Forum za podršku u oporavku

dan,dan je bio ali vise nije.zasto kao da znam .tama opet me ludilo hvata,panika,bijes i sve sto mi nije drago.pitanje zasto ja,odgovor je isti,neznam a da li zna netko drugi ne jer nisam nikome rekla da je bol tolika.nemam kome jer sam sama,ostavljena ili napustena kako zelite ali to je isto.jedan me je napustio zauvijek a drugi me cvrsto primio i ne pusta me kao da me voli a znam da ne. da li je to navika ili sto vec.sakupljam u sebi ono sto je ostalo od nas ali tesko je sakupiti jer mi ne postojimo vise nema nas ni na jednoj od planeta kao da nikada nije ni bilo.pitate me ko je kriv.a ja odgovor presucujem kao da ce biti lakse nakon toga a nije boli opet.jos jace i znam da svakim korakom izazivam lavinu koja u meni godinama raste.kupim je jer mislim da je vrijedna a nije gubi na vrijednosti kada je ne podjelim ali ne mogu jer mislim kako niko nema pravo osim njega kako me niko nece i ne zeli razumjeti ali laz to je laz.kada ce prestati ponovno se pitam i udaram glavom pa je primim jer je bol jos jaca gdje sada kuda otici da zaboravim da postojim....da sam rodjena na ovoj planeti u ovo vrijeme.sugavo vrijeme sada sam ogorcena i bijesna i me mogu da tipkam jer mi je sve tako strano kao da sam tek dosla na svijet da neznam ni ime svoje a na zalos znam i ono sto ne zelim da znam.koja ironija da sam jucer imala sve a danas nemam vise nista pa cak sam i sebe izgubila.....23.25