Page 81 of 717

Re: O bupu, drogi, suovisništvu, tko se kako osjeća, muzici i ćevapima

Posted: Mon Oct 21, 2019 12:44 am
by Ninocka
xxxana wrote: Sun Oct 20, 2019 9:41 pm
Zqto sto nema heroina mi je i lakse kad je ona tu, jer ostale stvari ne gledam kao heroin i mogu da izblejim sa njom normalnom, a ovako kad svi nesto uzmu i ja tu kao sa njima str. nema sanse.. A za dop mi nista nije prepreka
Ljudi koji su se stvarno skinuli da ne uzimaju nista - ne znam,svako je na necemu
Ja kada sam krenula na psihoterapiju isto sam imala tu " stegu ". I nasla sam strava doktore , koji te prve " tretmane " rade u obliku testova. Isla sam dva dana po nekih sat vremena i radila testove, odg na pitanja. I oni na osnovu tih testova stvore neku sliku o tebi kad krene sama terapija, tu vise nema pukog razgovora, dosadnog, nego nekako krenete od nekih bitnih stvari ne smarajuci se sa nekim stvarima ( djetinstvo, prva ljubav, prvi stres, ostala sranja )
Klinika se zove Medicus Plus, i oni su iz BG, ynam da si ti iz Srbije, eto toliko.

Inace, povodom ove gore price ja sam prije imala utisak da se tebi bas smucio takav nacin zivota, dop i ostalo.
A sad imam skroz drugaciju sliku,,, ne zbog recidiva, nego mislim da si i dalje u tom nekom tripu, i da to nisi prevazisla te ljude, mjesta, itd.

Re: O bupu, drogi, suovisništvu, tko se kako osjeća, muzici i ćevapima

Posted: Mon Oct 21, 2019 4:58 am
by StopBup
xxxana wrote: Sun Oct 20, 2019 9:41 pm
StopBup wrote: Sun Oct 20, 2019 8:51 pm
xxxana wrote: Sun Oct 20, 2019 7:48 pm
Nisam ocekivala da cu nesto uzeti, cak nisam ni imala u planu da se zadrzavam, dosadno mi je kuci prosto..
Stvarno sam mislila da sam malo drugacije sagledala stvari,teoretski jesam,ali isti su mi neki osecaji i reakcije ostali u praksi, skoro kao nekad kad se nadjem u takvoj situaciji, jbg pogubim se, aj sto se pogubim u momentu, nego sam zbunjena, znas kad imas neki pravac u kom si krenuo i to po prvi put na ozbiljniji nacin i shvatis da se u stvari nisi ni pomakao nesto, aj sto uzeh,nego mi je isti osecaj i pre nego sto sam trebala da uzmem, ako me razumes
Ne smeta mi sto me zoves Jovana :)
Naravno da shvatam sta pricas, to sto se tice tih osecaja i reakcija u odredjenim situacijama. Glavno je da ti shvatis da je jako malo vremena proslo da bi se ti osecaji promenili. Ti si uradila dobru stvar za pocetak, ali to nikako nije dovoljno jos da se kaze da je problem resen. Ne znam koliko znas ljudi koji su se stvarno skinuli. Moras malo gledati iskustva drugih, jesmo mi svi prica za sebe, ali imamo i te kako dosta zajednickog, narocito mi koji smo se drogirali. Ne mozemo se voditi samo svojim trenutnim osecanjem, mi koji smo se dugo drogirali. Nije se jos rodio covek koji je za 2 meseca i nesto resio problem u glavi posle visegodisnjeg drogiranja. Jednostavno ako hoces da resis problem stvarno, moras se suzdrzati od onakvih druzenja. Bez obzira sto ti krenes sa namerom kao necu uzeti nista, to se za cas promeni u toj ranoj apstinenciji, kao sto se i dogodilo. Jos jedna stvar, to ti nije nikakva sigurica sto eto konkretno u tom drustvu nema dopa, tebi moze za cas na kokainu da klikne u glavi da hoces da se spustis dopom, drustvu ces reci "odoh kuci", a otici ces na semu. Jos jedna stvar, kao da je kokain bezazlen, pa on vise sjebava mozak od dopa, samo sto je dop znatno veca navlaka. Druzi se sa uzim krugom ljudi, drzi se te drugarice sto se ne drogira, ako ne zna sve tvoje probleme, reci joj, reci joj da nikako ne sme da predlaze da idete tamo gde ima droge, jer ces lako pasti, nece ti ni ona uvek biti sigurica da neces uzeti, lako ces ti ako se istripujes uzeti krisom i pored nje, kao da ne znas kako je to lako izvodljivo.
P.s. Da li si uzela samo jednom, ili vise puta? Meni se nesto cini da je mozda bilo i dva puta, valjda gresim. :) Nije katastofa sto si uzela, bilo bi jako lose da nastavis, neka ti ovo posluzi kao delic u sklapanju svog mozaika koji za cilj ima zivot bez droge, samo znaj da ce te svako uzimanje vratiti mozda i mesec dana u nazad sto se tice oporavka, bez obzira sto nije dop ili bup, hemija u glavi za uspesan oporavak zahteva potpunu apstinenciju od svih droga. Plus je svako uzimanje brzih droga automatski i veliki rizik da se uzme i dop. Dop je takav, on uvek sebi pravi prostora u narkomanskim glavama, i uvek mu covek daje neku prednost i opravdanje. Ja sam pre 10 godina imao jedan za mene kritican period od nekih mesec i po dana. Drogirao sam se oko 3 puta nedeljno, opijatima, dopom ili trodonima, naravno i travom skoro svaki dan, plus pivo, kad sam resio da prestanem, prestao sam, imao sam nekoliko dana depresiju, slab san, i tako to, a ja sam nesvesno za sve to sto mi se desava okrivljivao trodone i travu, kao nije od dopa, ma dop ti je pravi ratnik, nije ni cudo sto su ga nazvali bas herion. Eto i ti kazes kako te je dop spasio ludila od brzina, jeste, resio ti je trenutno te probleme, ali te uvukao i u jos veci problem. Pravi spas bi ti bio da si tada shvatila svo zlo i apsurd drogiranja, izdrzala to stanje na suvo, i relativno brzo bi dosla k' sebi. :)
Zqto sto nema heroina mi je i lakse kad je ona tu, jer ostale stvari ne gledam kao heroin i mogu da izblejim sa njom normalnom, a ovako kad svi nesto uzmu i ja tu kao sa njima str. nema sanse.. A za dop mi nista nije prepreka
Ljudi koji su se stvarno skinuli da ne uzimaju nista - ne znam,svako je na necemu
Moraš prevazići te ekipice gde svako nešto uzima. Nemoj se voditi time kako ti je trenutno, i šta trenutno misliš. Moraš izgraditi u glavi neke nove sisteme koji će ti poslužiti kad naiđu frke, a biće ih sigurno. Na kraju krajeva, život se i sastoji iz mnogo frka, ali se mora naučiti kako te frke prevazići bez droge.
Dosada i samoća su u početnoj apstinenciji glavni razlozi vraćanju drogi. Sa tim se mora živeti u početku, a onda će vreme odraditi svoje, i stvari će početi da se menjaju. Bolje ti je i da si sama, nego da si u društvu koje se drogira. Mnogi ljudi promene i svoj grad zbog apstinencije, neki čak i državu, a ti evo trenutno nisi spremna baš ni ekipu da promeniš, ili makar malo duže da se držiš podalje od te ekipe. Opet ćeš tresnuti nakon nekog vremena, ne pomiriš li se trenutno sa dosadom. Kad izdržiš tu dosadu, kad stvoriš novi sistem u glavi, stvari će početi da se menjaju. Napravi svoj neki dugoročniji plan za život, i deteljno razmisli šta sve moraš da uradiš da bi se taj plan realizovao. Drži se posla, vežbaj kod kuće ili kreni u teretanu, fizička aktivnost baš deluje pozitivno na psihu, i samim tim pravi pozitivne promene u glavi, govorim iz ličnog iskustva, i stvarno sad mislim da treba da ideš i na te psihoterapije, i da budeš tamo skroz iskrena. Vidi se da ima nešto u tebi, evo meni je zadovoljstvo da ti pišem i pokušavam da ti pomognem, a evo i Frajla i Ninocka opet sa tobom lepo, posle one bezvezne svađe, da misle da si neka debilka, verovatno bi te sad ignorisale. :D Prosto se vidi da si još u problemu... Hajde pamet u glavu, uz tebe smo! Ma ti si čudo, evo ova zadnja dva, tri dana, potpuno si preuzela fokus sa Jurketa. :D

Jurke kako je? Držiš li se?

Re: O bupu, drogi, suovisništvu, tko se kako osjeća, muzici i ćevapima

Posted: Mon Oct 21, 2019 8:41 am
by Jurke
StopBup wrote: Mon Oct 21, 2019 4:58 am
xxxana wrote: Sun Oct 20, 2019 9:41 pm
StopBup wrote: Sun Oct 20, 2019 8:51 pm

Naravno da shvatam sta pricas, to sto se tice tih osecaja i reakcija u odredjenim situacijama. Glavno je da ti shvatis da je jako malo vremena proslo da bi se ti osecaji promenili. Ti si uradila dobru stvar za pocetak, ali to nikako nije dovoljno jos da se kaze da je problem resen. Ne znam koliko znas ljudi koji su se stvarno skinuli. Moras malo gledati iskustva drugih, jesmo mi svi prica za sebe, ali imamo i te kako dosta zajednickog, narocito mi koji smo se drogirali. Ne mozemo se voditi samo svojim trenutnim osecanjem, mi koji smo se dugo drogirali. Nije se jos rodio covek koji je za 2 meseca i nesto resio problem u glavi posle visegodisnjeg drogiranja. Jednostavno ako hoces da resis problem stvarno, moras se suzdrzati od onakvih druzenja. Bez obzira sto ti krenes sa namerom kao necu uzeti nista, to se za cas promeni u toj ranoj apstinenciji, kao sto se i dogodilo. Jos jedna stvar, to ti nije nikakva sigurica sto eto konkretno u tom drustvu nema dopa, tebi moze za cas na kokainu da klikne u glavi da hoces da se spustis dopom, drustvu ces reci "odoh kuci", a otici ces na semu. Jos jedna stvar, kao da je kokain bezazlen, pa on vise sjebava mozak od dopa, samo sto je dop znatno veca navlaka. Druzi se sa uzim krugom ljudi, drzi se te drugarice sto se ne drogira, ako ne zna sve tvoje probleme, reci joj, reci joj da nikako ne sme da predlaze da idete tamo gde ima droge, jer ces lako pasti, nece ti ni ona uvek biti sigurica da neces uzeti, lako ces ti ako se istripujes uzeti krisom i pored nje, kao da ne znas kako je to lako izvodljivo.
P.s. Da li si uzela samo jednom, ili vise puta? Meni se nesto cini da je mozda bilo i dva puta, valjda gresim. :) Nije katastofa sto si uzela, bilo bi jako lose da nastavis, neka ti ovo posluzi kao delic u sklapanju svog mozaika koji za cilj ima zivot bez droge, samo znaj da ce te svako uzimanje vratiti mozda i mesec dana u nazad sto se tice oporavka, bez obzira sto nije dop ili bup, hemija u glavi za uspesan oporavak zahteva potpunu apstinenciju od svih droga. Plus je svako uzimanje brzih droga automatski i veliki rizik da se uzme i dop. Dop je takav, on uvek sebi pravi prostora u narkomanskim glavama, i uvek mu covek daje neku prednost i opravdanje. Ja sam pre 10 godina imao jedan za mene kritican period od nekih mesec i po dana. Drogirao sam se oko 3 puta nedeljno, opijatima, dopom ili trodonima, naravno i travom skoro svaki dan, plus pivo, kad sam resio da prestanem, prestao sam, imao sam nekoliko dana depresiju, slab san, i tako to, a ja sam nesvesno za sve to sto mi se desava okrivljivao trodone i travu, kao nije od dopa, ma dop ti je pravi ratnik, nije ni cudo sto su ga nazvali bas herion. Eto i ti kazes kako te je dop spasio ludila od brzina, jeste, resio ti je trenutno te probleme, ali te uvukao i u jos veci problem. Pravi spas bi ti bio da si tada shvatila svo zlo i apsurd drogiranja, izdrzala to stanje na suvo, i relativno brzo bi dosla k' sebi. :)
Zqto sto nema heroina mi je i lakse kad je ona tu, jer ostale stvari ne gledam kao heroin i mogu da izblejim sa njom normalnom, a ovako kad svi nesto uzmu i ja tu kao sa njima str. nema sanse.. A za dop mi nista nije prepreka
Ljudi koji su se stvarno skinuli da ne uzimaju nista - ne znam,svako je na necemu
Moraš prevazići te ekipice gde svako nešto uzima. Nemoj se voditi time kako ti je trenutno, i šta trenutno misliš. Moraš izgraditi u glavi neke nove sisteme koji će ti poslužiti kad naiđu frke, a biće ih sigurno. Na kraju krajeva, život se i sastoji iz mnogo frka, ali se mora naučiti kako te frke prevazići bez droge.
Dosada i samoća su u početnoj apstinenciji glavni razlozi vraćanju drogi. Sa tim se mora živeti u početku, a onda će vreme odraditi svoje, i stvari će početi da se menjaju. Bolje ti je i da si sama, nego da si u društvu koje se drogira. Mnogi ljudi promene i svoj grad zbog apstinencije, neki čak i državu, a ti evo trenutno nisi spremna baš ni ekipu da promeniš, ili makar malo duže da se držiš podalje od te ekipe. Opet ćeš tresnuti nakon nekog vremena, ne pomiriš li se trenutno sa dosadom. Kad izdržiš tu dosadu, kad stvoriš novi sistem u glavi, stvari će početi da se menjaju. Napravi svoj neki dugoročniji plan za život, i deteljno razmisli šta sve moraš da uradiš da bi se taj plan realizovao. Drži se posla, vežbaj kod kuće ili kreni u teretanu, fizička aktivnost baš deluje pozitivno na psihu, i samim tim pravi pozitivne promene u glavi, govorim iz ličnog iskustva, i stvarno sad mislim da treba da ideš i na te psihoterapije, i da budeš tamo skroz iskrena. Vidi se da ima nešto u tebi, evo meni je zadovoljstvo da ti pišem i pokušavam da ti pomognem, a evo i Frajla i Ninocka opet sa tobom lepo, posle one bezvezne svađe, da misle da si neka debilka, verovatno bi te sad ignorisale. :D Prosto se vidi da si još u problemu... Hajde pamet u glavu, uz tebe smo! Ma ti si čudo, evo ova zadnja dva, tri dana, potpuno si preuzela fokus sa Jurketa. :D

Jurke kako je? Držiš li se?
Ma drzim se ja ali nemam bas mnogo mozga trenutno da pišem bilo šta, ali vas pomno pratim ovde i skroz si u pravu sa tim sto Xxani pričaš. Inače još nisam sastavio poštena 2h spavanja i jutro mi je obično uzasno,a posle 12h vec malo pododjem...

Re: O bupu, drogi, suovisništvu, tko se kako osjeća, muzici i ćevapima

Posted: Mon Oct 21, 2019 9:30 am
by Frajla
Ninocka wrote: Mon Oct 21, 2019 12:44 am
xxxana wrote: Sun Oct 20, 2019 9:41 pm
Zqto sto nema heroina mi je i lakse kad je ona tu, jer ostale stvari ne gledam kao heroin i mogu da izblejim sa njom normalnom, a ovako kad svi nesto uzmu i ja tu kao sa njima str. nema sanse.. A za dop mi nista nije prepreka
Ljudi koji su se stvarno skinuli da ne uzimaju nista - ne znam,svako je na necemu
Ja kada sam krenula na psihoterapiju isto sam imala tu " stegu ". I nasla sam strava doktore , koji te prve " tretmane " rade u obliku testova. Isla sam dva dana po nekih sat vremena i radila testove, odg na pitanja. I oni na osnovu tih testova stvore neku sliku o tebi kad krene sama terapija, tu vise nema pukog razgovora, dosadnog, nego nekako krenete od nekih bitnih stvari ne smarajuci se sa nekim stvarima ( djetinstvo, prva ljubav, prvi stres, ostala sranja )
Klinika se zove Medicus Plus, i oni su iz BG, ynam da si ti iz Srbije, eto toliko.

Inace, povodom ove gore price ja sam prije imala utisak da se tebi bas smucio takav nacin zivota, dop i ostalo.
A sad imam skroz drugaciju sliku,,, ne zbog recidiva, nego mislim da si i dalje u tom nekom tripu, i da to nisi prevazisla te ljude, mjesta, itd.
I ja sam imala takav osecaj posebno jer je uzimala bup, pa sam mislila da je odradio svoje i da nema potrebe da juri rad

Nego Xano, kako si se osecala pre toga a i sada?
Jel osecas dosadu? Da ti treba neko uzbudjenje tj nesto da te podigne, jesi li smorena? Depresivna? Jel ti tesko da se pokrenes?

Re: O bupu, drogi, suovisništvu, tko se kako osjeća, muzici i ćevapima

Posted: Mon Oct 21, 2019 10:02 am
by Jurke
Frajla wrote: Mon Oct 21, 2019 9:30 am
Ninocka wrote: Mon Oct 21, 2019 12:44 am
xxxana wrote: Sun Oct 20, 2019 9:41 pm
Zqto sto nema heroina mi je i lakse kad je ona tu, jer ostale stvari ne gledam kao heroin i mogu da izblejim sa njom normalnom, a ovako kad svi nesto uzmu i ja tu kao sa njima str. nema sanse.. A za dop mi nista nije prepreka
Ljudi koji su se stvarno skinuli da ne uzimaju nista - ne znam,svako je na necemu
Ja kada sam krenula na psihoterapiju isto sam imala tu " stegu ". I nasla sam strava doktore , koji te prve " tretmane " rade u obliku testova. Isla sam dva dana po nekih sat vremena i radila testove, odg na pitanja. I oni na osnovu tih testova stvore neku sliku o tebi kad krene sama terapija, tu vise nema pukog razgovora, dosadnog, nego nekako krenete od nekih bitnih stvari ne smarajuci se sa nekim stvarima ( djetinstvo, prva ljubav, prvi stres, ostala sranja )
Klinika se zove Medicus Plus, i oni su iz BG, ynam da si ti iz Srbije, eto toliko.

Inace, povodom ove gore price ja sam prije imala utisak da se tebi bas smucio takav nacin zivota, dop i ostalo.
A sad imam skroz drugaciju sliku,,, ne zbog recidiva, nego mislim da si i dalje u tom nekom tripu, i da to nisi prevazisla te ljude, mjesta, itd.
I ja sam imala takav osecaj posebno jer je uzimala bup, pa sam mislila da je odradio svoje i da nema potrebe da juri rad

Nego Xano, kako si se osecala pre toga a i sada?
Jel osecas dosadu? Da ti treba neko uzbudjenje tj nesto da te podigne, jesi li smorena? Depresivna? Jel ti tesko da se pokrenes?
Sto posto joj je ta priča i navike i društvo sa kojim bleji u slobodno vreme joj na neki način prijaju i "pomažu" da izadje iz učmalosti koja sledi nakon prekida. Tu beži iz samoce u kojoj se nalazi i skrece misli od depresivnih razmišljanja koja bedače. To i jeste sto kaze Stopina problem i okidač na kraju za recidiv. Zato treba izbegavati sve stare navike. Ovo sve i ja znam, ali je teško izaci iz tog nekog kalupa. Imam osecaj da joj je teško da krene kod nekog stručnog i zbog toga što tu treba predočiti svojima da postoji neki problem ipak iz koga ne možeš sam baš i to otvara mnoga pitanja kasnije. Sloboda kretanja, upitni pogledi i smarajuce priče sa matorima i ostalima... Makar eto pišem iz moje perspektive, mozda grešim, ali verujem da je i ovo u pitanju.
Inače meni je dosada veliki problem, zavisnik sam od dešavanja, adrenalina, pokreta, a u ovom sada stanju sam daleko od toga. Sav onako umrtvljen, a čula se polako bude i bune pa taj prelazak u normalu ume da bude neprijatan u početku, ali izdrzacu...

Re: O bupu, drogi, suovisništvu, tko se kako osjeća, muzici i ćevapima

Posted: Mon Oct 21, 2019 10:12 am
by StopBup
Frajla wrote: Mon Oct 21, 2019 9:30 am
I ja sam imala takav osecaj posebno jer je uzimala bup, pa sam mislila da je odradio svoje i da nema potrebe da juri rad

Nego Xano, kako si se osecala pre toga a i sada?
Jel osecas dosadu? Da ti treba neko uzbudjenje tj nesto da te podigne, jesi li smorena? Depresivna? Jel ti tesko da se pokrenes?
Ja nemam bas utisak da ona ima Bog zna kakvu potrebu da juri rad, nego da prvenstveno jos ne zna da se na pravi nacin izbori sa dosadom, i eto krene sa tim drustvom, prvo misleci da nece nista uzeti, nego kao cisto da joj ne bude dosadno i da ne bude sama, a kad ona tamo, ono medjutim...

Ja koji sam cist skoro 5 meseci, sam jos uvek vecinu vremena na selu, u gradu sam samo kad sredjujem papire, nabavljam neke potrebstine koje ne mogu da kupim na selu, ili kad isporucujem porucenu robu. Ako sam u gradu, a nemam nekog posla, bude mi dosadno, ako se javim nekome ko je strejt, nekad se vidimo, ali u glavnom kad se potrefi da sam ja u grad, strejt prijatelji naravno imaju svog posla, pa nam se ne poklapaju termini, pa ne mogu uvek da se vidim sa nekim, tako da onda brze bolje krecem na selo, jer bi iz te gradske dosade moglo svasta da se izrodi. :)

Re: O bupu, drogi, suovisništvu, tko se kako osjeća, muzici i ćevapima

Posted: Mon Oct 21, 2019 10:28 am
by Frajla
Jurke wrote: Sto posto joj je ta priča i navike i društvo sa kojim bleji u slobodno vreme joj na neki način prijaju i "pomažu" da izadje iz učmalosti koja sledi nakon prekida. Tu beži iz samoce u kojoj se nalazi i skrece misli od depresivnih razmišljanja koja bedače. To i jeste sto kaze Stopina problem i okidač na kraju za recidiv. Zato treba izbegavati sve stare navike. Ovo sve i ja znam, ali je teško izaci iz tog nekog kalupa. Imam osecaj da joj je teško da krene kod nekog stručnog i zbog toga što tu treba predočiti svojima da postoji neki problem ipak iz koga ne možeš sam baš i to otvara mnoga pitanja kasnije. Sloboda kretanja, upitni pogledi i smarajuce priče sa matorima i ostalima... Makar eto pišem iz moje perspektive, mozda grešim, ali verujem da je i ovo u pitanju.
Inače meni je dosada veliki problem, zavisnik sam od dešavanja, adrenalina, pokreta, a u ovom sada stanju sam daleko od toga. Sav onako umrtvljen, a čula se polako bude i bune pa taj prelazak u normalu ume da bude neprijatan u početku, ali izdrzacu...
Jurke u tom drustvu se ne nadjes slucajno, podsvesno znas zasto ides tamo... i da postoji sansa da ces napraviti recidiv
Pricalo se ovde dosta o periodu posle koji je veci problem od samog skidanja. I ta dosada.... to nije dosada jer nemas sta da radis, nego dosada jer nemas volje bilo sta da radis.

Bezvoljnost se boostuje hormonom srece i zato se uzimaju antidepresivi. U vecini slucajeva posle gudre se uzimaju ad ako neko nije sposoban da se sa tim izbori. I onda dolaze pametni glasnogovornici koji su ceo zivot sopali svim i svacim, pa im 6 meseci antidepresiva posle svega ne dolaze u obzir, i radije ce biti kao uvenule biljke nego pokusati da ublaze taj prelaz

Sad vas ceka najtezi posao i Nista ne prepustajte slucaju nego se treba reagovati

Re: O bupu, drogi, suovisništvu, tko se kako osjeća, muzici i ćevapima

Posted: Mon Oct 21, 2019 10:41 am
by StopBup
Frajla wrote: Mon Oct 21, 2019 10:28 am Jurke u tom drustvu se ne nadjes slucajno, podsvesno znas zasto ides tamo... i da postoji sansa da ces napraviti recidiv
Pricalo se ovde dosta o periodu posle koji je veci problem od samog skidanja. I ta dosada.... to nije dosada jer nemas sta da radis, nego dosada jer nemas volje bilo sta da radis.

Bezvoljnost se boostuje hormonom srece i zato se uzimaju antidepresivi. U vecini slucajeva posle gudre se uzimaju ad ako neko nije sposoban da se sa tim izbori. I onda dolaze pametni glasnogovornici koji su ceo zivot sopali svim i svacim, pa im 6 meseci antidepresiva posle svega ne dolaze u obzir, i radije ce biti kao uvenule biljke nego pokusati da ublaze taj prelaz

Sad vas ceka najtezi posao i Nista ne prepustajte slucaju nego se treba reagovati
Ja licno mislim da Jovana jos nije slucaj za antidepresive, a i antidepresivi u opste ne odrade posao kod svakoga kako treba. Njoj treba dobra psihoterapija, fizicki trening, izbegavanje drustava gde ima i malo droge, posao ima sto je odlicno, a uskoro ce joj trebati neki dobar momak, on ce je najbolje popraviti, ono kao zavrsna obrada :D (naravno ne lik koji je u fazonu da se drogira i samo vikendom). Pa ce vremenom opasti i potreba za tim ekipicama, a u pocetku treba i na silu da se kloni tih ekipica. Nije njen problem depresija, sto posto sam siguran, nego dosada, a to nije isto! Mora da nauci drugacije da se bori sa dosadom. Dobre knjige i filmovi rade dobro taj posao kad smo kod kuce!

Re: O bupu, drogi, suovisništvu, tko se kako osjeća, muzici i ćevapima

Posted: Mon Oct 21, 2019 11:27 am
by Frajla
StopBup wrote: Mon Oct 21, 2019 10:41 am [quote=Frajla post_id=147404 time=<a href="tel:1571646484">1571646484</a> user_id=12211]
Jurke u tom drustvu se ne nadjes slucajno, podsvesno znas zasto ides tamo... i da postoji sansa da ces napraviti recidiv
Pricalo se ovde dosta o periodu posle koji je veci problem od samog skidanja. I ta dosada.... to nije dosada jer nemas sta da radis, nego dosada jer nemas volje bilo sta da radis.

Bezvoljnost se boostuje hormonom srece i zato se uzimaju antidepresivi. U vecini slucajeva posle gudre se uzimaju ad ako neko nije sposoban da se sa tim izbori. I onda dolaze pametni glasnogovornici koji su ceo zivot sopali svim i svacim, pa im 6 meseci antidepresiva posle svega ne dolaze u obzir, i radije ce biti kao uvenule biljke nego pokusati da ublaze taj prelaz

Sad vas ceka najtezi posao i Nista ne prepustajte slucaju nego se treba reagovati
Ja licno mislim da Jovana jos nije slucaj za antidepresive, a i antidepresivi u opste ne odrade posao kod svakoga kako treba. Njoj treba dobra psihoterapija, fizicki trening, izbegavanje drustava gde ima i malo droge, posao ima sto je odlicno, a uskoro ce joj trebati neki dobar momak, on ce je najbolje popraviti, ono kao zavrsna obrada :D (naravno ne lik koji je u fazonu da se drogira i samo vikendom).
[/quote]

Cuj ako nije sposobna da se pokrene tj natera na nesto i to traje neko vreme, onda treba biti otvorena za to ako joj doktor predlozi. Ja idem na psihoterapije godinama i otvorena sa za takvu vrstu pomoci, ako vidim da sama drugog resenja nemam.
Sport kod mene, u tim momentima nije dolazio u obzir, tek nakon nekoliko meseci se naterah da pocnem sa yogom.

Svi smo razliciti stopicu, zene su po prirodi osetljivije i nasi hormoni kad se uzjebu ajme nama
Ja se secam u jednom mementu, mislim da je bilo godinu dana nakon bupa, nisam znala gde cu, niti sam spavala kako treba, sa stresom i poslom nisam najbolje balansirala, sve mi se zivo pokocilo a posebno udarilo na ramena i ledja

Odem kod neke holisticke doktorke, reko da probam i alternativce i zena mi uradi hormone vitamine itd i ono kortizol ( hormon stresa valjda i ne secam se) i sve ono sto luci nadbubdrezna zlezda, otislo u nebesa.
Dala mi da pijem dhea hormon, ja progledala jbt
I ja jena to sve pitam sledece: dr, da li je moguce da bi meni moj doktor sada prepisao ad? Kaze da, sve si simprome imala da ti to prepisu. Razdrazljivost, nervoza, puknem na prvu- fitilj mi kratak, ustanem ujutru umornija nego sto legnem..... Hocu reci, postoji izbor i na nama je da nesto uradimo a ne da pustimo da se samo od sebe problemi rese, jer se jaaaaaako tesko sami od sebe resavaju

Re: O bupu, drogi, suovisništvu, tko se kako osjeća, muzici i ćevapima

Posted: Mon Oct 21, 2019 11:51 am
by Jurke
Frajla wrote: Mon Oct 21, 2019 10:28 am
Jurke wrote: Sto posto joj je ta priča i navike i društvo sa kojim bleji u slobodno vreme joj na neki način prijaju i "pomažu" da izadje iz učmalosti koja sledi nakon prekida. Tu beži iz samoce u kojoj se nalazi i skrece misli od depresivnih razmišljanja koja bedače. To i jeste sto kaze Stopina problem i okidač na kraju za recidiv. Zato treba izbegavati sve stare navike. Ovo sve i ja znam, ali je teško izaci iz tog nekog kalupa. Imam osecaj da joj je teško da krene kod nekog stručnog i zbog toga što tu treba predočiti svojima da postoji neki problem ipak iz koga ne možeš sam baš i to otvara mnoga pitanja kasnije. Sloboda kretanja, upitni pogledi i smarajuce priče sa matorima i ostalima... Makar eto pišem iz moje perspektive, mozda grešim, ali verujem da je i ovo u pitanju.
Inače meni je dosada veliki problem, zavisnik sam od dešavanja, adrenalina, pokreta, a u ovom sada stanju sam daleko od toga. Sav onako umrtvljen, a čula se polako bude i bune pa taj prelazak u normalu ume da bude neprijatan u početku, ali izdrzacu...
Jurke u tom drustvu se ne nadjes slucajno, podsvesno znas zasto ides tamo... i da postoji sansa da ces napraviti recidiv
Pricalo se ovde dosta o periodu posle koji je veci problem od samog skidanja. I ta dosada.... to nije dosada jer nemas sta da radis, nego dosada jer nemas volje bilo sta da radis.

Bezvoljnost se boostuje hormonom srece i zato se uzimaju antidepresivi. U vecini slucajeva posle gudre se uzimaju ad ako neko nije sposoban da se sa tim izbori. I onda dolaze pametni glasnogovornici koji su ceo zivot sopali svim i svacim, pa im 6 meseci antidepresiva posle svega ne dolaze u obzir, i radije ce biti kao uvenule biljke nego pokusati da ublaze taj prelaz

Sad vas ceka najtezi posao i Nista ne prepustajte slucaju nego se treba reagovati
Naravno da nije slučajno. Namerno i u podsvesti se zna zašto se bleji sa kim se vec bleji. To je jako poznata priča i meni i verujem svima već odavno. Zato to treba priznati sebi, ako treba, a verujem da treba i nekome kome je stalo do nas ili nekom ko je stručan i to preduprediti. Izgraditi navike i život iz početka. Ja sada ovo pišem i znam da jeste to tako, ali se i sam borim sa sobom i bezvoljnošcu. Tu i tamo nemirom, ali kontam da bi mi sada jedna šetnja prijala. Naravno ne najkracim putem do vracanja problemu vec u prirodi... Krckam bolovanje i od sutra cu vec morati da se trgnem dobrano i izmorim sebe da bih kljoknuo uveče i zaspao. Jutros nisam sposoban, ali popodne cu mozda vec moci da prošetam...