Re: PRICA
Posted: Tue Feb 08, 2011 1:21 am
Moje poslednje veliko navlacenje na dop je bilo pre godinu dana. Trajalo je 9 meseci. Valjao sam i imao para i gudre kolko god hocu. Obukao bih cipele ujutru u 10 i izuvao ih uvece u 11. Radio sam kao mashina. Nisam se dobro osecao zbog toga, pa sam ovima koji su od mene kupovali pricao price o skidanju i Bogu. Gledali su me mozda kao ludaka ali su morali da trpe, jer su zavisili od mene.
Na ovo me je podsetila prica od Malmase kada je izasla iz komune pa opet uzela ali je ipak bila svesna da ce se navuci. Ja sam se tako opet strasno navukao ali imalo se dopa kontinuirano tako da sam nekako prosto zaboravio da opet necu moci da se skinem. U glavi mi je bilo da ja to mogu i da cu ocas posla biti bez dopa isti kao sto sam tada bio na dopu. Malo me je zabrinjavalo kada bih preracunao kolko bih morao sam sebi da platim ono sto bih potrosio u toku dana ali jbg. Nisam ja bilo ko.
Vrhunac je bio negde u junu sa motorom, deevojcicama, skupom garderobom i raznim drogama. I pored toga sam bio prazan. Paranoja je bila moje srednje ime. Non stop sam u sebi razgovarao sa fiktivnim inspektorima koji su dosli da me uhapse. U svakom prolazniku sam video opasnost po moju slobodu. Uzas.
Krajem augusta me je Bog skrljao sa motora da ne bi duhovno skroz puko. Zaglavio sam u sok sobi 6 dana sav isecen, polomljen i sjeban. I dan danas se ja ne secam kako je do toga doslo. Secam se samo da sam se probudio u bolnici i da sam odmah hteo da idem. Kada su mi oni objasnili da ne mogu jer imam calmu na glavi koja mi je pukla pa je potom usivena, nekako sam shvatio da ne mogu napolje ali sam tog trenutka poceo da dozivam neku klinku u boxu pored mene da ustane da je vidim kako izgleda. Naravno malla je ustala i onda sam tu sa njom nastavio da pravim show na tom odeljenju za intezivnu negu dok sam od sinova koji su mi dolazili u posetu iskukavao da mi nalaze i donose metadon. I bivsa zena mi je donosila. Oni su straight naravno. Na doktore sam se stalno dernjao da hocu njihov metadon, a oni su me coolirali jbg. Uglavnom sam bio vezan za krevet ali bih nekako uspevao da neke sestre ubedim da me odvezu pa bi im onda opet jebao kevu svima zajedno. Nista ja tada nisam shvatao.
Tek kad su me otpustili i kada sam shvatio da ne mogu da hodam, jer su mi i kolena sjebana polako sam poceo da dolazim sebi ali sam se i dalje drogirao, jer kako bi inace.
Tako sjeban nisam mogao da valjam po ulici pa je olos poceo da mi dolazi u kucu. Naravno posto sam bio polomljen od saobracajke i slab neki zajebaniji su poceli da me napadaju i silom pokusavaju da mi uzmu dop. Nisu bili bas toliko pametni da bi i uspeli u tome ali je meni bilo mentalno i duhovno sve gore i gore. Od svih sam se plasio. I od murije i od olosa. Gasio sam svetlo i gvirio kroz prozor. Dalje nisam mogao. Pocao sam da razmislčjam da se obesim.
Onda sam u oktobru otisao 6 dana u komunu i tako nekako napravio i 6 dana cistoce. O tome sam vec pisao. Kada sam izasao nastavio sam da budem cist jos nekih 20 dana uz povremeno radjenje. Sve vreme sam bio u strasnoj zikri iako su dani prolazili tako da sam opet uzeo da valjam dop jer uzgred nisam imao ni od cega da zivim. Valjao sam jos jedno mesec dana do katolickog bozica otprilike. Tih mesec dana valjanja me je dokosurilo i tu sam shvatio da ja to jednostavno vise ne mogu. U snu sam jecao. Opet sam razmisljao o samoubistvu. Stare paranoje su mi se vracale. Sam Bog mi je pomogao da mi prosto doleti nekakva malo veca kolicina metadona i da se skinem bez problema. Cist sam vec bas bez icega preko mesec dana. Trazim Boga. To znate. Mislim mozete da pratite na forumu. Nisam vise u zikri. Ne bole me vise noge. Dobar sam fala Bogu.
Nema para naravno. Ulice mi deluju tako sporo i jalovo. Nisu onako plodne i pune kinte kao pre godinu dana. Nemam maltene sta da jedem. Od komsinica prosim ali sam miran. Daleko sam od samoubistva.
Znam ja da sam skot ali trudim se. Bas se trudim. Oprosti mi Boze gde god da si.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=CxQ6UgRvfJQ[/youtube]
Na ovo me je podsetila prica od Malmase kada je izasla iz komune pa opet uzela ali je ipak bila svesna da ce se navuci. Ja sam se tako opet strasno navukao ali imalo se dopa kontinuirano tako da sam nekako prosto zaboravio da opet necu moci da se skinem. U glavi mi je bilo da ja to mogu i da cu ocas posla biti bez dopa isti kao sto sam tada bio na dopu. Malo me je zabrinjavalo kada bih preracunao kolko bih morao sam sebi da platim ono sto bih potrosio u toku dana ali jbg. Nisam ja bilo ko.
Vrhunac je bio negde u junu sa motorom, deevojcicama, skupom garderobom i raznim drogama. I pored toga sam bio prazan. Paranoja je bila moje srednje ime. Non stop sam u sebi razgovarao sa fiktivnim inspektorima koji su dosli da me uhapse. U svakom prolazniku sam video opasnost po moju slobodu. Uzas.
Krajem augusta me je Bog skrljao sa motora da ne bi duhovno skroz puko. Zaglavio sam u sok sobi 6 dana sav isecen, polomljen i sjeban. I dan danas se ja ne secam kako je do toga doslo. Secam se samo da sam se probudio u bolnici i da sam odmah hteo da idem. Kada su mi oni objasnili da ne mogu jer imam calmu na glavi koja mi je pukla pa je potom usivena, nekako sam shvatio da ne mogu napolje ali sam tog trenutka poceo da dozivam neku klinku u boxu pored mene da ustane da je vidim kako izgleda. Naravno malla je ustala i onda sam tu sa njom nastavio da pravim show na tom odeljenju za intezivnu negu dok sam od sinova koji su mi dolazili u posetu iskukavao da mi nalaze i donose metadon. I bivsa zena mi je donosila. Oni su straight naravno. Na doktore sam se stalno dernjao da hocu njihov metadon, a oni su me coolirali jbg. Uglavnom sam bio vezan za krevet ali bih nekako uspevao da neke sestre ubedim da me odvezu pa bi im onda opet jebao kevu svima zajedno. Nista ja tada nisam shvatao.
Tek kad su me otpustili i kada sam shvatio da ne mogu da hodam, jer su mi i kolena sjebana polako sam poceo da dolazim sebi ali sam se i dalje drogirao, jer kako bi inace.
Tako sjeban nisam mogao da valjam po ulici pa je olos poceo da mi dolazi u kucu. Naravno posto sam bio polomljen od saobracajke i slab neki zajebaniji su poceli da me napadaju i silom pokusavaju da mi uzmu dop. Nisu bili bas toliko pametni da bi i uspeli u tome ali je meni bilo mentalno i duhovno sve gore i gore. Od svih sam se plasio. I od murije i od olosa. Gasio sam svetlo i gvirio kroz prozor. Dalje nisam mogao. Pocao sam da razmislčjam da se obesim.
Onda sam u oktobru otisao 6 dana u komunu i tako nekako napravio i 6 dana cistoce. O tome sam vec pisao. Kada sam izasao nastavio sam da budem cist jos nekih 20 dana uz povremeno radjenje. Sve vreme sam bio u strasnoj zikri iako su dani prolazili tako da sam opet uzeo da valjam dop jer uzgred nisam imao ni od cega da zivim. Valjao sam jos jedno mesec dana do katolickog bozica otprilike. Tih mesec dana valjanja me je dokosurilo i tu sam shvatio da ja to jednostavno vise ne mogu. U snu sam jecao. Opet sam razmisljao o samoubistvu. Stare paranoje su mi se vracale. Sam Bog mi je pomogao da mi prosto doleti nekakva malo veca kolicina metadona i da se skinem bez problema. Cist sam vec bas bez icega preko mesec dana. Trazim Boga. To znate. Mislim mozete da pratite na forumu. Nisam vise u zikri. Ne bole me vise noge. Dobar sam fala Bogu.
Nema para naravno. Ulice mi deluju tako sporo i jalovo. Nisu onako plodne i pune kinte kao pre godinu dana. Nemam maltene sta da jedem. Od komsinica prosim ali sam miran. Daleko sam od samoubistva.
Znam ja da sam skot ali trudim se. Bas se trudim. Oprosti mi Boze gde god da si.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=CxQ6UgRvfJQ[/youtube]