MOJ GRIJEH
Posted: Fri Jan 18, 2008 12:17 am
Evo napokon sam i ja skupila hrabrosti i nakon 3god citanja vasih ispovijesti odlucila se i ja ukratko reci nesto o sebi mada sumljam da to ikog zanima..ne razumijem vecinu ljudi koji pisu ocito samo iz dosade ili jer ih zanima dali se mogu pucati sa subutexom,dali im je dosta 40hepova,da li ce test pokazati pozitivno ako su uzeli dop ili speed..Nemojte rusiti tudje snove i zelje ako ste vec svoje..Pocelo je to prije punih 5god,ja,ljubav mog zivota-najnjezniji decko na svijetu,i dop,zajedno u dobru i zlu..zivjeli smo zajedno,pucali se po cijele dane,on je dilao..nisam ni kuzila kolilo propadam,koliko sam smrsavila,izgubila drustvo,bila sam spremna sve napravit za taj sut..Proklet bio taj heroin,ali moram priznat tako je pasalo ne razmisljat o surovoj stvarnosti,zivjela sam za taj moj nestvarni svijet,u oblacima,daleko od ljudi i boli i stvarnog zivota..bjezala sam u onaj osjecaj da je zivot lijep,a jutra su bila teska,tih 15min dok se ne sredim cinila su mi se kao vjecnost..Moj mali svijet unistila je murja,i odlazak moje ljubavi u zatvor na 2 god,bojim se i sjetiti koliko je bilo tesko,moj povratak kuci,skidanje sa dopa i razmisljanje o njemu u zatvoru-sve se srusilo u sekundi..Majku i doktoricu sam uvjeravala da bi svi ljudi na svijetu trebali uzimati heroin,bilo bi vise srece a manje patnje,manje boli i ratova i gubitaka..Dani su prolazili u iscekivanju da se on vrati,tako sam bila tuzna i jadna,ostala sam sama na svijetu,bez i jednog od nasih brojnih prijatelja,usamljena,sa krizom u glavi i srcu..Prosle su tako 2 god ja sam krenula iz pocetka,polako,dan za danom misleci -vrijeme lijeci rane i ublazava bol..zaposlila sam se sto je bio veliki uspjeh za mene,naucila zivjeti cista,ponovno ucila da su ljudi zlocesti,da treba osjecati,boriti se,da treba plakati i smijati se i da treba samo biti uporan..i uspjela sam,,novi decko koji mi je pomogao i dokazao da ljudi mogu oprostiti i pruziti sansu..Onda je ON izasao..da bar nije tako dobar,posten i da me bar nije volio i cijenio vise nego itko ikada..Da se bar nismo sjebali,sad bi bili skupa i sretni,a ovako znamo da nikad ne smijemo biti skupa..Jos ponekad uzmem dop,sa njim..sjetim se koliko je bilo lijepo a onda bijesna uvjeravam sebe da ne smijem tako razmisljat,ne nakon svega,nakon 3god normalnog zivota,3god truda..Zelim da prodje dan da se ne sjetim starog nacina zivota i stare sebe,zelim izbrisat proslost,zelim da nikad nisam tu prokletu drogu stavila u sebe..dali cu cijeli svoj jebeni zivot zudit za tim..ili cu opet zaboravit na to i zivjeti poput ostalih zdravih ljudi..bojim se ..sretno svima..
HVALA SVIMA na dobrodoslici,ugodno sam se iznenadila!!POZDRAV!!