Forum za podršku u oporavku

citala sam one nase pjesmice,ispovjesti po ko zna koji put...i danas za ruckom se iz cista mira rasplacem,dan predivan,ja to ne vidim,ocu da umrem...ne mogu ovako vise da zivim.sve mi je jedno...idem ujutru na posao,a histerija me vata od ljdi glupavih,laznih osmjeha,komentara kako si lijepa i pametna...ma jebite se svi,izvinite sto psujem-dusa mi je otrovana,nista mi vise nije lijepo,ni smijesno...moji pozajmljuju kes da mi ugrade implant,a mene i za to zabolje...ne treba mi,ne treba mi nista...ako cu ovako prazno da zivim do kraja zivota,bolje da zavrsim sad,da postedim moje bola i patnje,da zauvjek odmorim...umorila sam se od svega...ne znam dal me iko shvata,suze i dalj liju...zasto-ne znam?rasplace me svaka sitnica,a nekad sam bila jaka,nista me nije moglo taci...bojim se sebe same..svog mozga..ne mogu vise ovako da zivim.

razmisljam da odem u neku komunu.znam sta je u sustinin problem,dva mjeseca sam cista,sad vec tri i mislila sam,tj.bila sam ubijedjena da cu ja za mjesec dana biti super...da meni nije potrebno to na duze staze...e to me je razocaralo,dotuklo-sto danas i posle tri mjeseca padam u depresiju ,placem,ocu da se ubijem...itd.a bude dana kad je sve super,kao da nikad problem nisam imala...

Draga rajouno, umjesto New Topic, klikni na New Post. Sve teme koje si započela ću zaključati.