Forum za podršku u oporavku

Ali nije nemoguce. Iako u pocetku tako izgleda.
Svaki problem ima neko resenje, svaka brava kljuc. Samo je bitno zakucati na prava vrata u pravom trenutku. Najvaznije je nauciti se najtezem... STRPLJENJU.

Strpljenje-jedna od glavnih vrlina narkomana

Nisam se javljala zato sto Vam nisam imala nista lijepo za reci. Kao sto je vecina Vas i pretpostavila ovo je bio samo jos jedan u nizu pokusaja da izmanipulisu cijelu porodicu. Bili su cisti par nedjelja, redovno se testirali, pili nalorex i nakon par nedjelja odlucili se vratiti na posao, cim su izasli iz kuce poceli su opet. Krili su nalorex pod jezikom ili ga povracali, uglavnom stanje je nikad gore. Agresivni su prema roditeljima, vec ranije su sve vrijedno iznijeli iz kuce i prodali, sad imam utisak da prodaju i svoju garderobu. Nemaju nikakvih skrupula, roditelji su na rubu zivaca, mama se cak iselila iz svog stana iz straha da je ne povrijede, nije mogla da gleda kako se drogiraju u stanu, hodala je na prstima da ne izazove citavu bujicu bijesa, njima je smetao i najmanji zvuk, imam utisak da im smeta njihovo postojanje. Veceres sam bila kod njih, pokusala sam im prijetiti policijom ali za malo sam popila batine (mada da se koji usudio ne bih mu ostala duzna) na kraju su oni prijetili meni. Ja sam danas bila toliko lose da sam morala otici kod ljekara, dijagnoza stres, ankcioznost, napadi panike, nesanica. Vec nocima ne spavam, brinem, plasim se za svoje roditelje. Pokusavam im objsaniti da moraju da potraze pomoc policije, oni ili ne mogu ili ne zele, da se ja preko njih upetljam u to, plasim se. Doktor mi je savjetovao da pokusam da se distanciram ali kako da ne mislim i ne brinem?!. Ne vidim nikakav izlaz, rjesenje, nista.

zabrinuta_pg wrote:Pozdrav svima
Necu Vas previse gnjaviti, vidim da je slicnih tema i previse, nazalost
Interesuje me kako pomoci? Odakle krenuti?
U pitanju su 2 momka 24 i 27 god. mislim da su visegodisnji narkomani (heroin koliko znam, igla..) jedan je cak i odlezao u zatvoru par mjeseci jer je uhvacen sa manjom kolicinom heroina, unistili su familiju, 1000 poslova koje su pocinjali i ostavljali ili bili izbaceni poslije par dana, prodali su sve sto su mogli i nasli u kuci, sad maltretiraju roditelje, ja sam im sestra, ne zivim sa njima jer imam svoju porodicu ali vjerujte mi da je mnogo teze sa strane posmatrati sve to. Pokusavala sam pomoci toliko puta, pricom, konkretnim stvarima npr. odvodjenjem kod psihijatra, sve bi to trajalo jako kratko, vracali bi se svaki put. Znali su biti cisti po pola godine i cim izadju u svijet opet ispocetka. Sad su pali najnize i vuku jedan drugog, roditelji su i psihicki i fizicki umorni od svega (da napomenem da su svo ovo vrijeme a to je nekih par godina imala razumijevanja za njih kao malo ko) ja sam im mozda jedina sansa a ne znam i ne umijem. Jer i sama sam pod ogromnim stresom zbog njih, ne spavam, ne jedem, ako nastavim ovako uskoro ce i meni biti potrebna pomoc. Toliko za sad, nadam se da ce bar neko imati neki savjet. Unaprijed hvala

Draga moja zao mi je ali jedina solucija za ovaj slučaj je komuna, milom ili silom i to ne u ovoj državi.
U italiji znam da ima jedna, poznanik se liječio tamo.
Sad igra nogomet u jednom klubu i dobro je..
Lječenje traje 2 godine ali i to je mala cijena kojim će si spasiti život neznam di je točno ta komuna ali ti se mogu raspitati pa akželiš jAVIM TI