Forum za podršku u oporavku

Pozdrav svima! Prvi je put da trazim pomoc putem neta te ne zamjerite ako sta sturo i ne jasno izkazem. Naime, moj prijatelj je ovisnik i uistinu mi treba Vasa pomoc, savjet i putanja kojom bi krenula ka njegovom boljem sutra.(naravno zajedno s njim).
...kroz godine rata prosao je dosta nedaca i losih situacija, razdvojen je bio od roditelja te jedan vremenski period odgajao se sam. Zatim, dosle su godine pubertetskih ludorija i njemu je kao i vecini mladih u cilju je bilo probati nesto novo, biti "faca", biti cool. Poceo je pijuckati alkohol, te zapaliti (tu i tamo) po koji yoint...te na koncu zavrsio je na heroinu...da ne duzim... Bio je u komuni, strogoj zajednici za odvikavanje od ovisnosti, te je nije okoncao ali se cist vratio kuci. Sada, nakon 10 mjeseci njegovog povratka, krenuo je istim putem. Nije zavrsio fazu socijalizacije, te tesko se snalazi u novom drustvu, sutljiv je i povucen. Na sve te njegove, vjerujte mi suvisne, komplekse nadogradilo se jos dosta stvari koje ga tiste. Sjaj u njegovim ocima opet je umro...izbljedio. Na nagovor svojih roditelja i uz svu moju podrsku odlucio se za odlazak u novu zajednicu/komunu. Ostalo mi je najvise jos mjesec dana u kucnom pritvoru.
Uistinu mi je stalo do njega zato i trazim Vasu pomoc...Kako da mu pomognem, kako da ga trznem iz krize, psihicke koju sada ima...kako da ga odvratim od krive putanje koja ga vodi u propast...Uz njega sam 24 sata...iz srca ono najiskrenije zelim da bude ono sto on uistinu jeste, najvece moje blago...
Izvinite ako postoje greske u mom obrazlozenju ipak, napominjem, ja sam prvi put ovdje...hvala na razumjevanju!!!

...citala sam Vase teme; odgovore i pitanja...potrazila sam strucne pomoci isla na razgovore kod lijecnika, te bila uz njega kroz cijeli program lijecenja, raspitivala se i obnavljala znanje novim otkricima u lijecenju od ove strasnje, nezaustavljive epidemije naseg doba. ne znam sada kuda da krenem...opet iz pocetka...dosla sam u slijepu ulicu. Necu da odustanem, stalo mi je i ne zelim, te spremna sam boriti se za njega i pokoriti njegovu bolest.
On je uistinu dobrar, posten i hrabar ali mali djavo u njemu lezi i ne da mu mira...
Molim Vas...kako dalje???

TwettyMO ,

Mislim da imas pogresan pristup problemu!Tvoj prijatelj mora zeleti tvoju pomoc i podrsku da bi imala efekte svega toga sto radis za njega.I nemozes Ti "krenuti ka njegovom boljem sutra", jer to ipak mora on.Da je neka druga bolest u pitanju mozda bi i pomoglo da mu na silu das lek i tako ga ozdravis, a zavisnos ima malo drugaciju prirodu i misljenja sam da mu malo sta moze pomoci nasilni kucni pritvor, vec da bi postojao preduslov da pocne borbu sa djavolom on mora to da zeli i da ima u sebi poticaja da zeli da zivi drugacije i da krene da se menja.Komune su dobra sredina za tu vrstu menjanja, ali bez njegove zelje i motiva za tim ti mu nemozes pomoci

iskren pozdrav

Ivane,
stalo mu je do mene, to sigurno znam, i iskreno me zeli u svom zivotu u svim nedacama i svakom dobru. Podrzavam ga u dobrim odlukama, rame sam za plakanje, ruka koja mu je pruzena kada padne, noge koje ce ga cvrsto cuvati na tlu koje se moze poljuljati...ne radim to iz nekog hira ili interesa vec iz srca. On je to kako kaze "odlucio sam odlazak u zajednicu", ali vidim da mu nije stalo do sebe, ono iskreno iz srca. Samo to tek tako kaze. Ne znam kako da mu pomognem?! Postao je, opet, depresivan, povucen... Koji korak da napravim da opet dodjem do njega? Molim Vas pomozite!Ponekad mislim da ce zavrsiti i novi program, izdrzati sve ponovno,te da ce se vratiti na staro. Ne mogu ga pustiti tek tako ipak ovdje su u igri veliki osjecaji s obe strane.

za početak, pogledajte inbox!
a onda i temu Terapijske zajednice, ako je još za komunu...
pozdrav!

Da, jeste, za komunu je, ali opet kazem nije radi sebe nego radi okoline. Vjerovatno je to i najveci problem!
Hvala Vam...velika pusa od srca

...zahvaljujem se svima koji su mi pruzili ruku pomoci, savjetovali me ili samo primjetili kada sam iznijela svoj problem (i to puno znaci)... iz dosta prica i ispovijesti na ovom forumu pronasla sam svoj problem i slijedila daljnje upute u zivotu s osobom do koje mi je uistinu stalo...
Hvala Vam!!!
pusa

Zna on sta teba da napravi,zato je i depresivan,nije se lako ponovo vratiti u komunu..
Ali eto hvala Bogu postoje i druge komune ako mu se ne ide u marijanovac ponovo..
Nije ga uopste tesko poslati u komunu samo neka se javi...
A ti mu ipak daj do znanja da morra nesto napraviti i da je pred odlukom,vjeruj mi sto vise odugovlaci sve mu je gore...
pozdrav

Davore,
svjestan je odgovornosti s kojom se mora nositi. Javio se u zajednicu i odredjen mu je termin odlaska. Prirodno je da se plasi, pa covjek je. Svako ko mijenja okolinu (ne za kratak period) osjeti strah od novoga, nepoznatog. Podrsku svojih najblizih ima. Nadam se da ce proci ovaj put bez osvrtanja na proslost, da ce doci u novom stabilnijem svijetlu, te da ce ostati u pravilima normalnog zivota. Vjerujem, od srca, u njega!!!
Davore hvala ti sto si mi se javio!!!Uistinu mi mnogo znaci svaka rijec...ovdje ljudi znaju o cemu pricam i razumjevanje je nesebicno jer su svi ucesnici u zacaranom krugu!
Jos jednom, hvala svima!!!!

Ma kontam ja da se plasi,svi smo se plasili ,ali sta ces moras se boriti ...
U koju se zajednicu javio?Kad ide?