ovo je sve sto ima da se kaze...hvala ti sto si me razumela.Jednom sam neletila na neki njemacki ili austrijski sajt koji je bas posvecen ovisnosti o prehrani, bulimiji i anoreksiji i vidjela sam kako se te cure, mlade, djeca covjece muce i pate, bore s hranom, s povracanjem ili susdrzavanjem o hrani. I vidjela sam mnoge slicnosti s nama, ovisnicima o drogama. One se izrazavaju nasim govorom, spominju i imaju recidive, odlaze u bolnice, na terapije, kod psihologa itd. No, smatram da za one koji su stvarno bulimicari ili anoreksicari je jos veci problem pobijediti ovisnost jer gdje god se okrenes je hrana, pekare, restorani, standovi, ducani, Mc`Donaldsi itd. I probala sam si zamisliti kako bi meni ili nama tesko bilo kad bi svugdje oko mene droga bila dostupna? Problem bi bio znatno veci, nazalost.
sunrise svidja mi se tvoj predlog. istina bice nam lakse u dvoje, a da znas malo si me pokrenula...a i ja sam se od sinoc ponovo nakostresila da krenem ponovo sa borbom, pa videcemo...
i super su ti ove stavke, a sto se tice voca, moj predlog ti je da na primer, ujutru uzmes 2-3 vocke, stavis ih u sokovnik, napravis sok od toga, i ti si mirna za ceo dan si uzela odredjen broj vitamina. mislim da je tako lakse, i nece ti biti tesko.
lakše je neke stvari u društvu radit. ja nemam problema s voćem, meni je problem kako naučiti drugačije pokazivat emocije, a ne hvatat se frižidera. onaj tvoj post sunrise na općim diskusijama mi je baš dobro došao. ja umjesto po sendviču lupila po tastaturi. a to je zaista novo za mene. 
al ja sam danas bila dobra 
