On i ja
Posted: Wed Nov 15, 2006 9:02 pm
Moja prica glasi otprilike ovako...
Sada imam 25 godina. Upoznala sam ga kada mi je bilo 15, a njemu 17. Bili smo 7 godina zajedno, a poslednje 3 godine ja sam mu najbolji ali i jedini prijatelj koji mu je ostao. Neki nasi zajednicki prijatelji zavrsili su svoje zivote overom- neki slucajno, a neki ne. Mnogo smo toga pregurali zajedno, mnogo toga preziveli i borili se zajedno. On kao zavisnik svih ovih godina, a ja kao neko ko je uvek bio uz njega. Ja sama se nikada nisam drogirala, ponekad povucem koji dim trave (nikada u njegovom prisustvu), ali tako je vec godinama, od moje 13e. Jos uvek studiram, moj fakultet traje 5 godina, ali ja malo otezem sve to. On me smara da ucim, ali meni je jos uvek dobro i kao apsolventu...nekako mi se ne zuri.
Nasa veza koja je trajala tih 7 godina mogla bi se svrstati u najnormalnije veze, samo sto se on te veze i ne seca. Salim se, ne seca se samo na primer nekih lepih dogadjaja, nekih ruznih dogadjaja i jos tako nekih sitnica, jer jbg, ipak je on na zutom vec dugi niz godina. Pored heroina je i na trodonima bio, na bensedinima, na bromazepamima, valoronu, artanima, bio je jos i na caju od maka, ponekad na spidu, extaziju, slicicama...trenutno je na metadonskom odrzavanju ( u kombinaciji sa heroinom-u sopstvenoj reziji ). Inace, zacudili bi ste se kakvo je to divno i pazljivo stvorenje..i pored svih dubokih ponora u kojima je bio ostao je prilicno zdrav. Kazem prilicno, jer u januaru mu je otkriveno prisustvo virusa hepatitisa c, a i depresija ga malo lomi..Ostalo je sve uglavnom ok. I ja sam se testirala na hcv, ali je moj rezultat srecom bio obelezen jednim malim znakom minusa. Ti dani testiranja, pa cekanja rezultata, pa sam dan dobijanja rezultata nam je ujedno bio i najgori period koji smo pregurali zajedno..Sve ostalo u odnosu na taj period deluje nevazno i glupo.. On pokusava da iskulira virus, tako sto mu ne pridaje znacaja, a ja ga teram da ode na komisiju koja bi mu (mozda) odobrila besplatno lecenje, jer terapija je jako skupa..Na to ga nagovaram jos od janura i cini mi se da cu na kraju i uspeti, necu mu dati da odustane od sebe.
Na ovaj forum sam naletela tragajuci za nekom komunom, jer svi drugi nacini lecenja su probani i bili neuspesni. Drajzerova, N.S.bolnica, metadon...nista nije pomoglo. Sada me je zamolio da mu na netu pronadjem neku "sigurnu kucu", zeli da pokusa, a ja zelim da mu pruzim svu svoju podrsku..I tako..eto me sad' tu i delim sa vama ovu nasu pricu.. Mozda sam vas i udavila, ali osecala sam potrebu da je nekome ispricam, a vi ste se slucajno stvorili ispred mene..
Sada imam 25 godina. Upoznala sam ga kada mi je bilo 15, a njemu 17. Bili smo 7 godina zajedno, a poslednje 3 godine ja sam mu najbolji ali i jedini prijatelj koji mu je ostao. Neki nasi zajednicki prijatelji zavrsili su svoje zivote overom- neki slucajno, a neki ne. Mnogo smo toga pregurali zajedno, mnogo toga preziveli i borili se zajedno. On kao zavisnik svih ovih godina, a ja kao neko ko je uvek bio uz njega. Ja sama se nikada nisam drogirala, ponekad povucem koji dim trave (nikada u njegovom prisustvu), ali tako je vec godinama, od moje 13e. Jos uvek studiram, moj fakultet traje 5 godina, ali ja malo otezem sve to. On me smara da ucim, ali meni je jos uvek dobro i kao apsolventu...nekako mi se ne zuri.
Nasa veza koja je trajala tih 7 godina mogla bi se svrstati u najnormalnije veze, samo sto se on te veze i ne seca. Salim se, ne seca se samo na primer nekih lepih dogadjaja, nekih ruznih dogadjaja i jos tako nekih sitnica, jer jbg, ipak je on na zutom vec dugi niz godina. Pored heroina je i na trodonima bio, na bensedinima, na bromazepamima, valoronu, artanima, bio je jos i na caju od maka, ponekad na spidu, extaziju, slicicama...trenutno je na metadonskom odrzavanju ( u kombinaciji sa heroinom-u sopstvenoj reziji ). Inace, zacudili bi ste se kakvo je to divno i pazljivo stvorenje..i pored svih dubokih ponora u kojima je bio ostao je prilicno zdrav. Kazem prilicno, jer u januaru mu je otkriveno prisustvo virusa hepatitisa c, a i depresija ga malo lomi..Ostalo je sve uglavnom ok. I ja sam se testirala na hcv, ali je moj rezultat srecom bio obelezen jednim malim znakom minusa. Ti dani testiranja, pa cekanja rezultata, pa sam dan dobijanja rezultata nam je ujedno bio i najgori period koji smo pregurali zajedno..Sve ostalo u odnosu na taj period deluje nevazno i glupo.. On pokusava da iskulira virus, tako sto mu ne pridaje znacaja, a ja ga teram da ode na komisiju koja bi mu (mozda) odobrila besplatno lecenje, jer terapija je jako skupa..Na to ga nagovaram jos od janura i cini mi se da cu na kraju i uspeti, necu mu dati da odustane od sebe.
Na ovaj forum sam naletela tragajuci za nekom komunom, jer svi drugi nacini lecenja su probani i bili neuspesni. Drajzerova, N.S.bolnica, metadon...nista nije pomoglo. Sada me je zamolio da mu na netu pronadjem neku "sigurnu kucu", zeli da pokusa, a ja zelim da mu pruzim svu svoju podrsku..I tako..eto me sad' tu i delim sa vama ovu nasu pricu.. Mozda sam vas i udavila, ali osecala sam potrebu da je nekome ispricam, a vi ste se slucajno stvorili ispred mene..