La vita e bella
Posted: Mon Feb 19, 2007 10:20 pm
Evo da i ja napokon započnem pisati svoju ispovijest, ugledajući se na Vas, hrabre koji ste to već „obavili“. Prvo, nisam baš vješta u pisanju, pa unaprijed isprike zbog mogućih grešaka i nerazumljivosti. A sad, vraćam se u prošlost....
Imam 12 godina i upravo sam dobila putovanje na informatički tečaj na Bjelolasicu...
Došli smo tamo, smjestili su nas u sobe. Prva misao mi je bila o tome kako je zapravo sve lijepo i mirno, s predivnom prirodom, drvećem i kako ću sutra jahati konja kojega sam uočila kroz prozor hotelske sobe. Svježi zrak, baš je bilo super spavati uz otvoreni prozor... Sutradan smo imali ujutro taj tečaj na kojem smo radili sve što sam već znala (ništa nova), a nakon ručka u dva, izlet u šumu i piknik večeru. Bila sam fascinirana šumom, piknik je bio super. Kad smo se počeli vraćati već je bio polumrak. Ja sam, naravno, zaostajala za grupom... Tipično za mene! Kod mene je uvijek sve bilo laaagaanooo, poolaaakooo... Imali smo dva vodiča. Pošto je ovog drugog „bilo strah da ne zalutam“ on je išao sa mnom.. Predložio je da bi mogli otići i vidjeti još neku jamu... Meni su do tada jedine brige bile što obući i koju ocjenu dobiti u školi. Pristala sam, što sam ja znala?! Otišli smo u šumu, gdje me pritisnuo o drvo, opalio par puta po glavi i... silovao me... To mi je ujedno bio i prvi put... Boljelo me, vikala sam ali nitko nije čuo moje vapaje, sve se izgubilo u toj mračnoj šumi... Stabla su nijemi svjedoci koji neće reći nikome što se dogodilo...tako mlada... sve mi je uzeo...i vedrinu i smisao i volju i radost... tu noć sam postala svoja vlastita crna sjena, svoj neprijatelj i svoj krvnik... Nikome nisam rekla što se dogodilo, samo sam došla u sobu i sa svom odjećom pod tuš-toliko vruće koliko sam mogla podnijet, ali nije bilo od pomoći... Tog čovjeka sam morala gledati još dva dana... Vratila sam se kući drugačija, blijeda, neispavana... mami sam se izvukla na umor... Ona nikad nije saznala stvari o meni... Još dok sam mala bila liječila je svoje frustracije na meni-zato sad i patim od klaustrofobije. Zatvarala bi me u smočnicu bez svjetla preko noći...tamo nisam mola spavati-grebla bi i lupala po vratima, ali sam bila zatočena... I tukla me jako često sa svim i svačim... uvijek sam bila u modricama... Moja mama ni dan danas ne zna skoro ništa... Taj prvi put sam ostala trudna- znala sam jer mi je kasnila, a dobila sam je s 11 godina i od tada je redovita... Skompala sam se s lokalnim dilerima i narkomanima...i tada sam prvi put uzela šut ex-a i popila tko zna koliko kontracepcijskih tableta i pobacila... Ubila svoje vlastito dijete-dio mene! Nakon toga, nastavila sam uzimati sve i svašta i tonuti dan za danom... to be continued…
Imam 12 godina i upravo sam dobila putovanje na informatički tečaj na Bjelolasicu...
Došli smo tamo, smjestili su nas u sobe. Prva misao mi je bila o tome kako je zapravo sve lijepo i mirno, s predivnom prirodom, drvećem i kako ću sutra jahati konja kojega sam uočila kroz prozor hotelske sobe. Svježi zrak, baš je bilo super spavati uz otvoreni prozor... Sutradan smo imali ujutro taj tečaj na kojem smo radili sve što sam već znala (ništa nova), a nakon ručka u dva, izlet u šumu i piknik večeru. Bila sam fascinirana šumom, piknik je bio super. Kad smo se počeli vraćati već je bio polumrak. Ja sam, naravno, zaostajala za grupom... Tipično za mene! Kod mene je uvijek sve bilo laaagaanooo, poolaaakooo... Imali smo dva vodiča. Pošto je ovog drugog „bilo strah da ne zalutam“ on je išao sa mnom.. Predložio je da bi mogli otići i vidjeti još neku jamu... Meni su do tada jedine brige bile što obući i koju ocjenu dobiti u školi. Pristala sam, što sam ja znala?! Otišli smo u šumu, gdje me pritisnuo o drvo, opalio par puta po glavi i... silovao me... To mi je ujedno bio i prvi put... Boljelo me, vikala sam ali nitko nije čuo moje vapaje, sve se izgubilo u toj mračnoj šumi... Stabla su nijemi svjedoci koji neće reći nikome što se dogodilo...tako mlada... sve mi je uzeo...i vedrinu i smisao i volju i radost... tu noć sam postala svoja vlastita crna sjena, svoj neprijatelj i svoj krvnik... Nikome nisam rekla što se dogodilo, samo sam došla u sobu i sa svom odjećom pod tuš-toliko vruće koliko sam mogla podnijet, ali nije bilo od pomoći... Tog čovjeka sam morala gledati još dva dana... Vratila sam se kući drugačija, blijeda, neispavana... mami sam se izvukla na umor... Ona nikad nije saznala stvari o meni... Još dok sam mala bila liječila je svoje frustracije na meni-zato sad i patim od klaustrofobije. Zatvarala bi me u smočnicu bez svjetla preko noći...tamo nisam mola spavati-grebla bi i lupala po vratima, ali sam bila zatočena... I tukla me jako često sa svim i svačim... uvijek sam bila u modricama... Moja mama ni dan danas ne zna skoro ništa... Taj prvi put sam ostala trudna- znala sam jer mi je kasnila, a dobila sam je s 11 godina i od tada je redovita... Skompala sam se s lokalnim dilerima i narkomanima...i tada sam prvi put uzela šut ex-a i popila tko zna koliko kontracepcijskih tableta i pobacila... Ubila svoje vlastito dijete-dio mene! Nakon toga, nastavila sam uzimati sve i svašta i tonuti dan za danom... to be continued…