Forum za podršku u oporavku

Evo i ja se odavno spremam da napisem svoju ispovjest ali nikako da ufatim vremena,ali kako vidim da dosta vas pise iz djelova slijedicu vas primjer..
Evo bas danas dok sam nesto radio u gradu slucajno sam se nasao na jednom mjestu koje me podsjetilo na one stare dane dok sam drogiran lutao gradom i bilo mi svejedno gdje cu poci,i bas na tom mjestu (samo prije par godina)cuo bi iza sebe prolaznike kako govore vidi ovog narkomana,samo sto nije umro,fuj gadi mi se kako izgleda.Da sam te rijeci cuo kad sam tek pocinjao da se drogiram,vjerovatno bi se okrenuo i napao ih,ali u zadnje vrijeme vise nisam imao snage da se obazirem na to.Vise mi nije bilo bitno sta ce ko reci,nije mi se dalo svadati,nije mi se dalo ziviti..Uh sav se najezim kad se toga sjetim,jutros sam sjeo blizu tog mjesta narucio kafu i proveo neko vrijeme u tisini i nekom cudnom raspolozenju dok sam se prisjecao na sve to.Drugacije je to kad posmatras danas kad si van toga ali znam koliko ih jos danas ima u istom problemu u kojem sam ja bio i kako se osjecaju ovo jutro hodajuci okolo slusajuci price koje se govore o njima a svjesni da je sve istina...Zato najvise zelim da napisem svoju pricu,mozda je neko od vas i procita i dobije makar malo nade da izlaz postoji..I ne samo to mozda po prvi put odluci da napravi nesto od svog propalog zivota!Moja prica.......
MIslio sam da je rat nesto sto je najgore sto mi se moze desiti jer mi je uzeo najbolje godine zivota i nisam prozivio nista,ostavio je u meni oziljke i sjecanja na poginule drugove kojih vise nema i patnje koje smo prosli..Mislio sam da je to najgore iskustvo u mom zivotu nesto sto je najuzasnije sto sam ikakda dozivio i sto cu doziviti,ali sam se prevario jer odmah poslije toga u moj zivot je uslo nesto opasno isto toliko koliko i sam rat,u moj zivot dosla je Droga..
Necu sad pricati kako sam pocinjao od trave i sve to, da nebih puno duzio reci cu da sam imao 16 ili 17 kad sam probao heroin..Sjecam se dobro kako se to desilo u liftu sam izvukao cizu i cekao da vidim sta ce mi se desiti..Svidilo mi se..Smrkao nisam puno jer sam poslije tri cetri mj. podigao sebi toleranciju i nisam mogao vise da se puknem od pola panja,nego mi je trebao citav,a drug i ja smo imali samo jedan panj.Normalno tu se nekako nasao i neki iskusniji narkoman koji nam je rekao kako to mozemo uzeti a da nas obojicu pukne,rjesenje je bila igla.Pristali smo bez puno ubjedivanja..Pruzio sam ruku i zatvorio oci jer sam se bojao bjelog mantila a kamoli igle,ali nije bilo tako strasno ustvari cim mi je izvadio spricu iz ruke bilo je super..Nastavicu kasnije moram ici

Od tog dana sam poceo da se fiksam svaki dan i jedno vrijeme sam uspjevao da sakrijem svima oko sebe sta se sa mnom desava..Pocele su krize,budio bi se los u bolovima i nervozan.Svoje bih lagao da sam bolestan i se ne osjecam dobro..Ali kako je vrijeme prolazilo moja ovisnost se nije mogla vise prikrivati jer je postalo ocigledno da se samnom nesto desava i da iz dana u dan sve vise propadam..Ipak ja sam se trudio da mi nenadu pribor i sakrivao ruke koje su bile izbusene i otecene..Vrhunac je dosao kada sam pao u over i tada se sve saznalo,saznali su svi:roditelji,komsije.Jedino cega se sjecam je da sam se pukao i legao u krevet sa cigarom u stima ,slijedeca scena ja u hitnoj.Cuju se rotacije i vidim staru kako place i opet se gubim,.Odmah sutra ujutro sam uzeo heroin i tada sam shvatio da sam stvarno duboko zaglibio i da sam postao narkoman koji nemoze bez droge..Bilo je vec kasno jer nisam mogao da se skinem,a nisam imao ni neku veliku zelju ni da to pokusam..Kako je vrijeme prolazilo ta zelja da se skinem je bila sve manja a zelja za drogom sve veca,poceo sam da nizem poraze jedan za drugim.

Nisam uspjevao da se skinem iako mi je vise stvarno bilo dosta svega.Pokusavao sam skidanja kuci i svaki put bi propalo,nekada bi se cak i skinuo ali cim bi izasao iz kuce ponovo bi poceo po starom..Bolnice isto tako ili bi napustio ili bi se nakon izlaska ponovo navukao..
1999 su mi ustanovili hepatitis b i proveo sam mjesec dana u bolnici cist.
Odmah po izlasku iz bolnice imao sam plan :otici na more i skoloniti se od svega ,pa kad se vratim ,pronaci neki posao,djevojku,osmisliti sebi zivot.
Poslije dva dana na moru sam zavrsio u zatvoru u Splitu-bilicama,nakon cega sam odmah protjeran iz hrvatske .Opet moj grad opet isto drustvo,opet isti zacarani krug,opet navucen!
Mislim da je 2000 bila godina u kojoj sam najvise propao,sveo sam se na 58 kila i po licu sam imao cireve ili bolje receno kraste tako odvratne da sam se sam sebi gadio.Vise mi nije bilo bitno nista drugo osim droge,vise se nisam krio svi su vec uveliko znali da se drogiram i izbjegavali da me sretnu.Moj se zivot bukvalno sveo na trazenje nacina da se puknem.
Kako vise nisam birao nacina da dodem do para opet sam zaglavio u zatvoru i ostao tamo 8 mj.!Pogodite sta sam prvo uradio kada sam izasao:pukao se!
U meduvremenu u zatvoru sam saznao da sam dobio i hepatitis c ali mi nije bilo bitno sto ga imam jer je zelja za drogom bila jaca..

2001.godine mislim da sam na trenutak skroz izgubio razum i poludio,jer stvarno nisam mogao da razmisljam suvislo cak sam u krizi imao neke halucinacije od kojih sam malo prolupao.Zavrsio sam na psihijatriji ali sam nekako uspio izaci od tamo nakljukan svim i svacim bez imalo zdravog razuma.
Cim sam uspio da se dokopam ulice nabavio sam dop i opet krenuo da nadem jos i jos i jos.Imao sam namjeru da se tako ubijem,da uzmem preveliku dozu zaspem i neprobudim se,.To mi se cinilo kao najbolja smrt..
Sreca da sam bio u toliko jadnom stanju da vise nisam mogao ni pare da napravim .
Odlucio sam da cu se baciti sa balkona,prvi put sam presao preko ograde ali nisam smjeo da se bacim.Drugi put kasno navece sam neko vrijeme isto tako presao ogradu i nagovarao sam sebe da skocim ali je strah ponovo pobjedio i odustao sam.Treci put je bilo vec malo ozbiljnije jer su me stari i jos jedan komsija oborili na pod od balkona dok nije dosla policija i sprijecili me da se bacim,moguce da bi tad to i uradio.Skupilo se pola ulice da gleda tu scenu i sad me stid kad na to pomislim..

Htio sam da prekinem tu patnju i agoniju kroz koju prolazim ali nisam znao kako..U jednom momentu sam odlucio da sebi prerezem vene sto sam i napravio tako sto sam usao u vc i zakljucao se te uzeo zilet i povukao po jednoj ruci krv je siknula,pa po drugoj..
Nista stavili su mi peskire na ruke i odveli me do bolnice gdje su me dobro zasili i vratili kuci..
Nastavicu sutra....

Huh, izgleda da je juce bio svima dan D....

Davora sam upoznao dok smo bili u Retu, on u Hrvatskoj ja u Srbiji, prijateljstvo je nastavljeno i po izlasku i mada sam ovu pricu znao delimicno i od ranije, opet sam bio ganut i potresen citajuci ovu pricu o njegovom zivotu...Samo nastavi sa pisanjem, verujem da ce mnogi biti ohrabreni...

okrutna istina, bez imalo sarma i dizanje ode dopu

:smt023

Hvala na ohrenjima .