IGLOMANIJA - the story?
Posted: Wed Sep 26, 2007 11:36 am
Dan prvi
Pronaci neki semem.... atom smisla, i početi od toga učiti........
Hajde uzmi me sa sobom uradi mi sve što znaš..........mmhm, Gracija
Libido? „Sublimacija“ grozna riječ
BOLEST ima li ičeg izvan bolesti, zatrovan ovim, onim, 'ko mi garntira ikakvu čistoču...
NEIZLJEČIV? Od rođenja, e pa šta?
Dugo sam miješao san i javu, spavao kad je trebalo biti budan, budio se kad je trebalo spavati.... xanax, helex, dva , šest, tabla... bježao, tražio strankinju sa licem sreće, plašio se svjetla.....i gutao noć....
Bijeg je stanje uma ili bolje neuma, luka bez mora...
Sjećam se jednog jutra, nedefinirana europska metropola, grad crvenih ulica, lica i priča, sjećam se svjetla , ja i Brat izlazimo iz rupe, kristalna ljubav kola venama, najljepše žene se slijevaju u grad, ta savršena iluzija da ljepota postoji i da je nadohvat ruke, nada, privid , šta ti ja znam, lijepo je biti mlad i blesav, pazi blesav ne glup, i na trajnom dopustu....
Ako želiš da mijenjaš ljude ne odmeći se; koga? što? Johnny brate imao si muda i da sam sebe posereš u usta.....
teško je nakon orgije, netko uvijek mora počistit ali pusti sad lezi i poljubi me, dvije očajne prilike u mraku jedne sobe više su nego što bi ON mogao podnijet, i baš nas briga jer na kraju ne može nam otet san, samo mi možemo ugasiti svjetlo i upaliti... brate tesla hvala... mrak..................
a ONE? Samo taština, taština, taština.... zamka u koju obožavamo upasti, najlakši način da ne misliš na koliko se mrziš je uvjeriti se da nekoga voliš, pomak jači od gudre brate, žene...
Utopiti se u neku bujnu kosu to bi bilo rješenje večeras, već sam skoro trijezan a ovi pilsevi ionako odavno više ne daju željeni efekt...
a evo naprimjer jednom sam umro i ništa, sve je opet bilo isto kad sam se vratio, sve je bilo tu, sve ovce na broju, svi moroni u stroju, i samo neki smijeh iznutra, u sebi gram života i sedamdeset kila smijeha....
One dolaze u stihijama, naizgled umiljate, ponekad lujke, ponekad majke, neodoljivi polovi nekog kozmičkog magneta u kome nema nekog uzvišenog smisla, samo principi fizike... i kemije....
A sutra mi dolazi brat, bit će lakše, bar na tren preživjeti u ovome gradu, sačuvati oštricu, ne otupiti u unutarnjem egzilu, bit će ugodnije biti sam u dvoje....
Pronaci neki semem.... atom smisla, i početi od toga učiti........
Hajde uzmi me sa sobom uradi mi sve što znaš..........mmhm, Gracija
Libido? „Sublimacija“ grozna riječ
BOLEST ima li ičeg izvan bolesti, zatrovan ovim, onim, 'ko mi garntira ikakvu čistoču...
NEIZLJEČIV? Od rođenja, e pa šta?
Dugo sam miješao san i javu, spavao kad je trebalo biti budan, budio se kad je trebalo spavati.... xanax, helex, dva , šest, tabla... bježao, tražio strankinju sa licem sreće, plašio se svjetla.....i gutao noć....
Bijeg je stanje uma ili bolje neuma, luka bez mora...
Sjećam se jednog jutra, nedefinirana europska metropola, grad crvenih ulica, lica i priča, sjećam se svjetla , ja i Brat izlazimo iz rupe, kristalna ljubav kola venama, najljepše žene se slijevaju u grad, ta savršena iluzija da ljepota postoji i da je nadohvat ruke, nada, privid , šta ti ja znam, lijepo je biti mlad i blesav, pazi blesav ne glup, i na trajnom dopustu....
Ako želiš da mijenjaš ljude ne odmeći se; koga? što? Johnny brate imao si muda i da sam sebe posereš u usta.....
teško je nakon orgije, netko uvijek mora počistit ali pusti sad lezi i poljubi me, dvije očajne prilike u mraku jedne sobe više su nego što bi ON mogao podnijet, i baš nas briga jer na kraju ne može nam otet san, samo mi možemo ugasiti svjetlo i upaliti... brate tesla hvala... mrak..................
a ONE? Samo taština, taština, taština.... zamka u koju obožavamo upasti, najlakši način da ne misliš na koliko se mrziš je uvjeriti se da nekoga voliš, pomak jači od gudre brate, žene...
Utopiti se u neku bujnu kosu to bi bilo rješenje večeras, već sam skoro trijezan a ovi pilsevi ionako odavno više ne daju željeni efekt...
a evo naprimjer jednom sam umro i ništa, sve je opet bilo isto kad sam se vratio, sve je bilo tu, sve ovce na broju, svi moroni u stroju, i samo neki smijeh iznutra, u sebi gram života i sedamdeset kila smijeha....
One dolaze u stihijama, naizgled umiljate, ponekad lujke, ponekad majke, neodoljivi polovi nekog kozmičkog magneta u kome nema nekog uzvišenog smisla, samo principi fizike... i kemije....
A sutra mi dolazi brat, bit će lakše, bar na tren preživjeti u ovome gradu, sačuvati oštricu, ne otupiti u unutarnjem egzilu, bit će ugodnije biti sam u dvoje....
možda malooo... 