Šašava priča
Posted: Thu Nov 16, 2006 10:18 pm
Kada je DOSADA zijevnula treći put, LUDOST je ( inače uvijek tako luda) predložila: hajdemo se igrati skrivača! INTRIGA je podigla desnu obrvu,a RADOZNALOST je, ne mogavši se suzdržati zapitala: Skrivača? Kakva je to igra? Slijedio je odgovor: To je jedna igra, započela je objašnjavati LUDOST, u kojoj ja pokrijem oči i brojim do milijun, dok se svi vi ne sakrijete. Kada završim sa brojanjem,polazim u potragu, i koga ne pronađem, taj je pobjednik. ENTUZIJAZAM je zaplesao, a slijedila ga je EUFORIJA. SREĆA je toliko skakala od radosti, da je nagovorila SUMNJU I APATIJU, koje nikada ništa nije interesiralo. Ali, nisu se svi željeli igrati. ISTINA je bila protiv skrivanja, a zašto bi se skrivala? Ionako je uvijek na kraju svi pronađu.PONOS je mislio da je to glupa ideja, iako ga je zapravo mučilo što on nije bio taj koji se sjetio predložiti igru. OPREZ nije htioriskirati...Jedan, dva, tri... počela je brojati LUDOST. Prva se sakrila LIJENOST koja se kao i uvijek samo bacila iza prvog kamena na putu. VJERA se popela na nebo, ZAVIST se sakrila u sjenu USPJEHA, koji se mučeći popeo na vrh najvišeg drveta. VELIKODUŠNOST se nikako nije mogla odlučiti gdje da se sakrije, jer joj se svako mjesto činilo savršenim za jednog od njenih prijatelja. LJEPOTA je uskočila u kristalno čisto jezero, a SRAMEŽLJIVOST je provirivala kroz pukotinu drveta.KRASOTA je našla svoje mjesto u letu leptira, a SLOBODA u dahu vjetra. SEBIČNOST je pronašla ljepotu i prozračno skrovište,ali samo za sebe!LAŽ se sakrila na dno oceana, ( laže, sakrila se na kraju duge ), aPOŽUDA i STRAST u krater vulkana. ZABORAV se zaboravio sakriti, ali to nije ni važno. Kada je LUDOST izbrojavala 999 999, LJUBAV je još tražila skrovište, jer je sve bilo zauzeto. Ugledavši ružičnjak, uskočila je, prekrivši se prekrasnim pupoljcima.Milijuuuuuuun !!!!! ...vikala je LUDOST i započela svoju potragu. Prvuje pronašla LIJENOST, odmah iza najbližeg kamena. Ubrzo je začula VJERUkako raspravlja o teologiji s Bogom, a STRAST I POŽUDA su iskočile iz kratera od straha. Slučajno se tu u blizini zadesila ZAVIST, kao i USPJEH, a SEBIČNOST nije trebalo ni tražiti. Sama je izletjela iz svog savršenog i prozračnog skrovišta, koje se pokazalo pčelinjom košnicom. Od toliko traženja, LUDOST je ožednila, i tako je u kristalnom jezeru pronašla LJEPOTU. Sa SUMNJOM joj je bilo lakše, jer se ona nije mogla odlučiti za skrovište, pa je ostala sjediti na najbližem kamenu. Tako je LUDOST malo po malo pronašla gotovo sve. TALENT u zlatnom klasju žita, TJESKOBU u izgorenoj travi, LAŽ na kraju duge ( laže, bila je na dnu oceana), a ZABORAV je zaboravio da su se uopće nečega i igrali... Samo LJUBAV nije nigdje mogla pronaći! LUDOST je pretražila svaki grm i svaki vrh planine, i kada je već bila bijesna, ugledala je ružičnjak.Ušla je u ružičnjak, uhvatila suhu granu te od ljutnje i iznemoglosti počela udarati po prekrasnim pupoljcima. Odjednom se začuo bolan krik. Ružino trnje izgrebalo je LJUBAVI oči. LUDOST nije znala što da učini, niti kako bi se ispričala i popravila to što je učinila. Plakala je i molila za oprost. Naposljetku je odlučila zauvijek ostati uz LJUBAV i pomagati joj. Od tada, kada se na zemlji prvi puta igralo skrivača, LJUBAV JE SLIJEPA I LUDOST JE PRATI !
heh divota jedna i ja sam copi celu pricu 