom kao zrela žena ali bojim se da će te povrijediti onošto bih ti rekla.

Hvala ti Modesty!
Ne moraš se bojati da ćeš me povrijediti, preživjet ću!
Naš uži krug prijatelja zna za nas, ali nismo htjeli da cijelo selo bruji o nama. To je jako malo mjesto sa 60-ak stanovnika, primitivnog do boli. On mjesec dana prije izašao iz komune. A ja nemam običaj pričat na sva zvona, pa tako nisam ni o rastavi, osim njemu i par prijatelja.
Pa smo odlučili zadržat to za sebe i uži krug prijatelja.

Onda ću ti reći mada unapred znam da to neće popiti vodu jer ga voliš i ni malo te ne osuđujem ali ako hoćeš mišljenje,evo ti ga: muškarac koji voli,treba biti spreman za svoju drtagu učiniti daleko više...on to nije spreman sad,kad je hajomo reči najviše zagrijan za tebe(uvijek smo najzagrijaniji na početku) šta bi bilo tek posle kad ljubav pređe u mutirnu kad prođe prva zaljubljenost....imaš i djete..možda bi te ostatak života krivio,optuživao,kajao se...neznam...ali ja lično nebih bila sa takvim.....lakše reći nego uraditi,sve mi je jasno...........ja bih muškarca koji mene vodi a ne koji se premišlja,na koga drugi imaju utjecaj i PONAVLJAM TI:VJERA SA TIM NEMA VEZE to je neka njegova isprika koju ničim ne može podkrijepiti i da sam imam vremena,našla bih ti baš suprotan odlomak iz Biblije.

oprosti na greškama,pisah u brzinu.......veliki i topli pozdrav od Modesty

Istina je da ga volim, ali nisam zaluđena, pa razum jos prevladava.
Najviše me izluđuje njegova neodlučnost, Bilo bi mi puno lakse da znam na čemu sam, ali on nikako da se izjasni. Danas bi, sutra ne bi... do kada?
Potaknula si me da prelistam Bibliju, našla sam ovo:
"Tko god otpusti svoju ženu pa se oženi drugom, čini preljub. I tko se god oženi otpuštenom, čini preljub."
No ja nisam rekla da se pošto poto moram i udat.
Najviše me muči što za 10 dana idem dolje.
Frendovi mi kažu da moram imati puuuno strpljenja, razumjevanja i ljubavi prema njemu. Zar 7 mj. nije dovoljno?
Zadnji puta kad smo razgovarali bio je neodlučan, kako da se sada postavim?

Puno ti hvala Modesty!!!

Razgovaraj sa nekim "dobrim!" svećenikom ako te to pitanje muči...ja čvrsto vjerujem da je Bog ljubav i oprost,inače kako bi izvukao nas ovakve sa dna! Ima i toga da mu možda treba malo vremena,možda ali ja poznajem iz zajednice CENACOLo koja je jedna od najstrožijih zajednica gde je mušakarac pod blagoslovom sestre Elvire oženio razvedenu ženu sa djetetom.Ljubav je djelo,čin Božiji,suština Njegova i drugačije ne može biti.
Ko voli njega,čini kao što čini i On a On prihvata gršne i voli ih takve kave jesu.
Razgovaraj,razgovaraj i razgovara sa njim jer je razgovor možda i jednina spona među ljudima,što bi Meša Selimović rekao,budi iskrena u potpunosti reci šta te smeta,šta te muči bez uvijanja...prema svom nahođenju reci šta te smeta,šta možeš a šta ne možeš ALI! TO PRVA TI TREBA DA VIDIŠ SAMA SA SOBOM.
I ja sam razvedena draga i imam djete ali malo više godina od tebe,ne znam dali ću se ikad udati ali ono što znam je da nikome neću biti druga i da nikog neću čekati do kraja života.....niko toga nije vrijedan jer se kroz to iscrpljujuće čekanje stvaraju frustracije a isfrustrirana majka ne može biti baš najbolja majka.