Forum za podršku u oporavku

vozdra Sag... pridružujem se čestitkama..... pozdrav.... :smt113 :smt023

U jebote,, da nisi malo-puno zakasnila?
Ludo jedna!!
Pozzz

Ahahahaha...A jadniku mozda i spomenik podigli...pu-pu, daleko bilo.Javi se Sag,Kako u cistom zivotu.Mislim 12 dana od Nove...ooohhhoho

Hej, pa beba bi trebala ubrzo... Sagy, jesi ziv covjece??

Življi nego ikad.
Radim po 10tak sati dnevno,tražim bolji posao,ne pijem više sub,bilo je malo frke 7-8 dana,ali uz pokoji normabel i katapresan,preživilo se.

Sagitarius wrote:Življi nego ikad.
Radim po 10tak sati dnevno,tražim bolji posao,ne pijem više sub,bilo je malo frke 7-8 dana,ali uz pokoji normabel i katapresan,preživilo se.

CESTITAM!!! :rock:

.... SUPERRRRR...... ma ti si pravi majke mi....... čestitam..... i navijam da nađeš dobar posao sa što je moguće većom plaćom..... naprjed sag... pozzzz.....

Hajde super, jos samo kad beba dode, sve ce biti potpuno... Sretno!!

Danas sam se sjetio jednog citata iz filma "Forrest Gump":"Život je kao kutija čokoladica,nikad ne znaš kakvu ćeš izvući".
Stvarno,nekad mi se čini,da je život kao ona kutija u kojoj se vrte kuglice za loto,pa ona,uvijek neka dugonoga,zgodna plavuša izvlači brojeve(Suzana Mančić forever ).
Prije godinu,godinu i pol,ispred sebe nisam vidio ništa,nulu,crnilo.Život mi se sastojao od trilogije:pronađi pare,uzmi,pukni se,pa opet "jovo-nanovo".Nakon 2 komune,metadona,tuce detoxa,potapanja,psihijatrija,izgledalo je da će heroin ostati moj suputnik i partner do sigurno brzog kraja.Bio sam se i pomirio s tim.Puno puta,dok sam se furao,razmišljao sam:"Bože,daj da ovo bude zadnji,uzmi me sebi". Ali,izgleda da je prevladao onaj životinjski instinkt za preživljavanjem ili kukavičluk,za ufurat taj "zlatni šut",a iskreno govoreći,na kojim sam količinama dopa,uz sedative svih vrsta bio,ne znam bi li me i fentanyl uspio overdozirat.
Pisao sam prije,na ispovijesti,ja i zaručnica,smo jedno jutro jednostavno osjetili nešto,što ni danas ne mogu objasnit,kršćani bi rekli,glas od Boga,vrlo vjerovatno.
2-3 dana neugodnog prelaska na Subutex,i počelo je naše liječenje.
U početku je bilo brljanja,recidiva,pa sam ja dobio trombozu,te se opet činilo,da će sve pasti u vodu.
Nakon bolnice,upoznajemo jednu prekrasnu,inteligentnu doktoricu sa Zavoda(umjesto jednog starog senilca,poznatog po tome da je liku nakon 3 dana prekida s metadonom,dao nemexin!),i polako i ta supstitucijska terapija dobija smisao,jer subutex sam po sebi nije nikog izliječio(zaliječio!,jer nema doživotnog izliječenja od heroina,nije to upala pluća),on je samo tu da pomogne ovisniku,da se fokusira na sređivanje svog rasturenog života,inače se svodi na mijenjanje ilegalne droge,legalnom,što je za neke i jedini način,da koliko-toliko provedu u miru ostatak života.
Ako,ne daj Bože,opet zaserem,i mene to čeka.
Danas mi život polako dobija obrise normalnog,vidim i ostale boje,ne samo sivu i crnu.Uskoro se ženim,postat ću roditelj,mala je dobila fin posao u jednom boutiqu,ja isto na par mjesta očekujem pozitivan odgovor,jer uz svu svoju narkomansku prošlost,i dosije u policiji,ipak sam cijenjen u svom poslu(serviser računala),imam preporuke bivših poslodavaca,pa se nadam da ću uskoro i to realizirati.
Iznajmili smo lijepu garsonijeru u novogradnji,sve novo uređeno,klima...
Roditelji su još uvijek sumnjičavi,što je i sasvim normalno,sumnjičav sam ja prema sebi na momente,a kamoli ne oni.
Polako prestaje i ova krizica od suba,sinoć sam prvi put od Nove,spavao cijelu noć u komadu bez apaurina.
Nekad me čisto strah,tako nam dobro ide,pa da ne bude ono:"Tko visoko leti..."

Prošle godine,u ovo vrijeme,ni u najluđim snovima,nisam očekivao ovakav razvoj događaja,te sam ponosan što smo i ona i ja postigli ovo što imamo danas,nakon što su i vlastite obitelji digle ruke od nas.
Nju još čeka skidanje sa suba,nakon poroda,ali vjerujem da će to proteć bez problema,jer imamo moje iskustvo.
Želio bih svakome,da se uspije ostavit heroina,jer život je lijep,i prekratak,za trošit ga uzalud.Nažalost,mali broj ljudi uspije se "srediti",ipak se nama taj prokleti heroin previše sviđa.
Meni se sviđa i dan-danas,moj mozak svako malo šalje "signale-hajde uzmi malo,fino je to",svjestan sam da će to tako biti još dugo,dugo vremena,ali se nadam da će me strah prema heroinu(da,strah,jer se bojim njegove moći,koju je on toliko puta pokazao na meni,i na mnogima koje poznajem,od kojih su neki,nažalost pokojni,jer nisu imali sreće,šansu,snage kao ja),držati podalje od njega.
A i želim život,želim da mi dijete odrasta uz normalnog oca i majku,možda i budemo bolji roditelji,s ovim iskustvom koje imamo.
Možda ovo,možda ono,ne želim se zalijetati u neke velike izjave i obećanja,guramo dalje ovim putem,isplati se!

Sagi Prika,samo da te pozdravim i napomenem da javis sretnu vijest
Sve naj