Forum za podršku u oporavku

Evo vec par dana gledam ovaj forum i citam i citam i citam...
I svaka cast na forumu!!!
I cak sam postala par komentara, ali neugodno mi je bilo ista pisat, a da se prvo ne predstavim...
Pa, sta da kazem o sebi?
Imam 21 godinu, studiram, povremeno radim kao manekenka kad mi frend sredi da nosim neke krpice prek veze, ponekad subotom u kaficu...itd...
Nikada nisam presla na teze droge... Uglavnom do nedavno sam konstantno gutala bonkase, pusila travu, shit, nekada sam znala od frendice(bila je tada na praksi u apoteci, zavrsavala farmaciju) dobit par kutija praxitena ili xanaxa...
Uglavnom uvijek sam imala izgovore samoj sebi:
danas sam zivcana trebam par praksica ili se naduvat...
ili ono sva sam nikakva, pospana, malo spida ne bi stetilo...
ili prezderala sam se... trbam malo spida ili pol bombice....
(inace sam i anoreksicna, ali necu o tome....)
itd... valjda znate sve te lazi samoj sebi...
Onda sam se jedan dan srusila kod sefice, mislim da je bila subota navecer. To sam popodne bila smrknula spid sa frendicom (vec smo neko vrijeme vjerovale da je neke predmete za faks jedino moguce uciti pod spidom, a u pon smo imale kolokvij-i mislite da sam ista naucila looool), a nisam nista jela ni pila vode cijeli dan... Kad sam se osvijestila rekla mi je sefica da moram paziti na sebe i jesti redovno i dodala mi casu vode sa secerom....
mislila je da mi je samo pao secer, mozda i je??...
Ma nebi ona nista ni napravila ni da zna da povremeno smrknem stvarno je zlatna, ali bi mi bilo neugodno da zna...
U svakom slucaju, zakljucila sam da treba nesto promijeniti u mom zivotu iako sam imala slicnih situacija i prije, ali me nisu bas dirale....
(mozda zato sto je bilo pred seficom... u njoj sam uvijek vidila uzor, pocela je zarađivat kao manekenka bas kao i ja, kasnije je otvorila kafic i kupila stan, a nakon toga se ponovno okrenula fakultetu i na kraju magistrirala prije godinu dana, morate imati na umu da se u međuvremenu razvela od muza, jer ju je maltretirao)
Uglavnom se sad pokusavam okaniti tih stvari, iako se osjecam slabom i potpuno bez energije i praznom i nekako mi se sve cini besmislenim i dosadnim ili sam pak zivcana, pa me roditelji uspiju natjerat da se nazderem, pa onda idem povracati sta sam pojela, jer mi se to gadi...
Kako da kazem....fali mi neki razlog da se ujutro dignem iz kreveta ili pak sazalim sta sam se uopce digla iz kreveta....

mozda jos nesto napisem....
SLOBODNO KOMENTIRAJTE, ZANIMA JU ME VASA MISLJENJA!!!!

Dobro došla...

Moje mišljenje da si skoro pa sama sebi već dala monoge odgovore u svom predstavljanju!
Mlada si,vjerojatno lijepa,studiraš,radiš...
To su činjenice...
Ja sam jedna od onih koja isto nikad nije prešla na "teže" droge,i jedna sam od onih koja je isto tako govorila...
No s moralnom sigurnošću ti sad tvrdim da mi "teže" droge nisu ni trebale i ove su mi dovoljno sjebale život!

Očito kad si tu došla da ti je bar neka vrsta pomoći i potrebna...
No mislim da si i sama svjesna da trebaš pomoć...prvo zbog tih "povraćanja" a drugo ne zajebavaj se s tim kemijama...sprži te to u sekundi...a i navučeš se na ta sranja ko budala za kratko...

...zašto ne odeš s nekim porazgovarati-nekom stručnom osobom...
Razmisli-možda bi ti dobro došlo...


pozzz...

MISLIM DA JE J. U PRAVU.AKO SI IOLE SHVATILA RIZIK TE HEMIJE PODHITNO SE BACI RESAVANJA PROBLEMA SA ANOREKSIJOM.NIJE NI MALO NAJVNO.I TU JE ZIVOT U OPASNOSTI,MOZDA CAK I BRZIM TOKOM NEGO STO MISLIMO.PODHITNO KOD LEKARA!!!!!

Hvala na podrsci.
Danas sam ujutro skupila snage baciti u smece zadnjia dva bombona koja sam imala.... pomislih steta, mozda jos koji put da progutam, ili nek ostane ako zatreba, ali nekako sam skupila snage... bolje da je u smecu nego u meni.... Tako da, sta se tice toga mislim da idem u dobrom smjeru, mali je to korak, stvarno mizerno malen, ali je korak unaprijed.
Mislim da mi najvise fali malo spida ujutro.
Roditelji mi nekim cudom i dalje nista ne znaju o ovome.
Na svu srecu ili na nesrecu...
Inace onaj incident u kaficu o kojem sam vam pisala je bio prije dva i pol mjeseca, od tada sam se dvaput nasmrkala spida i jedamput bombon, trave vise puta, racunajte s time da sam prosli mjesec samo popusila par frula, od ostalog bas nista, osim par tableta za smirenje... Znam da nisam neki karakter, ali je pocetak!
Fakat mi je problem sto frendice oko mene ne shvacaju moj problem, ocu reci njima je to i dalje nesto bezazlezno i zabavno.
sada kada se trudim prestati tek shvacam koliko sam ovisna.
Lako je misliti "mogu bilo kada prestati, ali trenutacno ne zelim", ali tesko je prestati...stvarno tesko.
Svaka cast onome koji uspije!!!

Sta se tice ane...ne ide mi tako dobro(ako se ovo gore moze nazvat dobro) Sta da kazem, hvala na savijetu Josephine i Lilu, ali mislim da ne mogu potraziti ljecnicku pomoc, strah me je da mi starci ne saznaju.
Kada je mama prije dvije godine saznala za to zamalo ju je ubilo.
Ukratko prije negdje tri godine sam pocela primjecivat da mozda imam problema sa anoreksijom, prije dvije godine sam pocela sa ekstremnim dijetama (uglavnom su se sastojale od toga da se obljevam vodom i pijem vitamine cijeli dan da ne osjecam glad, ako to nebi djelovalo, znala sam i gutat vatu)
BILA SAM BLESAVA i to sam platila, sa zacepljenjem crijeva, drenazom i dva tjedna u bolnici....
Majka je bila izvan sebe, samo je sutila i plakala i pitala zasto?zasto?zasto?....
Nakon toga su sljedili psiholozi, psihijatri, nutricionisti, mjesecima.
Ustanovili su da imam bulimoreksiju (kombinaciju bulimije i anoreksije), trebala sam ostati jos u bolnici, ali je stari zbog majcinog stanja dogovorio da me puste ranije.... Sjecam se kako mi je bilo drago kada sam dosla kuci. Urlanje tih silnih doktora na mene mi se duboko usjeklo u sjecanje...
S vremenom sam i roditelje uvijerila da opet zdravo jedem, majka je opet postala sretna, a ja sam postala vrhunski majstor u prikrivanju svoje bolesti.
Od tada svaki dan idem 3-4 puta do frizidera, i kvazi nesto nosim da jedem u sobu. Uvijek sat vremena jedem juhu ili kasnim na rucak i veceru, tako da sama ostanem za stolom, pa hitim hranu. Naravno kadkada i moram pojesti nesto, no uvijek su tu laksativi i voce....
Ako stara sazna i nesto joj se desi nikada si ne bi oprostila...
Osim toga, ono sto je mnozda najgore, ja sam sretna kad smrsavim makar cetvrt kile, ja sam presretna!!!-znam, mislite da prvo moram na psihijatriju, pa onda sve ostao...
Znam da je to lose, ali sta cu, tako se tesko promijenit...
I shvacam da ako nastavim sa ovim, da ce me ubiti, kad tad, ali nemam snage...
Mislim da je problem sta sam jedan porok pokusala zamijeniti drugim, sad ih imam oba dva...
Cijelo vrijeme si ponavljam: JA VOLIM SEBE, JE VOLIM SEBE, SAMA SEBE NECU UBIJATI...i sve krene dobro, nemam potrebu za nicim od kemije, i onda stanem pred spiglo i PUF!!!
Kako sam debela, kako sam ruzna, ode razum u ku*ac i odem po nesto za "smirenje" ili mrsavljenje...
ah...
realno gledajuci, oba problema i ovisnost i anoreksija imaju jednu prekrasnu stvar:
DA SAM SE SAMA, SVOJIM ZNANJEM I SVOJOM VOLJOM UVALILA U TO (nitko me nije filao niti vatom niti bombonima, vec sama sam uzela ne gledajuci dugorocne posljedice), A AKO SAM IMALA TOLIKU MOC NAD SOBOM DA SAM MOGLA NAPRAVITI OVO OD SVOGA ZIVOTA, ONDA IMAM I MOC DA DOVEDEM SVOJ ZIVOT U RED!!!!

Cao Valeria!
Vidim da si nova ovdje kao i ja,pa pretpostavljam da je svaka rijec podrske dobrodosla...citala sam tvoju ispovijest i neki dijelovi strasno podsjecaju na momente koje sam i sama imala..npr:ono trazenje izgovora da bih popila tabletu za smirenje,kao nervozna sam,napeta itd.Ja sam ih gutala kao pez bombone,godinama,pa sam ih mijesala sa alkoholom..uz sve to sam konzumirala razne droge i tako postala ovisna o kokainu-od kojeg se trenutno lijecim...Speed sam jedno vrijeme jako cesto uzimala i to je bar za mene NAJODVRATNIJA DROGA...onaj osjecaj kad te spusta,tijelo ti spava i premoren si a srce lupa kao ludo,znojis se pa ti hladno i trese te groznica,gladan si a ne mozes da jedes jer imas osjecaj da ti je kamen u zelucu..ma fuj,odvratno...
Sto se tice doktora,mislim da su ti oni neophodni,jer uzrok svih tvojih problema je vjerovatno u tvojoj glavi i sto prije ga otkrijes lakse ces se znati izboriti s tim...nadji dobrog neuropsihijatra(ja posjecujem 2 trenutno plus psihologa)i otvori se bar njemu,reci sve,vjeruj mi bice ti lakse...
Uglavnom zelim ti da budes jaka i da uspijes...
SRETNO

Hvala na podrsci C baby,
jako mi je drago da me netko razumije.
Stvarno cu razmisliti da posjetim nekog strucnjaka,
moram samo smisliti kako da majka ne sazna za to.
Mozda odem do bivseg psihijatra i psihologa...
(mozda se i otvorim ocu ili ujaku, oba su razumne osobe i ne bi rekli majci, jer znaju kako je senzibilna)
Dobro, jako dobro cu promisliti sta cu dalje....

Jos jednom hvala puno!
i jedna velika pusa svima!

ne znam kako da ti pomognem ili utesim, ali SKROZ TE RAZUMEM, jer ja sam isto bila anorexicna.. sta da ti kazem, ako nekad osecas potrebu da pricas o tome slobodno mi posalji pp.
veliki pozdrav

cocaine baby, totalno se slazem sa tobom oko speeda. Ustvari, meni se speed svidja (spika, cistina uma, imam osecaj da na svako pitanje imam dobar odgovor....), ali sam jednom (pre par godina) povezao deset dana i umalo nisam zavrsio u nekoj neuropsihijatriji gde su oni najveci ludaci. Jezivo!!! Tripovao sam demone i ostala sranja, bio sam neiskusan, nisam znao da trba da se spustim, od tada sam vrlo oprezan, jedan dan u mesecu je OK. Bas nedavno sam povezao dva dana i opet slicna paranoja, kakav Las Vegas, ovo je mnogo strasnije...

hvala puno na podrsci cure, nazalost nisam mogla ranije odgovoriti jer sam zavrsila u bolnici...
one noci kada mi je brat upao na account, lovila sam ga po kuci, pa sam pala, pa mi je popustio kraljeznjak, pa zavrsila u bolnici....
nemogu bas dugo biti na netu, tesko mi je sjedit...
idem malo prileci, pusa svima

Baš mi je žao što ti se to desilo valeria
Čuvaj se...

Zato ima negdje u obavještenjima poruka da se UVIJEK ODJAVITE KAD NAPUŠTATE FORUM.