Cao drugari,
eto mene opet malo kod vas!
Kako je, je l` i kod vas pakleno vruce?
Juce smo izmerili 52 (PEDESET! I DVA!) stepena na ulici!!!
Bez zezanja! Doduse, stali smo na suncanu stranu, al sve jedno...PEDESET I DVA!!! A u "hladu" izmereno 40-ak!
Pa, stvarno nema smisla... preznojim se svaki put kad trepnem...
Sunrise, je l` i kod tebe ovako?
Ako jeste, kako ti podnosis vrucinu? Je l` imas mucnine? Kako teku trudbenicki dani, kako se osecas? Je l` su te prosle sumanute misli/osecaji ili si jos uvek na "hormonalnom rolerkosteru"? I mene je to umelo da skroz...prosto osamuti... No, hvala Bogu, i sve neprijatne nuspojave brzo nestaju, tako da se ne brines. U slucaju da imas neke simptome tog tipa.
Ti si sad oko 5. meseca ili gresim? Uh, kako je to dobar osecaj! Najjaci!
Kad osim eventualne mucnine i potvrde lekara NAJZAD imas "pravi dokaz" svoje fantasticne situacije! Stomacic!
Lepi, okrugli, zivi i zivahni, brzinomsvetlostirastuci, cudesni -stomacic!
Pa se satima gledas u ogledalu...pa iz profila...haha...(a sve s osmehom koji bi bio oko glave, da nije usiju).. pa obuces nesto super slatko, a usko u tom predelu hehe... pa stavis dlanove na stomak...pa mazis Svoju Bebu...nezno joj sapuces najsladje stvari... a ne mozes da docekas da se upoznate "ljudski"... A onda, vrlo brzo, lezis na ledjima i...OPA! Lepo vidis kako se bebiron meskolji i proteze!
Ja sam se totalno bila sokirala prvi put! Lepo sam, ljudi, videla kako maleno koleno ili lakat pici s leva na desno! I osetis ti to, naravno, kao neko neopisivo skoro...golicanje u stomaku...
Nisam imala pojma da se to bas TAKO jako dobro vidi! Kao da mi je koza bila jako tanka, a neko s druge strane gura ruku napred...lepo se vidi izbocina koja putuje...levo...desno... pa sut u rebra...pa protezanje... pa stucanje! haha to je super slatko!
Ma, trudnoca je zaista veliki, veliki blagoslov. Veliki poklon. Najveci, za mene barem.
Zato ti ne mogu opisati koliko se radujem tvom poklonu.
Samo se cuvajte, i uzivajte koliko god mozete u svakom trenutku.
Vreme mnoooogo brzo leti...
Ako da Bog, ja bih jako volela da budem mama jos nekom bicu... sledece godine bi bilo super!

)
Uzgred, ja sam potpuno i duboko uverena da nas nasa deca biraju za roditelje. Bas kao sto smo i mi izabrali nase roditelje.
Na osnovu kojih i kakvih kriterijuma i principa...e, to je vec neka mnooogo duga i druga prica... ali zaista verujem, a tako se i pokazalo, da se radi o izboru. I to je bio i razlog vise mom nevidjenom nestrpljenju da upoznam to bice, tu Licnost, koja je nas, mene izabrala da mu budem mama - zauvek!
U slucajnosti, nikakve, nikako ne verujem.
Slucajnosti ne postoje.
Unapred se radujem tvom upoznavanju sa svojim bebironom, koji te je, od svih miliona i milijardi ljudi, izabrao da mu budes mama - zauvek.
Bas je tebe izabrao.
Kakva fantasticna stvar!!!
;o)
Sve naj naj naj!
KatarinaS!