Page 10 of 32
Re: Djelići moja ispovjedi
Posted: Fri Jan 18, 2008 8:28 pm
by Modesty
Hvala komšinice i jako mi je drago da si bolje

Re: Djelići moja ispovjedi
Posted: Tue Jan 22, 2008 9:09 pm
by PROČITAJ ME
Re: Djelići moja ispovjedi
Posted: Tue Jan 22, 2008 11:22 pm
by Modesty
Re: Djelići moja ispovjedi
Posted: Wed Jan 30, 2008 2:23 pm
by Modesty
napisah ovo kod hellfira ali sam osjetila potrebu bstaviti to i u svoje djeliće

.....to je ipak nešto moje osobno,nešto što živim i osječam;
Život je zbilja prelijep samim tim što nam je dar onoga ko nas stvori kao sinove i kćeri svoje.....vjerovao neko u Boga ili ne,ja znam da nisam nastala niti od majmuna niti od nekog planktona(i ako jesam, ko njih stvori )
Tako se jasno vidi sada da smo se drogirajući zbog navodno tamo neke sreće,uskračivali sebi bezbroj zadovoljstava,radosti.......život je lijep i kad ne ide sve po planu,kada se borimo i trudimo da ispravimo krive drine....zbog radosti i osječaja ponosa i dostojanstva kada nam se taj cilj ispuni......disati punim plućima,gledati nebo,zvijezde i sve oko nas širom otvorenih očiju...plakati i smijati se.....svjesno voljeti,čisto i bez interesa osječati u srcu tuđu ljubav prema nama.................kako je život lijep,toliki izbor interesovanja koja nas mogu ispuniti ali samo "žive" i svjesna.
Definitivno,doza adrenalina je najbolja gudra..........da ne pričam o seksu kada ni jedno čulo nije umtvljeno...............osječam se sve ovisnijom o život bez droge....to je moja droga,besplatna je i više mi daje!
Re: Djelići moja ispovjedi
Posted: Wed Jan 30, 2008 3:20 pm
by rajouno
uh,zmarci me prodjose od ove zadnje recenice..i ja osjecam isto to,pocinjem da se 'navlacim' na str8 zivot,i sad sam postala glavni mudrac

,za svakoga imam savjet i toliko mi se dopada sto sam toliko ispravna,tek sad mi se ukazala prilika da zablistam...negdje si napisala,da najbolje godine tek dolaze(za nas mladje)...mogu ti reci da tek pocinjem da uzivam ,mogu misliti kakav ce osjecaj biti kd diplomiram..pocnem da radim...uhhh,sta sam sve sebi uskracivala...I,DA VOLIM STO KONACNO VOLIM...NIJE BITNO KOGA,I KAKO...OSJECAM LJUBAV...

Re: Djelići moja ispovjedi
Posted: Thu Jan 31, 2008 5:40 am
by Modesty
Ljubav je nešto najdivnije......voljeti,nije bitno kog(samo da gudra nije)...nije toliko bitno ni to da li vole nas,jer sreća je voljueti a ne biti voljen.Onaj ko voli je ispunjen magijom.................................
Bebo,i ja volim,jolim čisto i duboko a uz to sam i voljena! :smt051 :smt049 :smt049 :smt049 PDT_Love_08
Re: Djelići moja ispovjedi
Posted: Sun Feb 10, 2008 12:40 pm
by komsije
Re: Djelići moja ispovjedi
Posted: Sun Feb 10, 2008 1:30 pm
by Modesty
Bravo komšinici...u životu je vrlo dobro znati jednu recimo banalnu stvar,a to je da uvijek posle kiše dolazi sunce.Neka te obasjvava što duže i kada malo prođe,znaj,to je tek po koji oblačak a sunce je uvijk tu.
Re: Djelići moja ispovjedi
Posted: Sun Feb 10, 2008 3:57 pm
by maxlo
Bas mi je drago da si tu Mod. ja pomislih da si se nesto naljutila pa nas ostavi na cedilu xixixi
....budi mi dobra i uzivaj.....poz.
Re: Djelići moja ispovjedi
Posted: Sun Feb 10, 2008 8:55 pm
by Modesty
napisah ti podugačak post ovdje i neznam zašto ga nema...nisam ljuta..nisam ti ja od te fele,mene je lakše povrijedit nego naljutit.previše volim ljude da bih se ljutila na njih,ja zbog ljudi mogu samno patit....istina je da sam bila malo žešća ali znbam i zašto ali mi se neda više o tome...od strane nekih osoba sam se osjetila izdano i isprovocirano a što se ostalih,novo pridošlih tiče,onih koji traže pomoć a ne prihvataju ništa iako dobiju po barem desetak pravilnih odgovora koji ih ne zadovoljavaju jer manipuliraju i traže nekog ko će ih potapšt po ramenu,dati im lažnuinadu kako je dovoljno i samo to što su se smilovali doći ovdje iako sa tim dolaskom samo žickaju nekog da potvrde njihove teze kako mogu sami na svoj krajnje nemoguć način......čvrsto vjerujem da sa drogom nema kompromisa i da je za uspješno liječenje potrebno daleko više slušati nego kalkulirati svojim izverziranim narkomanskim umom.
dešavLO SE I TO(ŠTO ME JE NAJVIŠE POVRIJEDILO KAO ČOVJEKA) UPS,PIŠEM VELIKIM SLOVIMA......slučajno,sorry...da,dešavalo se to da nas petero diskutiramo o nekoj temi i da se 85% slučajeva slažemo samo što miškljenja svako iznosi u svojoj interpretaciji i onda dođe šesta osoba koja se navodno predstavljala kao moja pirijateljica i prokomentira na nedoličan i neprikladan8uz to i na netačan način moj post) a za jednu od dugih 5 članica određene diskusije kaže kako je pogodila u centar....................pa šta da mislim,kako da se osječam,kako da prihvatim ako ne osobno................bilo mi je teško,osječlala sam se povrjeđeno i razočarano u osobe i u cijeli forum ali sam se ipak sabrala i shvatila da se radi o ppjedincima za koje između ostog znam da i ne stoje baš najsjajnije pshički i kao što vidiš,evo me ovdje...trudiću se sa manje SRCA pomagati ali i za neka kafenisanja i neobavezne diskusije još nisam spremna....tri mjeseca je kako sam čista i upravo sam saznbala kako tad počinje teže psihička kriza,osječam je i borim se...ne mogu rasipat energiju jer mi je svaki atom potreban.
malo više o ovom sam pisala a teni TRAVA HOĆE CRTU.
HVALA TI DO NEBA NA JAVLJANJU JER MI MNOGO ZNAČI I sorry na nepismenosti...brzina...čeka me frendica na messengeu,jedna od ionih koje traže i prihvataju pomoć a za takve sam spremna skinuti i kožu sa leđa.