Saale, pozdrav, lijepo sto si dosao na ovaj forum, idem i ja ponekad na uho.hr s naglaskom na ponekad

. Citala sam tvoj post i vidim zbrku, kaos, kazes da su se zbog tebe roditelji preselili u manje mjesto i da ti nedostaje drustveni zivot. No, isto tako, kazes da dnevno ides u veci grad a ne da ispunis drustveni zivot koji ti nedostaje nego da nahranis majmuna. Sta ti onda nedostaje ako vec ides negdje gdje ti navodno jedno nedostaje no tvoj cilj i razlog je nesto drugo. razmisli malo o tome i budi iskren sa sobom. Da si ti dobar sam sa sobom, kad bi imao mir i zadovoljstvo u sebi bilo bi ti ok i tamo gdje jesi. No, tvoja ovisnost te vraca nazad i vise od toga. Stani malo, skockaj se, budi ozbiljan s terapijom jer si radis ogromno shit igrajuci se hepovima i dopom. Ne ide jedno i drugo, jednostavno ne ide, pa cak i kad uzmes dop, nije to to, nisi sretan nego ti je jos i gore jer se grizes sto si uzeo pa si onda kazes, e sutra necu. Trebao bi znat bolje i ne potjecinjav bolest i ovisnost. Za pocetak, reci doktoru da si imao duzu krizu i da si uzimao i dop i nek ti poveca hepove i onda budi ozbiljan i ostani samo na njima. Ako si u kuci stalno, nabavi filmove, crtaj, radi nesto sa starim, imas net, citaj, radi puzle ma imas masu stvari sta bi mogao. I ja sam na metadonu i znam da je najgori pocetak, ostani samo na njemu, i kad je ruzno i kad je too much stresa i kad su emotivne svadje u pitanju da je onda tesko ostati na samo njemu. Ali, zadovoljstvo i ponos jer si se izborio sam sa sobom je puno veci od griznje savjesti i beda kad pokleknes i uzmes ga. Probaj, nemas sta izgubiti. Ili, razmisli o drugom nacinu terapije, imas i subutex i blokatore i svasta nesto
Puno srece