I against I-moja ispovijest

[heroinapg]

Dobro jutro!
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=ZevjN3Nzdxk[/youtube]

Ja sam Marija zavisnik. Godinama zatrpavam ovaj forum pustom filozofijom, svojim pustim talentom za pisanje, filozofiranjem, analizom, psihoanalizom, izigravajuci svoje korisnicko ime. Bila sam Marija Kiri, htjela sam da spasim svijet. Zatrpavala sam se preko vise nego deceniju, bjezala od svega sto jesam i uspjela sam. da, uspjela jesam. Ali ne da pobjegnem, naravno, vec da se zatrpam, da se sakrijem iza sedam gora i sedam mora. Jutros sjedim cista od svih psihoaktivnih supstanci (ukljucujuci alkohol), nasmijana, ispunjena, spokojna, prepustena, bez pomisli i zelje da predvidjam da stvari, kao sto sam to radila kupujuci srecu, tugu, ljude (tada to nisu bili ljudi, nego stvari), vrijeme, noc, djavolski spokoj, kupujuci zlo umotano u papir ili kesicu. Postala sam sve ono cega sam se gadila, grozila, ali nisam to i ostala. To necu, ne zelim, nije potrebno-hvala!nije vrijedno! Oduvjek sam voljela stvari koje se NE mogu predvidjeti, neocekivano, a sebi sam priustila da se otrujem ocekivanim. Prije par godina, u ovo isto doba bih sjedjela za kompom, qcala po tastaturi punoj pepela, prljala sam svoje ruke, jutros su ciste. zive su, osjecaju svaq tipq. Zelim da osjecam. Necu se editovati (to jeste relikvija koja ide uz moje korisnicko ime, ali jutros imam realan razlog)
Toliko sam uzivala da se krijem iza maske, toliko sam se bila uzivjela u tu ulogu. U ulogu nekog (lazem! mnozina-uloge osobe koja nikakve veze nema sa mnom. Do svoje neke 19, 20, sam bila "dete iz epruete". zivjela sam sve sto su drugi trazili i ocekivali od mene. A sve sto sam zivjela se podrazumijevalo. Jedini bunt kojeg se ne mogu, ne zelim odreci je muzika. A jedini bunt i rage koji je virio iz mojih rukava je bio stil oblacenja i muzika, naravno. Bila sam odlikas, razapeta kao hobotnica na sve strane, stogod su zeljeli, ispunjavala sam, sem muzicke zelje. Nikada nisam sebe prihvatala. Kao visestruka licnost sam zivjela i prije drogiranja. Tatin sin, majkina najbolja drugarica, bratov otirac za brisanje cipela. Naravno da ama bas nista nije razlog sto sam se uvalila u zivo blato. Naravno da ne postoji razlog da covjek namjerno upane u zivo blato.Ne postoji "ali", ne postoji opravdanje, ne postoji pokrice. Trazila sam ga i pokrivala se godinama, bjezala od sebe, bjezala od zivota. Bila sam Jim Morisson, bila sam ukleti pjesnik Sarl Bodler, apsolutno sve od sebe sam dala da se zatrpam i sakrijem. Uspjela sam, da stavim djavolji plast, da zaprljam sve sto se zaprljati moze (ma i ono sto se ne moze, uspijevala sam). A jutros sam nasmijana, kafica je pored tastature, cirkam (kafu), uzivam, postojim, jer sam ziva,

[heroinapg]

Uzivam dok qcam, dok dijelim, uzivam dusom i srcem cijelim. Kako sam strucno znala da zakomplikujem svaku rijec, svaku tacku, zarez, red, trenutak. Kako sam uzivala u tome?! Uzivala i skrivala se. Danas se ne skrivam. Cika Jam Pearl pjeva u backgroundu samo za mene, ukljucena je opcija repeat. Toliko predvidljivog su priustiti sebe, pa idemo dalje.
trovala sam se godinama, uzivala u simbolici, komplikovanju najobicnijih stvari, uporno, tvrdoglavo, uporno, vodo i vazdusnootporno sam vrtjela svijet oko sebe. Jutros sam Easy like a Monday morning.Uprkos?! Ama uprkos svemu. I izbacila sam tremu, dilemu, paranoju, tolko mogu sebi da priustim.
Sve, ama bas sve, osim muzike (nju ne dam!)
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=PmvCWwj6Og4[/youtube]
od sebe dajem, necu da se kajem, niti da rezim, niti da lajem. zelim da dajem, da postojim. Mogu to. Zelim da opsjecam, pa i ovaj polen, jer obozavam proljece, al sam na njega alergicna.
HVALA vam ljudi! nikada necete znati (eh, patetike zenske) kolko ste mi pomogli, koliko su mi vase rijeci znacile i znace, toliko da se smijesim jos jace.
Nema editinga. Send!

[heroinapg]

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=tqWP1rsAMrw[/youtube]
Hm. Sta se sve izdesavalo sa mnom je potpuno nebitno. " Dugujem" vam par redaka. I nek se stampaju, nije problem. Danas mi nije problem. i ne mislim da izazivam sudbinu ovim sto cu podijeliti. "samo" sam iskrena, otvorena i voljna da podijelim cinjenice s ljudima koji su me izvlacili iz ralja.
Neke od tih ljudi sam upoznala i srela, pruzila im ruku, a voljela sam ih i prije pruzanja ruke i moja ruka im je bila pruzena, kapa skinuta. Danas ne postoji oblacic iznad glave " Da sam ih poslusala.." Danas sija sunce.
Najkrace moguce za ljude koji su bili tu za mene, koji su od srca! citali moje konfuzne postove, koje sam pisala s poluotvorenim okom (brat), ziva sam za njih. Bicu ziva za vas dok sam ziva, a za ostalo cemo lako. samo neka smo Hello!
Prije dvije godine mi je brat polomio 2 prsljena. Bila sam cista kada se to desilo. Irelevantne su okolnosti i razlozi, ne pricam o njemu, pricam o sebi. Nakon lomljave prsljenova, otisla sam da se izlijecim, naravno, na neadekvatno mjesto. U dusevnu bolnicu, gdje je trebalo da se zadrzim 15ak , gdje se zavisnici zadrzavaju toliko. Slomite nokat, pa vas boli, a kicma, rebra?! Ne zalite me, nisam za zaljenje. Cinjenice iznosim. Vristalo mi se od bola dok smo isli za Kotor. Nisam mogla da progovorim na konzilijumu. A nisam htjela da odajem brata. Naravno, moje stanje je okarakterisano kao fizicka kriza, receno je da sam pala. Svakako ne bih rekla. skoro mjesec dana su mi davli terapiju protiv bolova (diklofen ujutro i uvece-inekcije). Od neke sulude terapije, ne znam ni sto sam pila, koju su mi davali nekolko dana sam bila izdrogorana. Molila sam doktorku da mi skloni to. Mislila sam na vas ljudi! Majka i brat ...

[heroinapg]

Nesrecna majka! pod bratovim uticajem (fakat i jedno i 2.) stravljena je prihvatila cinjenicu da cu se tamo izlijeciti. Sa sobom sam imala "12 koraka". Doktori i psiholozi, naravno, cudili su se sto ne idem, sto ne napustam mjesto, sto sam cak i svojevoljno tamo ostajala. Zeljela sam i ja da se izlijecim, naravno, al sam znala da to nije to, da to nije nacin, da nema 3ka, al sam ujedno zeljela i svoju porodicu nazad. najiskrenije sam zeljela da dam stagod traze od mene da bi ONi bili zadovoljni, srecni, ispunjeni. zeljela sam da me brat zavoli. Da me opet zavoli, iako to nije postojalo ni prije drogiranja. Ljubav sa pravim, realnim konotacijama nije postojala.
e, tu nesrecnu majku sam juce usrecila, vidjela joj osmjeh na licu, iskren, ta nesrecna majka me je juce zvala telefonom kada sam se vratila "kuci", jer solo zivim od decembra. Rijeci, trulezi, lupanja, filozofiranja, PRevise je bilo! ponijela sam joj jaja, cigare, rusku salatu (kako sam iskrena, sto je ovo), posjetila sam kumu, kao sto bi moj pokojni tata uradio, nekako sam uradila nesto slicno, porodicu u komsiluku koja me je podrzavala i podrzava u oporavku, posjetila sam cika Slavka, o kom sam toliko pricala. Covjeka koji me je uhvatio za tabane i pokusavao da me izvuce iz blata, COVJEKA bez kojeg ja danas ne bih mogla da imam osmjeh na licu. COVJEKA koji me je isprovocirao (o, kako ga nisam podnosila...ne znam koji je osjecaj bio, ali, nisam znala zasto mi to radi) COVJEKA koji je pred ocem koji se raspadao od raka provocirao tadasnju Mariju kiri i isprovocirao da "izbaci" is sebe sve sto je radila, jer je znao, naravno bolje nego ja, da sebi nikada ne bih oprostila i da ne bih mogla da budem cista, da nisam pred Tatom ispricala SVE (sem 1 dogadjaja) sto se desavalo tokom mog "zivota". On je osjecao vise nego iko i osjecao i razumio prelom moj, a moj TATA je bio (JE!) razumio sve, nisu potrebni doktori bili. Covjek-inace doktor, pedijatar je drzao porodicne grupe u mojoj kuci. Njega sam rasplakala. Jer, u polusvjesnom stanju, razapeta, nisam razumjela zasto covjek pominje da mi djavo viri iznad glave kada sam tuzna i kad napravim svoju facu, covjeka koji je razumio i skretao paznju na euforiju.... Danas se ne kikocem, danas sam ispunjene.Njemu sam pricu ispricala onim sto sam mu ponijela. Sve suva simbolika naravno i Visa sila koja mi je dodavala ideje i vodila me. crno vino, jaja, voce a iznenada se pojavila metalna posuda u obliq srca. Olovka sa srcem velikim na kraju, a prilikom poslednjeg susreta sam mu poklonila hemijsku Narcotic Anonymous s konvencije i napisala mu poruq. Vodio me je Bog s kraja na kraj grada. Ok, podgoricva nije velika, al sam letjela 3-4 runde oko grada s osmjehom, ne cerekanjem na licu. Ispunjena sto sam ziva..cak sam kod majke i brata cula (inostranstvo naravno)
Brata koji od mene ima oprost za lomljenje. Ne bih patosirala, probila svako moguce dno da me jutros ne boli klicma na promjenu vremena zbog loma

[heroinapg]

U dusevnoj bolnici sam samoinicijativno propagirala program zavisnicama, bilo ih je jos 2, druzila se s psiholozima, doktorima. Naravno, extra pametna cura. Lijecila i tjesila bolesnice koje su prirodno bile oboljele. Ja sam se samoinicijativno zarazila! Postala Predsjednik 1. savjeta pacijenata u Crnoj Gori. Imate cast, moj naklon. Naime, dolazila je delegacija iz inostranstva kako bi ulozila u projekat, da se poboljsa sistem u Dusevnoj bolnici (ludilo-ludnica, naravnno da sam je tako zvala ranije). Zamislite sliku mene koja lagano prevodim pred 20ak ljudi a oni misle da sam prevodilac, ne pada im napamet da sam pacijent. Inace, prevodilac kog su placali, naravno, pojma nije imao i zena me je molila da za pomoc, jer sam joj nekolko puta sapnula kada je zapela. Tada vec nisam nikakvu terapiju uzimala. Brzo, vrlo brzo, po doktorskim procjenama "Odbija terapiju", sem diklofena, tada vec u tabletama, koji mi je razvalaio zeludac. 3 mjeseca ama nama sam se zadrzala tamo, al sam se kupala, jer to je jedan divan grad, Kotor, u kom sam snimala emisiju kada sam bila klinka.

[heroinapg]

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=4Fc67yQsPqQ[/youtube]

[heroinapg]

Mislila sam na vas ljudi, na vase rijeci izgovorene, jer ste bili i jeste ljudi, niste mi formalno odgovarali. Naravno, brzo sams e docepala laptopa i neta i gusila ovaj jadni forum klipovima. Doktori su me tjerali, cudili se, sester su mi davale ne znam kakvu slobodu, mogla sam ama bas stagod ocu, ali odlucila sam da kvalitetno provedem vrijeme tamo, kad sam vec tamo. Da dam sve od sebe. Nisam mogla da se nasmijem, niti da kasljem prvih mjesec dana od bola (tumacili kao fizicku krizu koja nesto preudgo traje). Doktori su mi ipak predlozili, savjetovali mi da ostanem na sigurnom nakon majkine poslednje posjete. NISTA izgovarala nisam, jer apsolutno niko, bez ja nije kriv za moju bolest. Ona je sama izbacila istorijat, dok sam ja sjedjela i kisa je padala iz mojih ociju, jer je "brukala" porodicu mog oca. ja nisam htjel;a da pricam, oni su je "naceli" (sad vec malo drhti ruka)... Pitanjima tipa "zasto se taxijem dolazi" (1/4 njene penzije), a brat "radi u inostranstvu". |Inace je tada pred svima njima rekao da idem u francusku posle Kotora, da ce on da obezbijedi blabla, al su njega nevjerovatnom brzinom razumjeli. Na konto Francuske
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=8-1WfkM1qso[/youtube]

[heroinapg]

Nakon izlaska sam ZARKO! trebala sastanke NA. ja sam znala da nisam izlijecena, iako sam pristala ponizno da uradim stagod je potrebno da bi ih usrecila. 10ak dana posle izlaska iz bolnice, poceo je sa istom pricom i istim stavom a kada je saznao da sam OPET POCELA(!) da idem na grupa )al ne NA, nego nvo, 2. prica, ni meni ta prica nije prijala) poceo je opet. Bila sam stravljena, preplasena, poblegla sam maltene od kuce..Ovaj dio cu preskociti i "izdrzala" 2 mjeseca tamo gdje sam bila. Trebala sam program. Trebao mi je oporavak. Opet

[heroinapg]

Iako sam bila "izlijecena", znala sam. BRZO sam se vratila starom nacinu zivota. Nevjerovatnom brzinom, jer sam samo pobjegla. Nisam mogla. da, nisam mogla, nisam imala ner znam sta, al nisam imala da ga prijavim policiji, uprkos crno na bijelo dokazima blablabla. Brat je brat TACKA. Nisu mi dozvolili da se vratim kuci. Opet su me vratili gdje sam bila. naravno, terapija nije bila potrebna, osim diklofena. Tamo mi je Bog poslao poznanika iz pocetaka drogiranja marihuanom, koji je postao otac u Manastiru. Oducila i otisla, bila mjesec dana u Manastiru. Nisu mogli da vjeruju da ne zelim tablete i kako se ponasam. Osjecala sam se prljavo, nedostojno da iste ikone poljubim...Sta sam uradila?! Ljudi su mi od srca pruzili SVe, ja sam u keliji zapalila cigar. Boze, hvala ti. ti jedini znas.. |Vratila sam se u KO, kratko ostala, pa kuci pod uslovima raznim, dobila super posao..AL sam zelejla i terbala pomoc i dalje (i dalje mi i treba i imam je..HVALA BRACO MOJA!)

[heroinapg]

Imam jos 10 minuta da na kompu qcam, tako da....idemo...