Nesto sasvim licno

[jana]

[jana]

[Boban]

Ja se nadam da ce jednom u zivotu osetiti potrebu da menja taj nacin zivota,nadam se da ce je nesto trgnuti i probuditi iz tog nistavila.Pozdarav.

[jana]

[cross]

Strpljenje.Sve ima svoje vrijeme.
U ova dva tjedna ,koliko nisam pisala ovdje,bila je kod mene tri dana.Cetvrti ,uzela je dijete i otisla opet njemu.Odlazeci,gordo je izjavila da bi prije bila u prihvatilistu za zene izlozene nasilju,nego kod mene.
Ponos.Taj gorki kamen spoticanja,radi kojega gubimo vrijeme i mnogo sansi u zivotu.

Tesko je kad shvatimo koliko licmo na svoje roditelje; htjeli mi to ili ne; nebitno koliko se trudili da ne budemo "isti" dio genetskog koda se uvjek moze procitati.

Draga Jano, svijet je saburom pokriven ili sto bi Albert reko; vrjeme je relativno.

[jana]

[feniks-2.put]

Ako me pitate sto mi je pomoglo u tim teskim godinama,koje ,evo ,traju i danas,mogu reci da je to bilo samo rad na sebi i obrazovanje.Znanje o prirodi bolesti,kako se manifestuje,sta ima za posljedicu,i sta mogu ocekivati,a sto ne.Dalje,drzanje sebe u jednom fokusu,da znam uvijek ko sam ,sto sam,zasto sam,i da napravim selekciju prioriteta uvijek i u svakom trenutku,bez obzira na izazove koje je donosio ishitreni kosmar razjarene svjetine ili izgubljenog djeteta.

Hvala Jano.

[jana]

[dita]

Jano, kako je? Ako te možda može utješiti poznajem jednu gospođu koja je bila u sličnoj situaciji kao ti. Danas njena kćerka ne živi sa svojim mužem već zajedno s djetetom živi s njom i ... pa nakon svega što su prošli moglo bi se reći da su dobro. Nas je zbližila naša suovisnička priča i pomagale smo jedna drugoj kako smo znale. Pozdrav

[darla]

procitala sam Vas post na temi ovisnici pa sam tamo i postavila pitanje da li je to istina..Znate vec sto ste tamo napisali...ja otkako ste se dopisivali sa mnom dok sam ja krizirala,citala sam vase postove ,mislim ovdje na Vasoj temi,od pocetka pa do sada..jesu li sada kcerka i unuka s Vama? (to sam zakljucila iz onog posta,gdje sam i pitala da li je to istina)
Ja Vam sve najbolje zelim,iskreno par puta sam zaplakala citajuci ovu Vasu ispovijest..Ja sam (bila) narkomanka 5 godina,prosle godine mi je mama umrla..Sad shvacam sto sam propustila,neopisivo mi je zao..svaki njen pokusaj da mi pomogne ja sam gledala kao napad na sebe,reagirala slicno kao Vasa kcer..udaljivala se od mame, a jedina mi je zeljela dobro,ali ne ,ja sam isla kod decka, jer tamo sam "zasticena" ,tamo se mogu drogirati..Nazalost, ja vise ne mogu ispraviti svoje greske,sad kad znam sve,kad su mi stvari kristalno jasne,mogu se samo nadati da ima Boga pa da moja mama zna koliko mi je zao..nikad joj nisam stigla reci..Nadam se da Vam se dijete vratilo,iz onog posta vidim da nije bas sve kako treba, ali ja cu se nocas pomoliti da bude..i da ona shvati koliko ju volite a koliko ju muz vuce prema dnu..