Page 10 of 56

Re: Otac

Posted: Wed Jan 21, 2009 6:35 pm
by AnAna_mo
U svakom gradu se moze doci do droge, i da, narkomani se medusobno prepoznaju. A u mnogim gradovima (pogotovo vecim) postoje tzv. "scene". To su okupljslista narkomana i dilera i moze se kupiti sto god hoces, nije potrebno nikoga poznavati. Tako da ta selidba i ne pije vode. Mada vjerojatno postoje izuzeci.

Re: Otac

Posted: Wed Jan 21, 2009 7:49 pm
by astrid
gosp, otac vidim da vam je stvarno tesko. razumijem vas u neku ruku jer su moji to prosli samnom. savjet, uh teko da vam itko moze dati savjet u ovom svemu. sada ovo zadnje sto sam citala kako vam je sin reko za tog tip sto mu je dao koku, mislim da je to ok od vaseg sina sto je to reko vama, ja onda kada sam bila u tome svemu nisam imala nikakav kontakt s roditeljima, nismo uopce mogli pricati a kamoli da bi im ista govorila sto mi se dogodilo.
mislim da je kod vas prednost sto ste to sve skuzili na vrijeme, moji nisu kuzili 5 godina, a do onda je to vec jako odmaklo, i teko je bilo izvuci se, kod vas je to relativno na pocetku pa mozda ima vise nade.

a recite sto bi se dogoddilo da mu vi kazete da ste ovdje na forumu, da mu sve ispricate, i da mu pokazete nase odgovore, i ostale stvari ovdje, neka cita malo ispovjesti i tako, stvarnih ljudi znaci to se sve nekome dogodilo. ja onda kada sam usla u to znaci sa 15- 16 god sada imam 25 znaci prije negdje 9 godina nije se toliko pricalo o drogi, kod mene kuci se nije pricalo o tome, nismo imali net, nisam mogla nigdje vidjeti sto droga ustvari radi, a moj tadasnji decko mi je to prezentirao kao nesto super (iako je on bio tada vec dugogodisnji ovisnik, dubre od covjeka po meni), mozda da sam imala uvid kako to razara zivote mozda bi razmislila malo. pa eto palo mi na pamet da mu vi date uvid malo, ono jedan ajmo reci stvaran uvid u to sve, jer jedno je kada ti roditelji pricaju to obicno u tim godinama na jedno uho unutra na drugo van, a kada procita 20 prica koje sve isti zaplet imaju , znaci na kraju dno dna. mozda se zamisli malo, dali to i on zeli za sebe.
eto samo prijedlog.

pozdrav

Re: Otac

Posted: Wed Jan 21, 2009 8:53 pm
by PsyTechGirl
Moje mishljenje je ipak konkretno.. Koliko god on hteo ili ne hteo i shta god mislio, ja ipak smatram da bi naj bolje bilo za was da se odselite .. Istina je da se swuda swe moze naci, ali znate kako - kada poznajete odredjenu skupinu ljudi i kada sa njima probate i radite toliko toga, uwek zelite josh i josh jer se secate koliko je swe to dobro bilo.. I kada odluchite da zelite, tj ne zelite wishe, neko ce was pozwati, predloziti i swe se nastawlja tamo gde je stalo..
Dok opet u nowom mestu, nowom gradu to ne ide bash tako.. Ja znam po sebi - moji kada su saznali za moj problem, prwo shto su uradili su me sklonili iz one sredine u nowu, tj moju staru zdraw2u sredinu .. I istina ja sam i owde nashla kombinacije, ali sada nema nikoga da me wuche na dole.. Sad sam ja sama sa sobom i shta uradim to ce mi biti ..
Shwatam da ste poslom wezani, ali kao shto i sami kazete zbog deteta i u pakao a ne u drugi grad ..
Ne bih da namecem swoje mishljenje, ali bi mi swakako bilo drago da razmislite na owu temu ..
Ja sam sad ewo na drugom mestu wec nekoliko meseci, pijem blokatore, radim.. Owo nowo mesto mi je dalo drugu shansu za neki normalan ziwot i ne namerawam da je protracim ..
Eto toliko od mene i swe naj naj !!
Drago mi je da se jawljate i uwek rado chitam washe postowe .. Samo tako nastawite, jer ste wi tom momku ziwota wredni ..

Re: Otac

Posted: Thu Jan 22, 2009 8:46 am
by amyna
Otac , malo se smirite i uzmite par dana ( recimo , ovaj vikend ) samo za sebe i svoju ženu ! Zašto ? Zato jer je ona jedina prava pomoć u ovoj situaciji , a treba vam oboje odmor i odmak od svega . Nazirem da vaš odnos sa njom nije najsjajniji , a i to morate rješavati . Sin je zreo momak koji ima izgleda .... ili nema , ali vi ste u braku koji treba sačuvati . NAIKADA JEDAN PROBLEM NE DOLAZI SAM ! NEGO HRPIMICE .... a vašem sinu treba dom koji je utočište , u kojem vlada mir i razumjevanje , smjeh namisto suza , veselje umisto žalosti ...

Vašoj supruzi treba neko objasniti da traženjem stručne pomoći stičete prednost nad nevoljama koje dolaze , i da jedino na taj način možete učiniti dobro svom sinu . Možda kad bi i ona pristala ići kod psihologa uz napomenu da bi joj bilo lakše ispričati sve što joj je na srcu nekom tko nije upleten u to sve ...Razmislite , sa jedne strane ste u problemima sa sinom , sa druge , njeno odbijanje vas muči možda još i više . To njeno ponašanje je tipično za roditelje koji NE ŽELE ZNATI ISTINU . Da , ima ih , ima ih mnogo takvih . Na taj način oni štite svoj stvoreni svijet u svojoj glavi i misle , ako se nešto poremeti - padaju i oni . Točno tako se moj otac ponašao i dan danas je isti . Mama ga je htjela uključiti u moje probleme , no , on je zauvjek bio po strani svega . Sjećam se , kada sam izašla iz zatvora ( godinu i pol ) , došla ja kući , eto i njega sa posla . Kad me ugledao , samo sagnuo glavu i suze mu same tekle , nije mogao govoriti i tek nakon uru vrimena kaže ; STIGLA SI !? Danas , oni žive zajedno , no , ne spavaju skupa , već 5 godina to nije brak . Godine šutnje i pretvaranja uzele su svoj danak . Ja ih volim , ali im ne mogu pomoći , vjerojatno jer oni sebi ne žele .

Što se preseljenja tiče , mislim da bi nova sredina utjecala na sina jer bi vidio da ima šanse za NOVI POČETAK . Koliko poznajem Njemačku , tamo većina putuje na posao i stotinama kilometara , nije ništa strašno , čak i drugi kvart bi mogao biti uspješan početak . Skužila sam da ste u stanu , a da li imate mogućnost u predgrađu naći kakvu kućicu koja bi zadovoljila sve ? Ovo pišem jer mislim da vam je SVIMA POTREBAN NOVI POČETAK !

Ja sam obrtnik i muž isto , oboje imamo svoje obrte od kojih solidno živimo . Poznato mi je kolika je odgovornost kada imate ljude na platnoj listi i obaveze prema državi ( plaće , porezi , najmovi , ulaganja ...), ali posao koji je uhodan ne traži od vas da stanujete točno tu i tu . Dapače , daje vam slobodu izbora . Ja sam se skontala , sve stavila na papir i odlučila ići živjeti tamo di me nitko neće ometati . Financijski sam spremna mjesečno izdvajati toliko i toliko za svoju slobodu i to je to .

Vratit ću se na testove koji su prvi ispravni potez koji morate napraviti , jer PREVIŠE ON TROŠI DA BI TRAVA I POVREMENI KOKAIN TO BIO !!! Shvatite , nije riječ samo jel to samo to ili nije bitno toliko ... svaka droga ima svoja pravila lječenja . Probala sam skoro sve i znam kako koja djeluje , a što se kokaina tiče , to je vrlo opasna droga . Ona daje euforiju , osjećaj da je najveći , najjači , normalno , samo osjećaj , ali većina koji su dugo petljali sa kokom , spuštaju se heroinom . Bojim se da tu nije zapeo , ali to je ono što morate znati 100% sa sigurnošću . Trava nije problematična ( nemojte me krivo intrepetirati ) , jer ona ne mjenja svijest u tolikoj mjeri kao ostale droge . Ona je stvarno lagana , ali jest droga . Ako njemu danas triba 20 džointa , onda je to stvarno big problem , tada dolazimo do onog dijela zatvoreni tip lječenja . Tu dolazimo do prekretnice di morate vi i supruga zauzet čvrst stav .

Čitam vas , i teško mi je pojmiti vašu agoniju , a gledam i svoje troje dice koja sutra mogu imati slične probleme pa mi tako teško oko srca ... Svjesna sam kroz šta prolazite , ali kolika je vaša bol to samo vi znate . Kad sam rodila sina zaljubila sam se u njega na prvi pogled i danas kad ga pogledam ( ima 8 godina ) još uvik vidim te okice , velike, smeđe sa trepavicama preko obrazića ... on je zauvjek moj , moje malo , moja beba ...

sretno !

Re: Otac

Posted: Thu Jan 22, 2009 9:24 am
by saša-ex
Da odem i na Mars, problem koji nosim u sebi bi bio tu i dalje...Nije kriva sredina, nije krivo društvo. Problem se ne rešava promenom sredine, već lečenjem i promenom vašeg sina. Samo kako doći do njega? Upravo putem kojim ste krenuli. Koji nije ni lak, ni brz...Ali trenutno, po meni, nemate bolje rešenje.

Re: Otac

Posted: Thu Jan 22, 2009 10:11 am
by amyna
saša-ex wrote:Da odem i na Mars, problem koji nosim u sebi bi bio tu i dalje...Nije kriva sredina, nije krivo društvo. Problem se ne rešava promenom sredine, već lečenjem i promenom vašeg sina. Samo kako doći do njega? Upravo putem kojim ste krenuli. Koji nije ni lak, ni brz...Ali trenutno, po meni, nemate bolje rešenje.
Saša-ex , poz !
U pravu si , 100% , problem je svuda isti , no , objasnila sam fino kako neke situacije zahtjevaju da ih se sagleda iz drugog kuta . To znači i promjenu okoline , makar na neko vrime . Ti si bio u komuni par godina i sam pišeš kako si tek nakon 2 godine shvatio svoje prave probleme . Meni se nameće jedna misao u ovoj Očevoj priči , a to je da imaju više nego jedan problem , i žena se ne snalazi nego tone ... u principu , Otac se sam nosi sa svime . A nitko nije Supermen !

Re: Otac

Posted: Thu Jan 22, 2009 7:18 pm
by Otac
Mislim da sam vas djelomicno doveo u zabludu (nehotice) sto se tice moje supruge. Ona vrlo jasno zna sta se desava sa nasim sinom, ona je ta koja je uvijek prva primjetila da su mu velike zjenice i da je nesto uzeo, ona je ta koja nece popustiti (do sad sam obicno ja bio taj koji ga je pustao u kucu i gutao njegove lazi) Istina nije htjela ici psihologu, anonimnim narkomanima itd.. jer se smatrla jakom i mislila :mozemo mi to sami, to je nas problem, pomoc treba nasem sinu a ne nama. Moram priznati da sam u neku ruku bio sretan sto je tako...JEDINI problem je sto se ona kao majka ne moze toliko suzdrzati, sto mora plakati i sto nemoze prikriti svoju patnju, a mene njena patnja ubija jer je neizmjerno volim...
Sin je jucer ujutro u 8 sati bio jos u krevetu, probudio samm ga (iako sam sto puta sebi rekao da necu) da ne zakasni u skolu jer bi mogao biti izbacen i on je rekao da nema prva 4 sata. Probudio sam ga oko 10 sati ponovo nazvao je curu i otisli su valjda u skolu. Rekao sam mu da ne dolazi vise tako kasno radnim danom jer nemam volje ustajati svaku noc zbog njega u 3 ili 4 sata a u jutro ja i supruga radimo..Izvinio se za proslu noc (dosao u 02:30) i otisao. Sinoc oko pola noci supruga je opet pocela plakati a bijes u meni je rastao. U sobi mu je danima sudje, solje , pribor za jelo, cisti i prljavi ves razbacan po podu... Sve sam istresao na njegov krevet , onako umazano od kecapa i masti... Zaspao sam kao i obicno u dnevnoj sobi i probudilo me zvonce oko 03:30. Stigao je i rekao mi da je zaspao kod cure... Zaboravih napisati da sam uvece oko 22:00 sata telefonirao sa njenim ocem i on mi je rekao da ga je oko 18:00 sati odvezla kuci i vratila se , od tada nisu bili skupa... Rekao sam mu da laze... nije izgledao pijan ili nadrogiran (meni onako u polusnu) rekao sam mu da sredi sobu i navije sat za sutra. Odgovotio je da mora ponoviti gradivo za sutra i da ce leci za sat vremena. Opet sam zaspao... Ujutro oko 7:30 bio je jos u sobi... pokusao sam ga probuditi no on je poceo buncati, pokazivao je na papire razbacane na podu i govorio isprekidani i nepovezano.Poceo je galamiti da izidjem iz njegove sobe, na sto sam ja odgovorio jos jacom galamom (zaboli me vise za komsije...)Prisilio sam ga da ustane, otisao je u kupatilo, obukao se i nazvao taxi (curu) naravno odmah je dosla.U jakni sam mu nasao "Pfefferspray" Rekao sam mu da iz skole dodje kuci i da cu provjeriti jeli bio u skoli... Otisao je (sa tel .slusalicom u dzepu :shock: )Kcerka mi je rekla da je strasno smrdio na alkohol.. ja nisam osjetio.. Otisao sam oko 11 sati pred skolu i od jednog od ucenika saznao da je jucer bio u skoli ali da ga danas nema... usput mi je rekao u kakvoj situaciji se nalazi i sta ga ocekuje...Nazvao sam oca od njegove cure i on mi je rekao da ne zna dali je kod njih. Ja sam znao , kao i cesto prije ... odavde kao fol u skolu pa se naspava kod nje i kao normalno dodje iz skole. Javio sam supruzi i odluka je pala...Dosta je!!!.U stan nam vise nece uci... Oko 16 sati zvoni telefon... pokusao je da galami na mene , sta trazim u njegovoj skoli, zbog mene ce ga izbaciti... poslao sam ga u p.m. i spustio slusalicu.On valjda misli da sam pitao profesore... Odmah je zazvonio suprugin mobitel (nju inace nije nazvao mjesecima jer je ostrija od mene) napravila je isto kao i ja... ponovo zvoni telefon, ne javljamo se.Kcerka nam je rekla da je nju zvao 8 puta, da mu treba zdravstvena kartica da ide kod doktora da opravda... medjutim pravilo skole je ako neces doci ODMAH ujutro nazvati pa onda doktor...Vani je u trenirci, patikama ,majici kratkih rukava i jakni...Moguc da ga izbace iz skole, onda je vani bez novaca...

Re: Otac

Posted: Thu Jan 22, 2009 7:49 pm
by AnAna_mo
Eto, u svoj ovoj prici i frci, prvi put spominjete da imate kcerku... Kako ona na sve to gleda i zivi li s vama??

Re: Otac

Posted: Thu Jan 22, 2009 7:55 pm
by astrid
gosp, otac tako sam se i ja ponasala, zvala sam mau i tatu iz italije komune na siciliji petsto puta i to ne poso, prvo su se javili i rekli da me ne poznaju pa sam opet i opet zvala pa su se zaposlenice javile kod njih pa sam na nih vristala di su oni (mogu si misliti kako im je bilo), na kraju su iskopcali tel, ni musterije ih nisu moge dobiti. ali ustajali su u svojoj odluci, i evo me danas sam ziva i ok nisam bas zdrava imam hepatitis ali sigurno sam bolje nego prije.... znate moj savjet, samo cvrsto, dugo ce trajati, nemojte ocekivati da ce za dva dana doci pokisao i ja cu biti dobar, mislim hoce ali ne nasjedajte na to, joj koje sam ja sve fore imala. nemogu vjerovati.... tak da mi je sve to poznato, ali moji nisu popustali, dok kod nekog drugog ko me testiro svaki dan mjesec dana nimo bili cisti, tek onda su tesko tesko uz petsto tel razgovora, sa doktorom, samnom odredivanja pravila itd, popustili i to ne skroz dopustili su da dodemo na vikendicu na selo, di nigdje nicega nema, bez auta, bez novaca bez icega jos mjesec dana i tek onda smo mogli u zg, normlno svaki dan smo se morali testirati, i jos iducih godinu dana im nositi svaki dan racune za sve ali sve sto kupimo makar samo sibice bile, pa bi to zbrajali i vidjeli dali odgovara cifri koju su mi dali, to se zove po meni odluka. i kolko god mi je to tada bilo ajojjjjj uzas, danas sam im zahvalna.
ja vam drzim fige da ustrajete, i da imate ne kraju predivan zivot, zasluzujete to.

samo jos nesto bih napomenula, da droga je obicno posljedica, nije zavraga uso u to, nije se to slucajno dogodilo, ima dosta toga iz obitelji (ne kazem da ste vi krivi ali obicno je to usko vezano) i biti ce potrebno, jednoga dana kada bude dobro, puno psihoterapije, i za vas i za njega, da rijesite te stvari, jer kada se droga makne, ode jedan problem ali ono zbog cega je on poceo ostaje i dalje truje obitelj. znam opet iz iskustva osobnog

pozdrav

Re: Otac

Posted: Thu Jan 22, 2009 8:24 pm
by PsyTechGirl
astrid wrote:gosp, otac tako sam se i ja ponasala, zvala sam mau i tatu iz italije komune na siciliji petsto puta i to ne poso, prvo su se javili i rekli da me ne poznaju pa sam opet i opet zvala pa su se zaposlenice javile kod njih pa sam na nih vristala di su oni (mogu si misliti kako im je bilo), na kraju su iskopcali tel, ni musterije ih nisu moge dobiti. ali ustajali su u svojoj odluci, i evo me danas sam ziva i ok nisam bas zdrava imam hepatitis ali sigurno sam bolje nego prije.... znate moj savjet, samo cvrsto, dugo ce trajati, nemojte ocekivati da ce za dva dana doci pokisao i ja cu biti dobar, mislim hoce ali ne nasjedajte na to, joj koje sam ja sve fore imala. nemogu vjerovati.... tak da mi je sve to poznato, ali moji nisu popustali, dok kod nekog drugog ko me testiro svaki dan mjesec dana nimo bili cisti, tek onda su tesko tesko uz petsto tel razgovora, sa doktorom, samnom odredivanja pravila itd, popustili i to ne skroz dopustili su da dodemo na vikendicu na selo, di nigdje nicega nema, bez auta, bez novaca bez icega jos mjesec dana i tek onda smo mogli u zg, normlno svaki dan smo se morali testirati, i jos iducih godinu dana im nositi svaki dan racune za sve ali sve sto kupimo makar samo sibice bile, pa bi to zbrajali i vidjeli dali odgovara cifri koju su mi dali, to se zove po meni odluka. i kolko god mi je to tada bilo ajojjjjj uzas, danas sam im zahvalna.
ja vam drzim fige da ustrajete, i da imate ne kraju predivan zivot, zasluzujete to.

samo jos nesto bih napomenula, da droga je obicno posljedica, nije zavraga uso u to, nije se to slucajno dogodilo, ima dosta toga iz obitelji (ne kazem da ste vi krivi ali obicno je to usko vezano) i biti ce potrebno, jednoga dana kada bude dobro, puno psihoterapije, i za vas i za njega, da rijesite te stvari, jer kada se droga makne, ode jedan problem ali ono zbog cega je on poceo ostaje i dalje truje obitelj. znam opet iz iskustva osobnog

pozdrav
Izwini shto se mesham.. Ja sam uprawo u toj situaciji !
Doshla sam do tachke kada sam chista wec mesecima.. waljda neshto wishe od 8 meseci, na blokatorima.. Radim, normalno ziwim kuci sa mojima.. ali shta dalje ??
Ne mogu doweka ziweti kuca - posao - kuca.. Shta se deshawa dalje ??
Kako nastawiti ziwot normalno??
Inache trenutno ziwim u jednoj zabiti gde bash i nemam uslowa ni za kakwu terapiju iako znam da mi je bash potrebna ..
Josh jednom se izwinjawam na upadanju u temu, ali eto, morala sam..
Pozdraw diwnom Ocu i swe naj bolje ..