Re: I poslije njega...ON
Posted: Sun Sep 13, 2009 7:09 pm
Zajebano je to vrijeme kad svi zaspu i ostaneš sam sa sobom. A „bager“ počinje da kopa po mozgu. Ajme, šta iskopa…Tko sam? Jesam li još uvijek ona infantilna balavica, koja se „palila“ na punk, recimo stiff little fingers…taught me to defend myself and to be a man, how to kick someone and run away… (prije možda 23 godine)…,nekad mi se čini da jesam…Ili sam žena u „zrelim godinama“, mudra, smirena, odmjerena… Hm, teško da jesam…Tko sam, što sam, zašto, kako?
Kažu ljudi ma najvažnije je zdravlje. Samo, jebiga ni tu se ne mogu pohvaliti uspjehom. Pet operacija, 50 dilatacija (to je ono kad ti zabiju crijevo u tvoje debelo crijevo, pa ga proširuju. Nezaboravan doživljaj. Znači u ovih 10 godina s Chronom u prosjeku 5 puta godišnje. I još ti svaki put dr. ne zaboravi naglasiti: „Znate da ćete jedan dan morati dobiti stomu (vrećicu)? Znate nije vam oštećena samo sluznica, evo nalaz biopsije pokazuje da je Chron ušao u stjenke crijeva i može doći do perforacije, odnosno da vam se sadržaj crijeva izlije u trbušnu šupljinu i onda svakako odmah… Da znam (crijeva su mi trula), pobrinete se svaki put da ne zaboravim., taj detalj… Tako da ću onda moći i doslovno hodat okolo sa svojim govnima…Hajd` dobro je, bolje da sam ja bolesna nego djeca nek` su oni bar zdravi. ..
Klinci ulaze u razdoblje kad su jako „pametni“ i sve znaju, (kakva sam i sama nekad bila). Pa mi moj najstariji deran na skoro svaku moju s čuđenjem u očima i glasu probrunda: „Ja neevjeerujeem“. Ide u školu, izvlači traperice koje danima stoje u ruksaku i izgledaju ko da ih je krava žvakala i navlači ih. Pa nećeš valjda takav u školu, daj da ti bar ispeglam te traperice..“traperice, tenisice, vezice.. kako se ti mama fino izražavaš, ja neeevjeeerujeeem“ „Daj si bar malo sredi to gnijezdo na glavi, pa svaka dlaka vodi svoju politiku, izgledaš u svako doba dana ko da si taj tren izašao iz kreveta.. „Meni je dobro,ja neeevjeerujeeem. U djeliću sekunde dolaziš u napast da mu odvališ jednu zidarsku pa da povjeruje. Mislim, ništa posebno, nije ni vrijedno spomena. Ali za mene često…. Iscrpljujuće. I tako svako od njih troje ima neku ideju, ima nešto „pametno za reći“… masaža po mozgu… Kažem ništa posebno…da nisam tako sje..od života. Ko će se boriti s njima? Još sva sreću nisu krenuli „van“, ali nije ni to daleko…Tek me čeka paranoja….
Pa onda opet: Ma dobro je, evo nisi u bolnici, okićena drenom, sondom, kateterom, infuzijom.. Uf nisam, dobro je. Još uvijek nemaš vrećicu, možda ćeš ju dobiti za 20 godina i onda će ti možda biti svejedno …ili će onaj lijek koji je stavljen u ubrzanu eksperimentalnu proceduru pomoći u obnavljanju uništenih stanica crijeva…pomoći da ozdravim….Uf, dobro je, nemam vrećicu… Klinci su ti još uvijek "pod suknjom"...Dobro je...
Znam da nikome baš ne cvjetaju ruže na svakom koraku i da je život borba…Meni se nekako često čini da me taj život malo previše lupa po glavi, da bi me mogao malo i pomilovati…A opet znam da može biti i gore…
Možda ti bude lakše kad vidiš da je netko možda i više sje… od tebe pa pomisliš: uf, dobro je…
Ima dana kada je dobro…a ima i onih kada tonemo i borimo sa sobom. Meni najteža borba. Sa samom sobom: bijesna, revoltirana... na sebe…ili na cijeli svijet… Važno je smoči snage i isplivati, pomiriti se sa sobom, sa svijetom oko sebe...Čini mi se da mi je lakše kada me netko sasluša, možda i razumije, bez obzira što mi možda i ne može pomoći.
Pozdrav…
Ideš li u savjetovalište?
Kažu ljudi ma najvažnije je zdravlje. Samo, jebiga ni tu se ne mogu pohvaliti uspjehom. Pet operacija, 50 dilatacija (to je ono kad ti zabiju crijevo u tvoje debelo crijevo, pa ga proširuju. Nezaboravan doživljaj. Znači u ovih 10 godina s Chronom u prosjeku 5 puta godišnje. I još ti svaki put dr. ne zaboravi naglasiti: „Znate da ćete jedan dan morati dobiti stomu (vrećicu)? Znate nije vam oštećena samo sluznica, evo nalaz biopsije pokazuje da je Chron ušao u stjenke crijeva i može doći do perforacije, odnosno da vam se sadržaj crijeva izlije u trbušnu šupljinu i onda svakako odmah… Da znam (crijeva su mi trula), pobrinete se svaki put da ne zaboravim., taj detalj… Tako da ću onda moći i doslovno hodat okolo sa svojim govnima…Hajd` dobro je, bolje da sam ja bolesna nego djeca nek` su oni bar zdravi. ..
Klinci ulaze u razdoblje kad su jako „pametni“ i sve znaju, (kakva sam i sama nekad bila). Pa mi moj najstariji deran na skoro svaku moju s čuđenjem u očima i glasu probrunda: „Ja neevjeerujeem“. Ide u školu, izvlači traperice koje danima stoje u ruksaku i izgledaju ko da ih je krava žvakala i navlači ih. Pa nećeš valjda takav u školu, daj da ti bar ispeglam te traperice..“traperice, tenisice, vezice.. kako se ti mama fino izražavaš, ja neeevjeeerujeeem“ „Daj si bar malo sredi to gnijezdo na glavi, pa svaka dlaka vodi svoju politiku, izgledaš u svako doba dana ko da si taj tren izašao iz kreveta.. „Meni je dobro,ja neeevjeerujeeem. U djeliću sekunde dolaziš u napast da mu odvališ jednu zidarsku pa da povjeruje. Mislim, ništa posebno, nije ni vrijedno spomena. Ali za mene često…. Iscrpljujuće. I tako svako od njih troje ima neku ideju, ima nešto „pametno za reći“… masaža po mozgu… Kažem ništa posebno…da nisam tako sje..od života. Ko će se boriti s njima? Još sva sreću nisu krenuli „van“, ali nije ni to daleko…Tek me čeka paranoja….
Pa onda opet: Ma dobro je, evo nisi u bolnici, okićena drenom, sondom, kateterom, infuzijom.. Uf nisam, dobro je. Još uvijek nemaš vrećicu, možda ćeš ju dobiti za 20 godina i onda će ti možda biti svejedno …ili će onaj lijek koji je stavljen u ubrzanu eksperimentalnu proceduru pomoći u obnavljanju uništenih stanica crijeva…pomoći da ozdravim….Uf, dobro je, nemam vrećicu… Klinci su ti još uvijek "pod suknjom"...Dobro je...
Znam da nikome baš ne cvjetaju ruže na svakom koraku i da je život borba…Meni se nekako često čini da me taj život malo previše lupa po glavi, da bi me mogao malo i pomilovati…A opet znam da može biti i gore…
Možda ti bude lakše kad vidiš da je netko možda i više sje… od tebe pa pomisliš: uf, dobro je…
Ima dana kada je dobro…a ima i onih kada tonemo i borimo sa sobom. Meni najteža borba. Sa samom sobom: bijesna, revoltirana... na sebe…ili na cijeli svijet… Važno je smoči snage i isplivati, pomiriti se sa sobom, sa svijetom oko sebe...Čini mi se da mi je lakše kada me netko sasluša, možda i razumije, bez obzira što mi možda i ne može pomoći.
Pozdrav…
Ideš li u savjetovalište?
